Pošto kilo knjige?

30.09.2010.



Kad god me neka draga, a ponekad čak i poludraga osoba pozove na rođendan ili na veselicu slične forme i sadržaja, za poklon najčešće odaberem neku knjigu.
Naravno, pri tome uopće ne vodim računa o afinitetima i ukusima samog slavljenika nego obično po policama knjižara tražim neki naslov koji se meni sviđa. Tako je u stvari najbolje, poklonjenoj knjizi se ne gleda u zube, pogotovo kad nakon odmotavanja fjoka i sjajnog celofana usllijedi spontani izraz oduševljenja pa ne čekajući ni časka uljudno zamoliš svog sretnog poklonika da ti obavezno posudi knjigu čim je pročita. Onda ga recimo već za misec dana (misec dana je realni rok) zaskočiš pitanjem - kako ti se sviđa ona knjiga? Ako nešto nevješto promuca u stilu - paaaaa dobra je, znači da svo to vrime nije ni korice otvorija. Onda mu uzvratiš s kontramjerom. Posudiš tu istu knjigu od njega i kasnije mu je ka ono zaboraviš vratit.



Ljudi općenito nerado vraćaju knjige.
Ne znam zašto je to tako.
Gledam na svojim policama masu knjiga za kojih nemam pojma čije su. Isto tako, imam čitavu biblioteku rasutu po vascijeloj Splitsko-dalmatinskoj županiji, čak i šire!
Zanimljivo, ne radi se o tome da baš ono iz dišpeta nekome ne želiš vratit knjigu nego jednostavno - zaboraviš, a vrlo je moguće da se posuđena knjiga s vrimenom tako lipo stopi sa tvojm regalom u primaćoj da zajedno predstavljaju skroz skladnu cijelinu. Ako se nakon nekog vrimena čak i sitiš od koga si posudija Zločin i kaznu, opet ti bude nekako neugodno vratit jer nakon tolikih godina ispadneš skroz nepristojan i bezobrazan. Zato se najbolje i dalje pravit lud, to uvik pomaže.



Međutim, sinoć sam u Bezvezzeti, isprid onog Špara, vidija oglasnu ploču koja me duboko uznemirila, čak i stubokom poljuljala moje stavove kako je knijga najvrijedniji poklon.
Naime, na ploči se kočoperilo, kredom ispisano- KILO KNJIGE - 98.99 kn!?
Nakon početnog šoka, primjetija sam pored inkriminiranog natpisa nemušto aranžiran stol s nabacanim knjigama počevši od dječjih slikovnica preko pileće literature do međimurske kuharice i luksuzno opremljenog atlasa Australije i Oceanije.
Lipo, nema šta, knjiga je kod nas doživjela povijesnu transformaciju i dogurala do statusa telećih koljenica i svinjskih polovica!

Dobar dan, dobar dan, priređujem književnu večeru za otprilike deset ljudi. Molim vas, dajte mi kilo i po beletristike, sedamdeset deka poezije, a vidiš, mogli bi kombinirat i pola kile krimića...
Uzmite gospođo ovaj komad filozofije, nećete falit, virujte mi...
A koliko tu ima?
Ček ček da vidim - baci filozofiju na vagu - ravno tri kila i deset deka!
Uf to mi je puno, možda rađe da uzmem ovaj komad financijskog preporoda...



Uostalom, nisu ni tako davna bila vremena kad su brkati trgovački putnici u pezejcima znali krstarit po školama i poduzećima nudeći stotine naslova, od Dalmatinske kuharice Dike Marjanović-Radice do sabranih djela Nikolaja Tolstoja (13 knjiga - 60 centimetara širine, točna mjera za vaš regal) i to po izuzetno povoljnim uvjetima, preko sindikalnih kredita.

Ipak, glavne zvijezde tih putujućih aranžmana, zasigurno su bile enciklopedije, pogotovo ona opća, kafenksto-crvenkasta, koju se moralo imat pod obavezno, a onda još kako je ko moga, kupija bi tehničku, pomorsku, zdravstvenu, a zgodan je bija i Leksikon.
Enciklopedije su u to vrime bile znak društvenog statusa, znak ugleda familije. Meni se ka ditetu činilo da su u tim debelim knjigama sadržana sva znanja ovoga svita. A-Ćus je bila famozna, D-Helio još bolja, P-Sjo ne moram ni spominjat, a kamo li Ska-Žv!
Istina, nešto kasnije sam shvatija da te mudre knjižurine mogu imat i praktičnu namjenu, recimo kad ti se raspadne Šavrićeva postelja sazdana od vrlo kvalitetne iverice, onda bi livu stranu postelje prdržavala tehnička, a desnu pomorska enciklopedija.

Pa onda, kad sagledaš ovaj problem sa svih strana hm, možda cijena od 98,99 za kilogram svježih knjiga čak i nije tako loša...



P.S: Sorry čitateljstvo, fotke su naravno - off topic, ali i tako ne znam di ću s njima...
A za potakljat postelju su mi pretanke belj





komentiraj (12) * ispiši * #

wall, 30.09.2010. 13:20 lijepo napisano, slično mislim i ponašam se oko knjiga. knjige na kile su dno dna, jer one za kojima žudim su preskupe, a one druge ne bih ni po 5 kuna...kvaka 22.

Bookeraj, 30.09.2010. 13:51 naravno, ja bih linkala ovo pri sebi :) a što da kažem, osim što su knjige sadržajno lijepe, korisne i divne, duhovno uzdižuće, knjige su i lijep uporabni predmet koji ukrašava prostor i to im čovjek ne može oduzeti :)
a posuđene knjige - bit će mi zlo kad se sjetim da moram iskamčiti jedno četiri knjige od svoje frizerke, jedno četiri od brata...

gustirna, 30.09.2010. 18:34 Hm -" Fotke su mi off topic" - ma otkud odjednom ta skromnost. ??
Jel to očekuješ pohvalne komentare, u stilu - Ma daaaj Brode, pa fotke su ti ka i obično suuuuupeeeeer!!! - hahaha, e, tico, tico.:-))))
Znači ti si taj koji ne vraća posuđene knjige, i još priznaješ da se praviš lud?!?
Sram te bilo, da bi bilo! - to ti govori "mala knjižničarka" koja još uvik živi u meni.
Znaš da svaka knjižnica ima dan kad objavi svim neodgovornim članovima da slobodno vrate knjige koje drže već godinama i da im neće naplatit zakasninu.

primakka, 30.09.2010. 22:22 većina knjiga danas zaista i spada u kategoriju na kile, da ne spominjem, jel. doma imamo par kila tehničke, fali par slova za kompletić, a ja ludim kud ću s tom tonažom. možda u njima ima znanja, ali niko to nikad nije otvorija. ono šta mi se sviđa, stalno po malo listam i uvik je u nekome neredu. a kad kupujem poklon - pokušam pogoditi, ali, kako kažeš, često kupim šta bi sama volila imati. i onda se čudim pa kako još nisi pročitao/la. ne mogu prižalit zaratustru od prije trideset godina, čak znam kod koga je, ali ne mogu do njega doći. ono posuđeno kod mene znam čije je, dobro si me sitija da vratim.
a slike ti stvarno ne idu uz tekst. lipo otvori blog moj višak, ili kud ću jadan s njima, pa ih nekako uklopi, a ne ovako. na mala vrata se reklamiraš.:-))

brod u boci, 01.10.2010. 06:47 @wall: Da, jeftine knjige su apriori "sumnjive" :-) htio ne htio pomisliš - ma to ništa ne vridi...
@Bookeraj: A gušt je kad nakon vremena pronađeš na polici neku već pročitanu knjigu i ponovo pronađeš neki dio koji ti se sviđa
@nazačelju: Uh, žuri mi se za poludit :-)
@gustirna: Ah da, ako svakog dana ne dobijem najmanje dvadeset hvalospjevnih komentara, postanem deprimiran... I ne brini, knjižnicama ne dugujem niti jednu knjigu.
A recimo da ću se još malo pravit blesav ali ne zadugo
@primakka: ma ko će otvarat još jedan blog, jednostavno, nešto poslikaš ovako uz put, nevezano za neku temu i kasnije ne znaš di bi s njima :-)

ssibenka, 01.10.2010. 14:33 :) pretanke :))))) ...ma neka njih tu, nisu za bacit ;)...neki računaju da je bolje tri kile knjiga nego metar drva, drugima je grij palit išta napisano pa makar bila to i sumnjiva literatura iz šoping centara ali s knjigon ka daron ne moš nikad falit (iako pročitavši kako ispituješ ka profešur je li knjiga pročitana ili ne, dvaput bi promislila prije nego bi primila knjigu od tebe na dar! ;)))))

brod u boci, 01.10.2010. 17:54 @šibenka: molto tanke :-))) Ma možeš ti i više od dva puta promislit ali ipak ćeš dobit knjigu na dar :-D

praktikum, 01.10.2010. 18:38 "najbolje" mi je kad se nezahvalni primatelj posuđene knjige pravi lud, pa kaže da tu knjigu nije uopće posudio/la od mene, ili još užasnije, da ne zna di je knjiga?!?!?!?!? užasssss :)))))))
a ono knjiga cca 10x 20x30 cm!!! možeš ju komotno koristiti kao podlogu za tevejac :))))))

