Sinoćnja emisija "Otvoreno" pod vodstvom Mislava Bage, ispala je kao jedan odličan kratki presjek povijesti propasti hrvatskog pravosuđa. Dovođenje Petra Kljajuća u studio pokazao se kao pun pogodak. Malo tko bi otvoreno priznao da je devedesetih kao sudac (koji je po ustavu navodno nezavisan od politike) išao po instrukcije na Pantovčak kod Tuđmana te u skladu s istima oslobađao razno razne zločince. Između ostalog Kljajić je i jedan od sudionika u akciji oslobađanja Antuna Gudelja, ubojice Josipa Reihela Kira.
Slobodna dalmacija: Neke sutkinje koje su u Vrhovnom sudu 1997. izvodile operaciju Gudeljeve amnestije, nakon 2000. sudjelovale su u njezinu poništenju. Odnosno, potpisale su "presudu" da je njihova odluka o Gudeljevoj amnestiji - bila protuzakonita
U spašavanju Petra Gudelja, ubojice Josipa Reihla Kira, sudjelovala je cijela mreža sudaca: Ružica Šamota, Petar Kljajić, Katica Jelić, Senka Klarić-Baranović, Ana Garačić, Milan Vuković, Miroslav Jukić. Koliko je Slobodna Dalmacija uspjela slijediti njihove karijere, svi još kroje pravdu. A neki od njih — iz najelitnijih sudačkih fotelja.
Milan Vuković u ovom je trenutku član Ustavnog suda koji brine za temeljne nacionalne vrijednosti, slobode i ljudska prava. Katica Jelić, Senka Klarić-Baranović i Ana Garačić bile su i ostale uvažene sutkinje Vrhovnog suda.
Drugi zanimljiv moment bilo je prisjećanje odvjetnika Čede Prodanovića, kada je počela propast hrvatskog pravosudnog sustav i tko je odgovoran za to. Bilo je to 1995. godine kada se krenulo u tzv. prvu reformu pravosuđa u kojoj su glavnu ulogu imali Ante Potrebica i Milan Vuković. Tih godina Ivica Crnić pokušao je nametnuti sposobnost i iskustvo kao kriterije za izbor članova DSV-a, no Potrebica i Vuković smatrali su da na takvo mjesto mogu doći samo „politički korektni“ suci. Tako i bi...
Cijelu povijest uloge i položaja hrvatskih sudaca obradio je Dr. sc. Alan Uzelac i svoj rad objavio na interentu, a možete ga skinuti ovdje.
Rezultat takve reforme vidimo svakog dana u vidu nesposobnog i nekompetentnog pravosuđa čiji sustav dolazi do potpunog rasula na slučaju jednog čovjeka optuženog za ratne zločine koji su se događali prije 15 godina.
Ozbiljne reforme pravosuđa neće biti sve dokle se ne pristupi ustavnim promjenama, formalno ukine DSV i jednostavno ustroji nova pravosudna vertikala na čije funkcije mogu doći samo stručni i sposobni ljudi, ali da se ta sposobnost ne mjeri količinom riješenih minornih predmeta, već količinom presuda koje nisu osporene na višim instancama.
Svi oni koji će vam u nadolazećoj predizbornoj godini u jeku izborne kampanje budu prodavali priču da će srediti stanje u pravosuđu, a da u tom kontekstu ne spomenu ustavne promjene, znajte da vas lažu. Kako je sudstvo formalno nezavisno od politike, jedino radikalne promjene, kao što su ili ustavne promjene ili revolucija, mogu zbaciti sadašnju pravosudnu kastu koja u svoj krug pušta samo podobne suce koji onda donose presude kakve već donose.
Post je objavljen 27.10.2006. u 09:08 sati.