Neverin, 01.10.2010. 19:19 ja se potpišem ko u školi iza na prvoj praznoj stranici svake knjige i napišem "mora se vratiti mz-u"

wall, 01.10.2010. 20:11 nisu sumnjive jeftine knjige, već 'knjige na kile'..najveće smeće su obično najteže po kilaži, divot-izdanja, grand izdanja tuđmana i ostalih lažnjaka.zadnje grandiozno teške i dobre sam čitao Focaultovo klatno (1000+str) U.Eco, i velike Ruse (i dječju sagu o H.Potteru)...a dobre su mi uglavnom bile tanušne brojem listova,bogate i velike sadržajem; ukratko, loše knjige prodaju na kile ,a dobre na kapaljku

brod u boci, 02.10.2010. 18:25 @suzette: Takve debeljuškaste su najbolje :-)))
@neverin: Pametno...
@Wall: Ima nešto u tome

MODESTI BLEJZ, 02.10.2010. 19:36 sad su po kilo, nekad su bile na metar, za popunit regal, boja u skladu s namištajem ;0) ali me u zadnje vrime oduševljava ova ideja koja je došla odnekud sa zapada, otvorena knjižnica i princip posudi-ne vrati-proslijedi, dakle ideja cirkuliranja knjiga, jer zašto je zadržavati kod sebe ako si je pročitao, proslijedi je onom kome će biti od koristi... gledajući ove knjižurine oko sebe, u regalu, po podu, pod tv-om (eto priznajem, ne podupiru mi rasklimani kauč, ali dvije deblje hrvatske enciklopedije mi niveliraju samsunga ;0) srce mi se para što se silom prilika oštećuju i ne koriste i što ih nemam gdje iza stakla poslagat i sačuvat, ma čak bi ih rađe i dala nego da propadaju... naravno, za neke naslove se čovjek sentimentalno veže, pa ih najrađe ne bi proslijeđivao, ali zapravo, gdje je vrijednost knjige, među njenim koricama ili u poruci koju u našim srcima i umovima ostavljaju?
sve mi je bliža pomisao donacije kakvoj maloj potrebitoj knjižnici, jednog dana tako će i biti...

Murterski mirakul

28.09.2010.


Kad si sa ženom koju voliš, izgubiš pojam o vrimenu.
Ništa ti nije važno, ni di je početak, ni di je kraj.
Važno je samo da je svaki put isti ka i prvi.
To se navodno zove - ljubav.
A vrime? Vrime je i tako beskonačan pojam.
Sekunde, sati, dani, kakve su to uopće kategorije, mini-mikro-piko, samo mrvice, samo pinkice od vječnosti koja nas okružuje i u koju smo uronjeni ka u duboko modro more.

Slično je i s ljubavima drugačije vrste.
Poželiš se vratit i sve ponovit još jednom iako sve već unaprid znaš.
Znaš šta te čeka i kako će bit i zašto će baš tako bit.
Znaš da će bit lipo.

Lani sam u Murteru, na Murteru, pod Latinskim idrom, osta PAF!
Pajolan.
Ankoran..
Fijumban...

I tija sam još jednom sve to doživit.

Dva-tri dana ranije, javija sam svim zainteresiranima oće li sa mnom.
Grubo će vrime - stizali su odgovori.
Neće, bit će lipo - nisam im tija dat gušta.

I bilo je grubo vrime.
U subotu.
I bilo je grubo vrime.
U nedilju.

Ali opet nisam tija dat gušta - bit će lipo!
Virujte mi, bit će lipo!



Krenuli smo iz Trogira a kiša je pljuštala sve u šešnajšt. Ma sve će bit dobro, ispadat će se, svaka je stala, stat će i ova...
Malom cestom priko zagore, kroz Prapatnicu, Ljubitovicu, Boraju, čak se bila i malo potajala, umirila, a-ha, a šta sam vam ja reka!?
Pet minuti posli, kroz Vrpolje i Šibenik opet je opalija limbac samo takav.
Ma nema straja - razvedrit će se!
Kad će se razvedrit?
Sad će...

Iznad mosta priko Krke zasvitlija je komadić vedroga neba.
U Tisnome je prvi reful friškoga vitra potira oblake ikvraguc ća!
Kraj Jezera je zasjalo sunce!
U Murter smo donili lito!



Ajmo Frane, ajmo Duje, šekaj more, armižaj brode, veži konope, evo vitra, idrit će se, slavit će se!!!





Svaka čast svim jedrilicama ovega svita od da prostite-karbonskih vlakana, plastike, letrike, šterike, svaka čast America's kupovima i regatama oko svita, ali kad jednom vidite kako idri gajeta s latinskim idrom, kako klizi po moru ka šesna divojka, ka grlica, ka lastavica...

Priznajem, ja nisam objektivan.
Jerbo, kad vidim idra i kad vidim brod (ko'ko bi još o'de nadoda- i kad vidin lipu žensku ae) - ja postanem lud!
Ma šta lud?
Inšempjan!
Infišan!
Inkantan!



Ali, kako ne'š bit infišan, inšempjan i još svašta nešto sa "in" kad sedamdeset gajetica, sedamdeset lipotica, palunbica, razvije idre i krene.
I onda još moraš slikavat, a ruke ti se tresu, noge ti dršću, pluća ti se stisnu, u grlo upade njok i najrađe bi zaplaka od liposti, od dragosti, od ne znam čega...











Latinska idra partila su iz porta s vitrom u krmu i brzo su nestali tamo prema Žminjaku.
Vratit se nazad - bilo je malo teže.
Tribalo je bordižavat, tuć orcu, činit cik-cak, ko će brže, ko će prije.

Posebno mi je drago bilo vidit toliko mladosti na brodovima.





U gucevima, leutima i gajetama očeva i didova, pod istim onim idrom kojima su refule vatali oni ča ih odavno više nima - nova mladost!
Cure, momci, sritni, nasmijani, puni mota i života. Posade brodova izmišane, ćaće, matere, dide, babe, dica, pasi, evo prvih već prid ciljem, tri broda tuču provon u provu, vode, vode, muoja deštra, idri, vira, idri, orca, poja, prvi smo, prviiiii smo!





Pod latinskim idrom, svi smo prvi!
I oni zadnji su isto prvi.
I mi, šta se od kraja nismo makli, i mi smo prvi!





U Murteru se, užežin Svetoga Mihovila, dogodija mirakul!
Ma u stvari, to i nije mirakul, to je bilo normalno za očekivat.
Nakon kiše, moralo je zasjat sunce!
Uvik je tako bilo.
I uvik će tako bit.
Dok je jubavi!





komentiraj (19) * ispiši * #

dalmacija moja inspiracij, 28.09.2010. 08:14 ka prvo triba te zvat vakula u boci...a latinska jidra i brodi..osta san brez rići, koja lipota...ma nisu za ništa Jamerikanci došli pravit reportažu...to more samo kod nas...eto, malo svitla na oveme tužneme nebu...dok je mora, gajeti, brodi, morski vukova biće i nas...malo san se zanija skužaj... dalmacija moja inspiracija

geomir, 28.09.2010. 08:31 Muoj nuono i ćaća su imali ovaku borku, a jo je sad nimon! :-(((

ssibenka, 28.09.2010. 08:47 ma ti cvateš od jubavi! :))) gušt je čitati! :D

Marina kuharica, 28.09.2010. 09:56 divne slike i divna reportaza! jako mi se svidjaju ove jedrilice.

pupak svijeta, 28.09.2010. 10:02 E pa fala ti za ovo, puno puno, baš sam uživala....maaaa, ka da san bila tamo!!!!! Zaboravila i na maglu i na klizavo žuto lišće i na oblačni kontinent. :)))

brod u boci, 28.09.2010. 10:31 @dalmacija: Ma ke skužat, nemam ništa protiv takvog "zanošenja" :-)
@geomir: A ča ćemo sad!?
@blacksheep: Lovranski guc je prekrasan! Dobrodošla na palubu broda u boci ;-)
@šibenka: Fala lipa moja
@na začelju: Ma, ako koji put triba i tresnut - nije teško :-D
@Mare: Opet kažem - ja nisam objektivan, ali ipak :-)))
@pupak svijeta: Ej, šta da ti kažem, sve znaš :-*

gogoo, 28.09.2010. 11:10 Lijepo je vidjeti ove brodice, a tu je i lovranski guc.

Suncokreta2, 28.09.2010. 11:28 Lipo napisano, samo ja bi nešto nadodala, da je svaki idući put lipše nego prethodni, to bi tribala bit ljubav, ili ja o tome pojma nemam...

luki 2, 28.09.2010. 11:29 Što reći osim - predivno! Guštaj! Pozdrav, Luki+Goldie

Secret Dalmatia, 28.09.2010. 14:24 još su ti bolje slike nego prošlu godinu!
Malo mi je tužno vidit Saharu na ovoj zadnjoj slici... Napravili su čudo od nje. A nekad je to bila prava gajeta pok. Ante "Ćebala" Jerata iz Vrulja. Zvali su je Sahara jer joj je posada uvik bila žedna :))) a pokojni je, u svoje vrime legendarni ugostitelj, ima običaj i cedevitu činiti sa rakijom. e... alkohol je ima problema s njime :)))

primakka, 28.09.2010. 17:31 i šta sad reć? sve san lipo vidila ovdi kod tebe, a na murteru možda i ne bi. ma nije mi žaj kad ti to lipo preneseš.
nego...kakvo će vrime drugu nedilju;-)?

brod u boci, 28.09.2010. 18:20 @gogoo: Lovranski guc me oduševio, ne samo brod već i vlasnik kako brine o njemu. A tek kako lipo jedri!
@sunčica: To su sad već nijanse o kojima bi se dalo raspravljat :-D
@luki2: Nastojim, nastojim...
@Secret Dalmatia: Učim, učim, nema mi druge. Hvala ti za ovu priču o "Sahari"
@primakka: Kakvo će vrime drugu nedilju!? Lipo, mora bit lipo :-D

gustirna, 28.09.2010. 21:02 Triba virovat u oni osjećaj koji ti kaže da će baš tad bit najboje.
Ne triba se bojat nikoga i ničega, pa ni malo kiše.
A šta bi smetalo da je pala i koja kišna slika sa jidrima?
Na moru i s moren i oko mora je uvik lipo. :-)

mina, 29.09.2010. 01:41 moram priznat da mi kiša ponekad baš paše.. onako iz dišpeta ;)

čiovka, 29.09.2010. 10:27 Ae, bolje da si ti odma nadoda! ;-)
Inače, ja san još uvik ljuta na sebe jer san zaboravila na Latinsko jidro. A mogla san poć.

Montevipera, 29.09.2010. 23:08 Oni s crvenom jaketom od Gorske ti je naš Darko, pročelnik Stanice
HGSSa Orebić i Kapo od Kluba Vipera. Taman smo obrali čemprise
za jarbole i lantine za naše dvi barke za latinsko jidro. Pozdrav Brode...

brod u boci, 30.09.2010. 06:45 @gustirna: Dobro i kažeš, nisu idra od cukra da bi se raspala od dvi-tri kapi
@mina: Hm, moram priznat da mi rijetko kad paše iz dišpeta :-)))
@čiovka: Mogla si, a nisam ja kriv...
@MonteVipera: Znam, sve znam, bravo i za vas!

Strah u ulici Domovinskog rata

24.09.2010.

Čudno je to kako nam se neke scene trajno urežu u pamćenje iako na prvi pogled nemaju nikakvih dodirnih točaka s nama i našim životima. Kad se na početku ogavnih, mračnih devedesetih zaratilo u Sarajevu, mnoge su ekipe bjelosvjetskih TV postaja pohitale u taj grad ne bi li na licu mjesta snimili što dojmljivije kadrove. Osjetivši da je došlo njihovo vrijeme, štakori rata su započeli svoj krvavi pir, a neki sasvim drugi, nedužni ljudi su ginuli na ulicama, tržnicama, ulazima ispred svojih zgrada. Za nas u Hrvatskoj koji smo u to vrijeme već bili navikli na prizore masakriranih ljudi, kolone prognanika s plastičnim kesicama u rukama, to nije bilo ništa novo. Strašno je to reći - ali navikli smo se...

Međutim, u pamćenju mi je ostala jedna reportaža o zoološkom vrtu u Sarajevu. Naime, upravo se tih dana zoološki vrt našao usred bojišnice, između zaraćenih strana, u kaosu mitraljeza, topova i minobacača. U jednom trenutku, kamera je prikazala lava u kavezu, naravno a što će drugo, svaki zoološki vrt ima svoga lava, ali ovaj me prizor uistinu zaprepastio. Ne, lav nije bio ubijen ni ranjen, bio je "zaštićen" u svom kavezu, ali je u isto vrijeme izgledao toliko izbezumljeno i prestravljeno svom tom pucnjavom oko sebe da se doslovce sledio od straha. U očima jednog lava, kralja životinja, zrcalio se ocean očaja i u toj gotovo nadrealnoj sceni kao da se slio sav besmisao svijeta. Kralj životinja u svoj toj pucnjavi oko sebe jednostavno više nije znao odakle mu dolazi opasnost, zarobljen u svom kavezu osjetio se bespomoćan i sam...

Ovoga su tjedna na splitske ulice izašli ogorčeni škverani, u Zagrebu su radnice tekstilne tvrtke Kamensko štrajkale glađu. Naravno, ovi su događaji izazvali lavinu komentara, mišljenja, prijedloga, ideja, a za divno čudo, čak i trunčicu solidarnosti koja je inače postala imaginarna kategorija tokom svih ovih godina. Mene je od svih ekonomskih pokazatelja i brojki koji su dokazivali i ovo i ono, dojmilo nešto drugo. Naime, u očima škverana i radnica Kamenskog vidio sam strah, isti onaj strah kao, sad te već davne godine, u očima sarajevskog lava.

Granate srećom više ne zvižde oko nas, ali ljudi su i danas izbezumljeni iz istog razloga, ne znaju s koje im strane prijeti veća opasnost. U golom strahu za elementarni opstanak primorani su na očajničke poteze.

Sindikalni vođe grme na megafonima "zahtjevamo od vlade Republike Hrvatske da hitno izvrši bla bla bla..."
Ma dajte molim vas budite ozbiljni, vi zahtjevate od vlade, ma koje vlade, ove "naše" vlade, pa zar vi stvarno mislite da je ova vlada sposobna išta pametnog napraviti!?

Kako smo uopće došli u ovakvo stanje?
Mi imamo taj neki feler, grešku u sistemu i uvijek očekujemo da će netko drugi rješavati naše probleme, netko tko je "gore", netko svemoćan, neki supermen.
Mi smo trajno paralizirani strahom.

Svi imamo te neke kredite, obaveze, stanarine, trošarine, plinarine, mobitele, sto čuda, troškova ko u priči i ne usuđujemo se mrdnuti, ma ne usuđujemo se ni prdnuti kako treba iako bi nam tako nešto "sramno" donijelo trenutan smrad, ali dugoročno olakšanje.

Mislim, zašto nemamo vjere u sebe, zašto ne želimo mjenjati svijet u kojem smo nezadovoljni, zašto od drugih očekujemo da rješavaju naše probleme? Možda da bi kasnije imali alibi kao "nisam ja kriv", "nije do mene", "ja sam tija, ali..."
Izgovor je tako lako naći.

Moja prijateljica Maja imala je odličan posao u jednom, barem za javnost, respektabilnom poduzeću, dobar položaj, dobru plaću, ali nije bila zadovoljna poslovnim okruženjem, ajde da budem konkretan - neki od kolega i najbližih suradnika su joj išli na živce. Upoznala je najmračnije strane takozvanih menadžera, osjetila da to nije svijet u kojemu ona može normalno funkcionirati i dala je otkaz. Priznajem, u to vrijeme mislio sam da je ludasta, pa tko to daje otkaz u takvim okolnostima, ma daj kvragu i te budalaše, ne možeš radi njih bižat ća, triba znat nešto i pritrpit i tako dalje bla bla...Uglavnom, Maja je nakon nekoliko mjeseci dobila novi posao, još bolji od ovog starog i bez onih budalaša koji su je okruživali.

Moj prijatelj Frane ima vlastito poduzeće, svakodnevno vodi računa o ljudima koji su zaposleni kod njega, nije ludaš, nije poduzetnik kerumovskog tipa, odgovoran je i savjestan u svemu šta radi. Kad u našem društvu počnemo beskonačne rasprave o lovi koje nikad nemamo dovoljno, o gladi, o mižerji, ovome i onome, Frane nas očinski upozori - to o čemu vi pričate, uopće nije problem! Kako nije problem? Lova vas neće usrićit, ali okej, slažem se da se ne može živit bez nje. Kaže - evo ovako, zamislite da je novac rijeka koja protiče svojim tokom. Ako ste zakrčili taj tok, ako ste blokirali rijeku koja teče, vi sami ne dopuštate da ona dođe do vas. Ta rijeka u svakom slučaju teče, ako je vi ne želite, ona će pronać novi put...

E sad, najlakše bi bilo reć - lako je tebi Frane, ali...

Nema ali, sve je u glavi!

Oslobodite se straha.
Odbacite kavez u koji su vas zatvorili.
Živite život!

komentiraj (22) * ispiši * #

ssibenka, 24.09.2010. 09:59 jel ti to sugeriraš nekima da daju otkaz? da se oslobode okova? ;) šalu na stranu, ovo zahtjeva podulji komentar od moje strane pa ću samo napisati da se slažen vezano uz dio (a uvik i govorin) da je sve u glavi ali moj profesor informatike iz gimnazije bi to puno bolje i slikovitije reka uzevši srednji prst i uperivši ga sebi u glavu značajno izjavija "sve je u glavi!" pa se ti misli!

Neverin, 24.09.2010. 10:08 strah je jedina šansa onih gore da im i dalje budemo poslušni

Shelly Kelly, 24.09.2010. 11:03 Iskreno... plašim se, nismo li sami ušli u kavez. Big brotheri, telenovele, šuplje žutilo, nama da su mobiteli, auti, možemo mi velike kredite; možemo skijanja, možemo biti pametniji od svijeta, uz unikatnu bahatost... jer, naravno, nismo sami krivi. krivi su "oni", ma tko bili... a mi, jadni, baš kad su se "oni" ukazali, nismo gledali, pa nas zeznulo...
(A moj Neverinu, ako nas je - makar i - takvih strah ovakve vlasti... neka nam je.)

šašava mamica, 24.09.2010. 11:07 Tako nam i treba !!!
A kako se preziva taj Vlado ?

Ani ram, 24.09.2010. 12:34 A što je na kraju bilo s tim lavom? Jel pobjegao iz kaveza?

buba, 24.09.2010. 13:00 Ee, mudri Frane!
Samo što vrlo često nemamo petlje, snage, volje, želje mrdnit guzicom iz kolotečine u koju se uljuljkamo. A i cool je imati probleme, biti pod stresom, kukati, plakati, kriviti sve i svakog.
Znaš da se često zapitam kako sam ja preživljavala bez plaće, bez ičega što sam dotad imala... iskreno, nisam bila nešto frustrirana, ljuta... ili sam zaboravila.... čudna je ljudska glava, da

luki 2, 24.09.2010. 13:45 "Krivi smo mi" - kaže Đole ...I Ti...I u pravu si! Jesmo! :((((
Pozdrav od Luki+Goldie

buha, 24.09.2010. 15:26 a je , problem je strah ali je problem i stanja duha nase male nacije.
nakon sto smo osjetili slasti oslobodenja od mrske Jugoslavije, od socijalistickog mraka . od komunistickih okova... eto nam dugo ocekivane ,900 godina sanjane ,slobode i ... blagostanja.
samo se sad budimo ...

brod u boci, 24.09.2010. 17:39 @mcmlx: Apsolutno!
@šibenka: Eeee, da netko da otkaz pa da me posli tuži da sam ja kriv, ha :-)))
@neverin: Sluge pokorne...
@Shelly: Slabima su uvijek drugi krivi
@šašava mamica: Pravdić! Ah ne, to je onaj bubnjar Bijelog Dugmeta ;-) Ili basist? ne sjećam se više :-)
@nestašna usidjelica: Ne bih znao. Možda navrati netko iz Sarajeva tko više zna o tom nesretnom lavu
@buba: Pamtim samo sretne dane...
@luki: Slažem se - krivi smo mi!
@na začelju: Oteto-prokleto!
@buha: Čini mi se da je stanje duha nacija upravo uvjetovano tim strahom

blackwhiteworld, 24.09.2010. 21:40 daj ti meni adresu tog frane...mene interesira di je ta rijeka
malo bi joj skrenila tok

dalmacija moja inspiracij, 25.09.2010. 09:47 maestralno napisano.. .nebi bilo OK kad bi ja sad ovod dava neke savjeta...sve si reka... dalmacija moja inspiracija

buha, 25.09.2010. 12:58 obrnuto je , strah je posljedica stanja duha .
ipak je duh nesto sto sadrzi elementarne prepostavke shvacanja ili neshvacanja problema e tek potom se to reflektira na strah . Nije mene strah poplave ako nisam svjesna koja je to konkretna opasnost. I nije me strah otkaza ako ne predmnjevam da necu naci drugi posao. Jeli BROD?

brod u boci, 26.09.2010. 08:34 @blackwhiteworld: Put do spoznaje nije lak :-)
@dalmacija: Fala ti
@buha: Eh, sad je ovo već rasprava u stilu "je li bilo prije kokoš ili jaje" u svakom lučaju se slažemo da su te dvije kategorije jako povezane i da se međusobno "hrane"

Secret Dalmatia, 26.09.2010. 09:41 Odličan post! Skroz u smjeru onoga što ja slijedim u svome poslu i životu. A za sve one koji nemaju hrabrosti: nedavno sam upoznao prekrasne Ljude, Sanju i Domagoja, koji su se iz udobnosti Kande i jako dobrih poslova, vratili u rodni Imotski. U totalno nesigurnu budućnost ali u jedan ljudskiji život. Nije im lako ali, kako je Sanja lipo rekla: "Jesam li ja na ovaj svit došla da plaćam kredite? Da budem rob bankama i nekom stilu života da mi drugi zavide?"
Sada gušta kada vidi zeca u polju dok bere kupine za vino :)))

anemik, 27.09.2010. 08:33 Vrijeme je da se nešto promjeni, ali ne kod NJIH nego kod NAS. Mi smo ti koji su ovo dopeljali na vlast i ide mi pomalo na živce kad se kaže 'za koga si glasao', iz toga proizlazi da si glasao za nekog drugog a ne za sebe.
Ajde da na slijedećim izborima glasamo za SEBE a siguran sam da Hrvatska zna odabrati ono najbolje. Služenja i poltronizma je dosta tome se mora stati na repinu, kao i nostalgija za Domobranima,Partizanima, Ustašama ili neznam više za kim.

Podizanje neodgovornih na pijadestale mora prestati kao i uvlačenje i čmarove kako na domaćem tako i na stranom terenu.

Nikada neću zaboraviti kada je kod Dubrovnika poginuo Američki ministar čini mi se Poljoprivrede ili tako nešto. Mi smo iz čmaroljublja odmah proglasili dan žalosti.
Moš si mosliti kako su tada u Americi žalili oni crnci što se na ulici griju uz onu burad. Bolio ih je onaj crnački k........ za njih.
Dok se vrhuška na vlasti nebude bojala nas dotle će biti kao i do sada. Pokažimo zube i izađimo iz svojih kaveza u koje su nas strpali.

mama, 27.09.2010. 08:50 ...a izgleda da je dobro,jer još nas nitko ne bije....ta prokleta nemoć i bezvolja da se nešto promijeni...a možda smo mi ipak narod koji zaslužuje takvu vlast...sama nikad nisam bila za njih i velika većina ljudi,a oni se ne miču...pa ko ih onda bira??????

makedo, 27.09.2010. 11:02 potpisujem se ispod ovog teksta, ako dopustiš. kad ljudi shvate da im za mižeriju nije kriv nitko drugi, doli oni sami, sve ce se promijenit. i ja sam prije 6 godina napustila jedno veliko (i barem u javnosti) respektabilno poduzeće iz sličnih razloga ko tvoja prijateljica. mislim da me i danas mnogi smatraju ludom iako imam bolje radno mjesto, bolju plaću i puuuno bolje kolege. šefovi su svugdje isti, ak ćemo pravo ;)
hrabrost je ono što nam nedostaje. a bez hrabrosti...i rizika...nema ni napretka.
veliki pozdrav!:)

gustirna, 27.09.2010. 20:25 Ovog vikenda sam sličan razgovor vodila s prijateljicom, pa sam joj na kraju rekla da njena šefica nema moć nada njom i da nema razloga za strah. Eh, lako je meni govoriti.
Ne možemo zaobići te teme i onda kada nismo osobno pogođeni. Frane mudro zbori.

naiva, 27.09.2010. 21:57 Evo i mene, još jedna šta je svojevoljno dala otkaz i puno njih mi ,samo iz pristojnosti, ne kažu otvoreno da sam luda. A znam da to misle. Ali neka. Imam i puno godina i u ovim godinama to nitko "normalan" ne bi napravio. Nemam nikakav konkretan posao u vidu. Djeca su mi studenti. Osim što imam djecu koji su ista ja, imam i obraza proć preko grada i svih pogledat u lice, a javit se onome kome hoću. Razloge za ovu moju odluku ne trebam navodit, mogu samo reć da sam previše humana, da mi je čovjek na prvom mjestu, da sam iskrena, da sam radoholičarka, da sam izuzetno pravedna i poštena, tako su me učili.... davno sam rekla svojoj razrednici "krivo ste nas učili, i Vi, i mater i otac...", a ja opet radim istu grešku svojoj djeci....

brod u boci, 28.09.2010. 06:32 @Secret Dalmatia: Eto, drago mi je da ima još sličnih priča
@Anemik: Na žalost, kod nas se nebrojeno puta pokazalo da poltronski mentalitet donosi više koristi nego pošteni rad i samopouzdanje. A i oni see boje, ne toliko nas, boje se za svoje guzice
@mama: Očito ih biraju oni kojima odgovaraju...
@makedo: Ih, da ako dopustim... :-)
@gustirna: Uvik je drugima lako
@naiva: Ne, koliko god mislila da radiš grešku - ne radiš je. I nisu je radili ni tvoja mater ni tvoj otac, kad se sve zbroji i oduzme, opet ispadne da najbolje stvari u životu nemaju cijene

Kuća pored mora

21.09.2010.

Koliko nam se puta dogodi da nam se neka melodija zavrti po glavi, naizgled bez nekog posebnog razloga, pjevušimo je na 33 ili 45 okretaja bez greške i jednostavno, kad nam male sive ćelije uključe opciju "repeat" u tu kutijicu nema nam druge nego se pokoriti volji jačeg i mudrijeg. Bez obzira sviđa li nam se ili ne, moramo je pustit da izvrti svoje. Malo je teži slučaj, kad ti ta ista pisma danima ne izlazi iz glave, a iskreno govoreći, ne želiš je ni potirat ća od sebe jer svaki val koji te zapljusne, svaki kamen na kojeg ugaziš, svaki miris u zraku podsjeća na nju.

Da ste me još samo prije koju godinu pitali za Arsenovu "Kuću pored mora" najvjerojatnije bi od mene dobili odgovor u stilu "ajmeeee dooooosadno" uz prigodno kolutanje očima, nekontrolirane trzaje lijeve Ahilove tetive i opetovano štrecanje iznad desnog bubrega u loju.

Ah ta mladost - nemaš pojma ni o čemu, a uvjeren si kako sve već znaš...

A onda ti se u nekim godinama kockice počnu slagat prividno same od sebe, lupneš dlanom u svoju vrlo vlastitu tikvu pa kažeš sam sebi - ahaaaa, to je dakle to...

Raznesene valima i vjetrom

tu su tople ruševine ljeta

Na rubu napuštenog mora

i jednog izgubljenog svijeta...



O kako volim bit na Otoku u ovo doba godine kad umire lito i kad se ćuti skori kraj, u danima punim tihe sjete i svečane tišine, modrina neba i mora stapaju se u isto jednolično sivilo, koraci postaju usporeniji, djevojke u ljetnim haljinama ustupaju mjesta staricama u crnini, a gromki smijeh pretvara se u tiho, povjerljivo šaputanje.

Kao da vrijeme tuge dolazi...

U prohladnoj noći na peronu stoji vlak, vrata vagona se zatvaraju, začuje se reski zvižduk lokomotive, ispočetka sporo jedva primjetno, pa sve brže kloparanje kotača i već za minut-dva, sve zajedno nestaje u tmini...

Ali, na našim obalama dvadeset i prvog stoljeća, užurbanim, nervoznim, grozničavim, instant plastičnim, odlazak ljeta sve više izgleda kao ispraćaj nekog debelog čangrizavog turista, onoga koji se svo vrijeme godišnjeg odmora žalio da je more prehladno a pivo pretoplo, krevet preuzak a susidov pas Vuki prelajav i svašta nešto još, i kojega su u malome mistu trpili samo zbog njegove zanosne žene Silvije, kojoj su se usput svi čudili kojega vraga uopće radi s tom bahatom budaletinom. Eto tako, dođe i prođe, malo tko žali za njim.

U toj priši niko nema vrimena gledat kako se priroda minja, kako sjene postaju sve duže i kako zvona s kampanela rebatiju dublje nego inače.



Imam osjećaj da se jedino na otocima još uvijek može osjetiti tračak ljepote u tuzi, zrnce nade u rastancima, titraj žice gitare koja svira posljednji otočki blues i takne te u dušu.




Možda mi zbog svega ovoga čak i ta kuća pored mora sada izgleda nekako lišpja i draža nego ranije iako su škure ispucale, vrata od dvora oronula, a krakun na poklopcu gustirne već polako grize ruzina.

A kad se zavalja vitar s juga i pritisne ti možjane ka u morši, nema ti druge nego poć tome moru ususret, upravo doli prema južnim obalama na koje valovi donose naplavine s pučine.

Pa u tim ostacima nekadašnjih stabala prepoznaš ogromnu 'tičurinu s grabežljivim kljunom...



Ili možda glavu tune od najmanje trista kila...



Dok na Dobrim vodama huči more, u Portu svetog Ante mirno je i tiho, ispod zelenih krošnji crnike na pozornicu života stupaju neki novi likovi...





Pernastica je još uvik na svome mistu, a vjerojatno i Varh, iako put do njega ovoga puta nismo pronašli.

U noći sa subote na nedilju počela je kiša i nije stajala cilo jutro.
Spojili se sivi oblaci sa svih strana neba, daždilo je i daždilo ka da nikad neće stat, a onda je u nika doba prvi reful bure s Velebita zatvorija špinu.
Taman za navuć duge rukave i napravit oproštajni đir





I kiše su se slile

u cvjetove agava

i ljetu je kraj...





komentiraj (21) * ispiši * #

geomir, 21.09.2010. 08:24 Arsen je besmrtan! :-))

šašava mamica, 21.09.2010. 08:27 Lijepe slike!

ssibenka, 21.09.2010. 08:33 uživila san se ka da san tamo bila...

čitač bez bloga, 21.09.2010. 08:47 I mriža i mrižica su prekrasne.

buba, 21.09.2010. 08:55 Baš si nam lipo dočara kraj lita na otoku. A, jesu li vinogradi obrani, tribaće za iduće lito......

primakka, 21.09.2010. 09:11 lip ti je otok.
na slikama, a pogotovo u ričima.

piskaralo Tixi, 21.09.2010. 09:28 Jutro, od srca sam se nasmijala, jer kad je Arsen u pitanju, tu smo slični, i ne samo njegove, već i neke druge pjesme.
Ljetos je umrla moja baka i ne znaš zašto, no danima sam mislila samo na to, kako ne znam koju je pjesmu voljela. Na kraju ljeta, otac mi je otkio, kako je voljela pjesmu "Rujno vino" u izvedbi Marinka Rokvića. I kad smo je zapjevali, pomislila kako bi se u nekoj drugoj priči, na mojem licu pojavila grimasa nalik na "bljeee". No, ne i u ovoj, već sam zagrlila oca i s njim zapjevala, kao da je pjesma dio mene.
A jedna mi se druga pjesma, koju sam često pjevala s ocem i to baš kad bi putovali k baki u Zlatnu ravnicu, doslovno urezala u srce: "Ne silazi sa čardaka" u izvedbi Nedžada Salkovića. I nju smo ljetos zapjevali, a ja sam i na nju zagrlila oca.
Često se sjetim bake, koja mi neizmjerno nedostaje.
Malo sam skrenula s teme, s otoka, a možda i nisam.
Želim ti lijep, sunčan dan.

marchelina, 21.09.2010. 09:47 lipo, Brode...

brod u boci, 21.09.2010. 10:53 @geomir: I više od toga!
@šašava mamica: Hvala ti
@šibenka: I ja isto tako :-)
@čitač bez bloga: Mreža, mreža, mrežica ;-)
@buba: Bilo je obrano, crno još nije
@primakka: a još je lipše ono šta ne uspjevam prikazat
@Tixi: Nisi skrenula s teme, to je to!
@Marchi: Fala carice!

luki 2, 21.09.2010. 10:59 Lijepo i nježno! Arsena - obožavam! Malo je takvih....Pusa, pozdrav od Luki+Goldie

NF, 21.09.2010. 11:12 lijepe fotke, javljaju mi da ima vrganja u gorskom kotaru, valja nama nakon posla opet u bjegove

barba, 21.09.2010. 12:51 ajde patamo se nemi ni motokultivatorom kroz podne da se ne bi smetalo truistima.
Vrime je od jematve, a masline ce skoro.
Nego jedna mala usluga:
je mozes nappraviti par slicica gropa, uzla ili pasnjaka s privezanim kaicem za bitu.
Recimo bita-grop-konop-kaic.
All rights and copyrights reserved

gustirna, 21.09.2010. 13:43 Hitam ovaj vikend na Vis! Najvolin jesen na otoku! Kad spuži marširaju! :-)))

Suncokreta2, 21.09.2010. 14:59 Da sam ovo pročitala prije 5 dana srce bi mi puklo, al ja sam bila na jugu, bez kiše, pa je moj film malo vedriji, i ako je ovo zadnji vikend ovoga lita nije mi ža....

ineida, 21.09.2010. 17:44 i MIŠO K. je kuću pored mora uzeo za najbolju pjesmu u zadnjih sto godina na ovim prostorima. pozdrav ineida.

brod u boci, 21.09.2010. 17:53 @luki: Lijepo je biti "zatrovan" Arsenom ;-)
@NF: Na žalost, gljive ne poznam tako dobro ali bilo je zaista puno puno :-) Ipak, društvo mi je zaključilo da se ne isplati riskirati
@Barba: Nastojat ću, svakako,a pogledat ću malo i po arhivi
@na začelju: Vlak na otoku je ipak samo metafora :-D
@suncokreta2: Sve znam, sve sam vidija!
@ineida: Zamisli, kad MIŠO K. kaže da je dobro, onda je to zbilja vrhunsko :-D

nanaR, 22.09.2010. 08:55 Silba je lipa u svako doba godine. A Arsen neponovljiv :)

fotkam, kuham, putujem..., 22.09.2010. 17:20 divna je ova zadnja slika.
a tvoj otok, to je opet silba ;)?
inace puzevima radis nasoj bugenviliji konkurenciju :D

brod u boci, 23.09.2010. 06:45 @nanaR: Slažem se sa obje konstatacije :-)))
@Marlboroman: Hvala
@Mare: SIlba, naravno! A što se puževa tiče - ma kakva sam ja to konkurencija našoj Bugi :-)))
To je bilo zanimljivo za gledat - čim bi počela kiša, nastao bi masovan slet puževa! I toliko su brzi da ih nije lako snimit, morao sam na digitalcu odabrat opciju "sport" ;-)))

Put do Sunca i natrag

18.09.2010.




Maloprije mi je iznenada palo na pamet (za sada bez vidljivih posljedica), zašto se Japan naziva zemljom izlazećeg sunca? Izvorno ime za Japan, to zna svako dite, je Nippon ili Nihon, a puni je naziv Nihon no Koku i doslovno znači "Zemlja gdje izlazi sunce".
Dobro, da sunce izlazi u Japanu, uopće nije sporno. Svaka čast, iako nikad nisam bija u Japanu, nemam razloga sumnjat u takvu činjenicu. Ali stani malo, oli sunce ne izlazi i u Bangladešu, Afganistanu, Rusiji, Ukrajini, Austriji, Francuskoj pa čak i Hrvatskoj?

Mislim ono, kuiš brale, svake sekunde na nekom meridijanu kugle zemaljske izlazi sunce!
Isto tako i zalazi, valja bit pošten...
Nekome svane, a nekome smrkne!
Dakle, svaka zemlja na svitu bi se isto mogla nazivat "zemljom izlazećeg sunca" je li tako?
Ali ne!
Jedino u Japanu izlazi sunce!
Ostatak svita se može frigat, Japanci su se prvi sitili!
To ti je reć - moć brendiranja...

Jerbo, po pitanju Sunca, i mi konja za trku imamo. Dobro, ne baš šta se izlazaka tiče, ali recimo, zalaz sunca u Zadru ili Primoštenu je famozan!
Domaći ljudi manje-više, njima je to normalno, ali furešti uvik zadivljeno gledaju kako se velika užarena balota sprema na poljubac s morem jadranskim.


Ko je vidija, zna o čemu govorim, ko nije, a šta ću mu ja, neka zapiše u blokić pa prvom prilikom ide vidit, neću da posli ispadne kako sam zna, a nisam reka...

Ali, sad me još nešto brine...

Negdi sam pročita da zraka sunca putuje točno osam minuta i trideset jednu sekundu da stigne od Sunca do Zemlje.
Osam i po minuta!
Hm, nije ni malo...

Ali, ako je to tako, a vjerojatno je tako, znači da sve šta vidimo oko nas uopće nije stvarno!



Eto, gledam u to sunce, gledam i sve se mislim - ovo ne postoji!
Kako ne postoji?
Pa ako zraka sunca putuje osam i po minuti do nas, dakle sve ovo šta u ovom trenu vidim nije realno, u stvarnosti gledam prizor koji se dogodija prije osam i po minuti!
U ovome trenutku, sunce je sigurno već palo iza Vlaške!



Tako nam je isto i s ljudima. Divimo se nekim zvijezdama koje su odavno izgubile svoj sjaj, a u isto vrime ne primjećujemo one koje su već bljesnule na nebu, ali njihova svjetlost još nije došla do nas. Hm, ni brzina svjetlosti ponekad nije dovoljno brza...

U svakom slučaju, iako nam vremenska prognoza ovih dana ne predviđa obilje sunca na nebu, pokušajte pronaći to Sunce u sebi i pored sebe. wave



komentiraj (20) * ispiši * #

borut, 18.09.2010. 08:58 Ma di se ti upustio u razmisljanja o brzini svitlosti i filozofiji bitka....? Nego, bolje ti nama objasni moze li vitar sta pomoc onome modernome brodu za kruzna putovanja sta glumi jedrenjaka i sta mu se nisi da maknit a da ga ne slikas iz svakoga kantuna!?

brod u boci, 18.09.2010. 09:13 @Borut: Ha ha, iskreno, ta jedra su samo "per la bella figura" Ali stvarno, nisam mu se da maknit, bacija sam mu sidro na provi

One love for the sun of Vis, 18.09.2010. 11:53 prelipe slike zalaska sunca pogledaj na mom blogu zalazak sunca na otoku Visu

marchelina, 18.09.2010. 12:15 ajme slika....uf.

geomir, 18.09.2010. 14:13 Tako je kume, malo ko razmišlja o tomen da sve vidimo kako je to nešto bilo prije.
Pogled u nebo je vremeplov u prošlost, desetine, iljade, milijone i milijarde godina nazad!!!
A sunce vidimo kad je i iza brda još osam minuti, odnosno, ujutro ono izađe a mi ga vidimo tek osam minuti posli!
A prin ili posli slike su ti za pet! :-)))

Neverin, 18.09.2010. 15:50 Brode podsjetio si me na novelu Janka Leskovara - Misao na vječnost... radi toga što nam slika kasni 8 minuta i pola ali i zato što se ova slika sa svijeta zajedno sa svijetlosti prenaša dalje u svemir tako da dan nije nikad gotov:)

gustirna, 18.09.2010. 16:45 Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!!!!!!!!!!! Lipoooooo!!!!!!!!
A šta ono napriča u tekstu? Nemoj da te Japanci čuju, kad brzinom svjetlosti oni prvi ugledaju izlazeće sunce, tamo na dalekom istoku. :-)))

ssibenka, 18.09.2010. 18:24 (...) lipo! :)

Šima, 18.09.2010. 22:37 a sad još razmisli o tome da su sve zvijezde koje vidimo odavno ugasle......

brod u boci, 19.09.2010. 08:06 @One love for the sun of Vis: Naravno da hoću!
@Marchi: Uf, uf ;-)
@geomir: A eto, možda sam malo ispa dosadan, ali taj me zalazak baš nekako podsjetija na ovakvo razmišljanje
@Neverin: Nažalost, nisam pročitao tu novelu, ali sad svakako hoću!
@gustirna: Ne brinem se ja za Japance, snać će se oni...
@šibenka: Fala lipa moja ;-)
@Šima: Razmišljam, razmišljam... Dobro, nisu se baš sve koje vidimo ugasile, ali priličan broj ipak je... Slušaš li Andromedu, utorkom navečer? Hrvatski radio 2. program. Izvrsna emisija!

Nisa, 19.09.2010. 08:12 Prelipo je Brode:)

gustirna, 19.09.2010. 13:37 E, ako te stvarno zanima zašto se Japan zove "Zemlja gdje izlazi sunce" - Kapetan ima odgovor i za to, tj. ima cilu priču. Ipak, ja mislin da je tvoje grintanje bilo samo izgovor da nam pokažeš svoje prilipe slike zalaska sunca. :-))

buba, 19.09.2010. 14:03 A, oćeš večeras ulovit zadarski zalazak, čujem da je okrenulo na buru, a to će reć da bi se isplatilo zastat malo, kad si već u prolazu?!

balkanwoman, 19.09.2010. 18:49 Pozz! Imas predivan blogg. Slike su predivne. Pozdrav od bosanke!

Sidney.Lupin, 19.09.2010. 23:58 Hvala ti za post, baš je odličan! Ako si ovaj tjedan u Splitu (20.-23.09.) u 18 sati, dođi do knjižnice Marka Marulića, Ulica Slobode 2, bivši depadans jer će tamo biti predavanja na temu "IMA NADE ZA SVE".
Red je već bio i da ja napišem nešto na svoj blog....
Pozdrav!

Pasikarka, 20.09.2010. 09:55 Evala brode, jeli ovo na Batariji slikano? Ova zadnja slika je fantasticna!!

piskaralo Tixi, 20.09.2010. 12:44 Pronaći Sunce oko sebe i u sebi, e tu se skriva prava ljepota.

brod u boci, 21.09.2010. 06:42 @Nisa: Fala ti
@gustirna: E lignjo, lignjo...
@buba: Nisam ga uspija ulovit, uteka je, bezobraznik jedan...
@balkan woman: Pozdrav i tebi Bosanko!
@Sidney Lupin: Hvala i tebi na obavijesti
@Pasikarka: Točno, taman ispod kule
@Tixi: Ti to najbolje znaš, draga Tixi :-)
@na začelju: Da, i danas ćemo nešto o rastancima...

Suncokreta2, 24.09.2010. 09:10 E ovaj post sam tek sad pročitala, predivan je baš za moju dušu. Zapravo uopće nije važno da ga kasno komentiram , važno je da sam bljesak , uopće, uočila jer sve je i onakao relativno ;))

Brza cesta puževog koraka

16.09.2010.

Jučer negdje u popodnevnim satima, Split i okolicu preplavili su e-mailovi nepoćudnog sadržaja u kojem su frapirani, pače konsternirani vozači svih vrsta prometala obavještavali sve svoje prijatelje, znance, rodbinu i tazbinu saznanjem kako su tijekom prethodne noći postavljene policijske kamere na nekoliko strateški raspoređenih mjesta duž prigradskih "avenija". I to ne samo kamere već i radari čija će prvenstvena uloga biti da nepogrešivo detektiraju one drznike koji se usuđuju voziti brže od propisanih 70 kilometara na sat.

Tako je realno za očekivat kako će već u slijedećim danima na adrese mnogih auto-nadobudana počet stizat čestitke u stilu - Cijenjeni gospodine, čestitamo vam što ćete Vašim značajnim iznosom obogatiti prihodovnu stranu državnog proračuna Republike Hrvatske!

Sve za Hrvatsku, Hrvatsku budzašto...

A kad smo već kod onih kojima je brzina vrlina, a ponekad i mana, moram priznati da sam zadivljen tempom izgradnje brze ceste Omiš-Solin-Trogir. Ako ništa drugo, ta se cesta može pohvaliti zavidnom kolekcijom brojnih svečanih otvaranja početaka radova koji se gle čuda, baš uvijek nekako slučajno poklope s počecima izbornih kampanja. Na takvim manifestacijama obavezno se okupe županijski čelnici s ponekim glavatim mačkom iz središnjice, a između hrpe novinara, fotoreportera i lente trobojnice, nekako se stidlljivo stisnu tri žuta bagera, dva rovokopača, jedan ruzinavi damper i mješalica za beton.

Po završetku svečanosti, svatko ode svojim putem, županijski čelnici na svečani ručak, nounari u redakcije, a bageri i damperi čekaju labudice koje će ih premjestiti na novu lokaciju svečanog početka radova, vjerojatno na sustave kanalizacije i odvodnje oborinskih voda.

Ipak, moram priznati da nije sve tako crno. Do Kaštel Gomilice već imamo brzu cestu sa crvenim valom, a ovih petnajstak kilometara do Trogira samo što nisu dovršeni. Kako su geomehanički uvjeti na trasi buduće brze ceste izuzetno zahtjevni, radovima se pristupa stručno i temeljito.
Istina, dionica od Gomilice do Novoga se malo prekočila zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa, ali se zato potez od Kaštel Štafilića do Keruma dug nepuna četiri kilometra, intenzivno proširuje, pa evo već treću godinu!

Kakvom se brzinom odvijaju radovi, najbolje svjedoči slijedeći primjer.

Ovdje vidite nadvožnjak u izgradnji, već je premostio dvije sjeverne trake i ko napeta puška čeka da se raskrili preko punog profila.



Kako i doliči hrvatskom nadvožnjaku, na njemu se vije i hrvatska zastava!



E sad, hoćete li mi vjerovati da je ova zastava postavljena upravo na isto mjesto petog kolovoza, u stvari lažem - četvrtog kolovoza, uoči Dana pobjede i domovinske zahvalnosti!? Ako se ne varam, danas je 16. rujna. Dakle, u četrdeset i nešto dana, nitko se od radnika ili rukovoditelja nije sjetio pristupiti na ovaj nadvožnjak pa makar samo da skine zastavu!?
Ali brate, neka zastave, neka se vijori, ko će je sad skidat pa za par dan opet stavljat, nu!

Zašto sve ide tako kilavo?
Nema love!
Kriza je.
Recesija.
Ah da, haujesno...

Ako se ne varam, a ne varam se - od osam i po kuna koliko plaćamo litru benzina, tek nešto više od četiri kune dajemo INI. Dalje, plaćamo 1.65 kuna trošarine, 1.20 kuna naknade za Hrvatske ceste, 11.6 lipa naknade za financiranje rada agencije za obvezne zalihe te 1.51 kunu PDV-a.

Ovom cestom dnevno prođe 40 000 vozila. Ma eto, neka svako od tih vozila potroši samo dvije litre benzina na dionici od Splita do Trogira (a potrošit će sigurno više), to je već 96 tisuća kuna svakog dana samo od naknade za Hrvatske ceste!
Pomnožimo li sa 365 dana u godini, dobit ćemo otprilike 35 milijuna kuna! I to zamislite, samo od auta koji su vozili Trogir-Split i samo od naknade za ceste, a nismo dirali ni trošarine, a PDV da i ne spominjemo!

Ne znam koliko košta izgradnja jednog kilometra brze ceste, ali pretpostavljam da se za 35 milijuna kuna može prilično toga napraviti.
Ili ne može!?

Ali nema straha, dogodine u studenom opet ćemo imat izbore.
Nekako slutim da će upravo tada na ovu jadnu cesticu nabasat kolona crnih BMW- a sedmica, iz njih će izbauljat neki čudnovati likovi i svečano presjeći vrpcu trobojnicu.
Četiri kilometra za četiri godine!
Bravo! Pokrenuli smo Hrvatsku!



komentiraj (13) * ispiši * #

Neverin, 16.09.2010. 12:58 a sjećaš li se kad nam se bivši premijer slikao pred onim drobilicima za kamernjaru sa djamantnim vrhovima kako bi se kamenjara pretvorila u plodan teren za masline? di su sad te drobilice, pročitao sam jedan članak da su odmah utihnule zajedno sa kamerama, zamisli na šta su oni išli trošit konkretne pare.. na maglu

ssibenka, 16.09.2010. 13:10 šta se ti nešto buniš? zar voliš brzo voziti? ;)) ma meni je ta stari dio ceste nako uzak baš film, iman osjećaj da se vozin seoskin cestama (par puta san u koloni po najvećen zvizdanu zapela namo iza tvog grada u auti bez klime - neprocjenjivo!) iako, u našem zaleđu seoske mogu konkurirati gradskin cestama :P matematika ti je za 5 ali čudi me šta te čude otvaranja pa vidi autocestu: imamo samo par suvišnih izlaza napravljenih tek kako bi neko moga vižitat svoju didovinu kad ga pukne ali moš izvuć nešto pozitivno iz cile priče, ono šta mene najviše veseli: vozačka/ljudska solidarnost (iz pouzdanih izvora: i ode u metropoli se komentiralo postavljanje ;) živija ak splitter! :))) toliko od mene ;)

fotkam, kuham, putujem..., 16.09.2010. 13:59 pitam se sto je s onim peljeskim mostom, njega isto otvaraju oko izbora :D
i neka su postavili radare, bilo je i vrijeme :)

blackwhiteworld, 16.09.2010. 14:25 di se sve uludo troši lova mogli bi napisati knjigu od desetak tomova...
ova naša banda lopovska nas je definitrivno rasprodala i rasčerupala ,ogolila do kosti ... od naših jalovih priča nema nikakve koristi jer "psi laju , karavane prolaze"
i zna se ... izbori su uskoro , a ima se toga još za čerupat
Vlaisavljevićka i družina apokalipse jašu i dalje

dalmacija moja inspiracij, 16.09.2010. 15:32 eno su mekli zero asfalta...a i bušu nike rupe i liju beton...divota je vidit koko to brzo gre...bij de vei deboto svaki dan je na križanju Plano nesrića a Gradonačelnik Trogira je lani reka da če do sezone 2010 bit semafori...ne jidin se ja dapače sve mi je po voji...vrimena jeman napritek a i sunce još lipo grije...dalmacija moja inspiracija

makedo, 16.09.2010. 15:37 ovamo prijeko, 1 km "auto-ceste" grade i po 5 godina...to nam je u krvi.

geomir, 16.09.2010. 16:22 Kako si me uspio uvatit kad sam isprobava eroplan u probnoj vožnji!!???

Ja ga kupio i sad mi stoji u garaži, jer već 20 godišć, svaku četiri godine, obećaju da ćemo dogodine imat aerodrom!!! :-))))))

brod u boci, 16.09.2010. 20:07 @na začelju: Kanalizacija je jako bitna stavka :-D
@neverin: O, to je tek posebna priča. Samo je malo nebulozno da strojevi melju kamjenjar, a istovremeno su ogromnne poljoprivredne površine zapuštene
@šibenka: Priznajem da vozim brzo na tom dijelu cestu i nekako me frka sad :-)))
@mare: Znaš koji ju te problem? Radovi se u stvari izvode ali se ne vide ;-) Recimo na pelješkom mostu se intenzivno izvode podmorski radovi a tek koliko se radi u tunelima :-D
@blackwhiteworld: A kad psi počnu grist, bit će veselo!
@dalmacija: Za proć to križanje, normalan čovik se odma mora pomolit Bogu...
@makedo: Na žalost, mnogo toga lošega nam je u krvi...
@geomir: E, a vidija sam te i reka - eno Geomira u reoplanu! A dobro sam te uslika, ajde priz

blackwhiteworld, 16.09.2010. 20:15 @brode, a kad će to biti ...mislim to - da psi počnu pa makar i malo grickat ?
u kaljuži već odavno vrije li vrije ... do beskraja

mama, 17.09.2010. 10:16 ...Ista stvar i kod nas...Kad su naši vrli šugavci poput Polančeca i Friščića otišli u Zg.obećali da će se vratiti brzom cestom koja se gradi već lijepi niz godinicaaaaa....Naivci,a nisu iz Hlebina...

Suncokreta2, 17.09.2010. 11:10 hahah ti meni tako znaš ulipšat dan ;))

mina, 17.09.2010. 12:25 kako ja volim ironiju u izražavanju.. a kod nas sve pršti ironičnim inspiracijama ;))
znaju oni da je brzina vrlina

Malo sutra

14.09.2010.


Koliko se puta običan čovik u ovoj maloj zemlji za veliki odmor mora zapitat - pa dobro majketi, zašto u nas ništa ne može ić nekim normalnim putem? Pri tome uopće ne mislim na sveprisutnu recesiju, đava je lipi odnijo, opake drpačine i bezočne lupeščine koje nam se svakodnevno događaju pa čak i na tu čudnu ekonomsku kunst-matematiku po kojoj 25+1 nije 26, tz, tz, tz...

Nego, evo već drugu godinu zaredom muku mučim s jednostavnim pitanjem - kako doć do knjiga, pardon udžbenika za svoga vrloga juniora.

Znam šta ćete reć - ma vidi ga, pola devetoga miseca je prošlo, a on još nije ditetu knjige kupija!?

Aaaaa, ne ne, lipi moji, sve sam ja to na vrime naručija i to na moderan način, priko interneta naravski, jerbo, ko je to vidija u ovo doba svemrežja čekat po filama u knjižarama!? To je prošlost. Danas svi naši nakladnici imaju ukusno dizajnirane internet stranice, tamo lipo odabereš knjige koje ti tribaju, napuniš košaricu, klikneš mišem ili opališ ENTER i blog te veselija!

Sutradan čekaš poštara koji ti na prdekavoj kozi donese udžbenike, dobar dan, dobar dan, paket za vas, evo izvol'te, fala lipa, oćete šta popit, ne bi fala, ne pijem dok vozim, nema veze, drugi put, prijatelji ka i bili...

I stvarno ne lažem, evo iz Školske knjige su mi poslali sve naručeno, doslovce u jedan dan! Bravo za Školsku knjigu!

Ali Profil?
Ali Leteća knjižara?

Dobro ajde, znaš da je ljudima gužva, pa one redovne rokove isporuke od 3-5 dana poduplaš i tako se tempiraš.
Prođe sedam dana, prođe deset dana sve očekuješ - danas će, sutra će...
Prođe petnajst dana.
Prođe dvadeset dana!
Sutra će...
Malo sutra!!!

Kako neki mogu za dva, a neki ne mogu ni za dvadeset dana!?

Pošalješ im e-mail - ne odgovaraju.
Zoveš ih na telefon - ne javljaju se.
I šta bi ja sad triba napravit, sist u auto, zaprašit Dalmatinom put Zagreba, tamo nekoga uvatit za prsi, unit mu se u facu, vikat iz sveg glasa - di su moje knjige!? Čuješ li ti mene srcelitiirudovo daj vamo te knjižur'ne, jel ti znaš da sam ja branitelj bija, jesam li se za ovo borija, jesam li, ajde reci!

Ipak, prije nego izazovem talačku krizu, moram još jednom razmislit, spustit se na zemlju, pokušat shvatit koliko je to kompliciran posal - evo, stavljam se u kožu djelatnika zavedenog nakladnika - dakle, najprije je potrebno izvršiti proces skeniranja popisa na kojem se nalazi četiri-pet naslova, zatim ih pronaći u međuskladišnom prostoru koristeći metodu dedukcije, potom manualnom tehnikom translatirati navedene naslove s police na radni stol, izvršiti proces pakiranja i adresiranja te uputiti prema određenoj destinaciji.
Je li to nešto izuzetno zahtjevno!?
Bome i je!
Atroke letovi u svemir!

Možda je problem šta svi mislimo da je samo naš posal kompliciran, odgovoran i zahtjevan, a da niko drugi na svitu ništa ne radi. Mi smo najbolji stručnjaci za tuđi posal. Bez greške znamo šta bi oni drugi triba radit i šta je najvažnije - kako triba radit. Postolari najbolje znaju kako triba inkartavat zidove i lipit keramičke pločice, ribari se najbolje tendidu u uzgoj uljane repice, inženjeri pomorskog prometa objašnjavaju likarima kako triba operirat slipo crivo, a tek penzioneri, penzioneri su posebna kategorija - da je organizirat kojega "milijunaša" ili "jedan protiv sto" samo za penzionere - siguran sam da bi opelješili cili nagradni fond.

Nego, ostavimo se mi sad visoke politike.
Ne triba se nervirat.
Sitnice čine život.





Sitnice ka - nać se s prijateljima, guštat u danima kasnoga lita, bacit se u more, zaronit do dna, upit još bokunić soli i joda.





Sist na taracu i uz razgovore ugodne gledat brodove koji prolaze...







Pa se u nika doba zapali vatra, posloži se riba na gradele, a kad zacvrču komarče na žaru crne smrče, sve zamiriše ka najveća lipost, prijatelji pitaju "kad će", a ti umočiš grančicu ružmarina u maslinovo ulje pa onako znalački prođeš po ribi, mašeš s njom ka dirigent sa štapićem i rečeš - evo sad će, namistite stol...

Prid samu večer, napravi se đir do Planke i razgovara s Morem...









Jesam li ja ono nešto bija grintav na početku!?
Ma ke grintav...
Sve će bit u redu.
Sutra...

komentiraj (28) * ispiši * #

ssibenka, 14.09.2010. 10:52 onu matematiku 25+1 bi uvela u te udžbenike koji su te naljutili :D moga si jednostavnije riješit, naručit sve na jednom mistu ;) i ne bi grinta, još bi u ratama moga sve platit ;) a šta se tiče sitnica, samo si mi potvrdija kartu za jug he he he da ne bi i ja grintala :D

šašava mamica, 14.09.2010. 11:02 Popravio si stvar slikama koje su predivne. I ja sam grintala za knjige koje su (pola) došle prvi dan škole, a pola jučer. Ma nije to bio problem meni, nisam se nervirala, ali mali muški je pitao "Mama, a kako ću ja....?" Mmmmmmm....more, ribica...Divota!

Sapunerija, 14.09.2010. 11:23 Brode, ja san čekala tjedan dana, jučer san ih dobila a dica su mi u 2 osnovne popušila minus jer nisu napisali domaći za koji in je tribala knjiga.
naručila san ih priko sys print i platila dostavu na kućnu adresu, kasnile su 10 dana i plus san morala po city expresu pritraživat skladište, dobila san ih u zgužvanoj kutiji ali sve to me ne nervira
baš me briga.

Marina kuharica, 14.09.2010. 12:35 bezobrazluk. i tipicno za puno firmi: ne javljaju se ni na mail ni na telefon. da barem podignu tu slusalicu i kazu "oprostite", potrudit cemo se naci problem....sve bi bilo podnosljivije. a ovako....

dalmacija moja inspiracij, 14.09.2010. 13:03 ajme spasija si me sa ovin drugin dilon štorije...samo se nerviran kad čitan one tvoje knjižurne žalopojke...jerbo nakon moji pisni žalopojki od koji me glava boli i meni triba čagod ležernega...biće boje... dalmacija moja inspiracija

čiovka, 14.09.2010. 13:14 Radi prilipog pričanja s Morem oprošteno ti je grintanje. :-)

Nisa, 14.09.2010. 14:00 I ja sam lipo sve to naručila,dobila i sve je bilo OK dok nije počeo prvi dan škole i teacherica (kako je moja Jedinica zove od milja) se sjeti da jednu knjigu nije stavila na popis.I štaš da dite ne dobije minus ja lipo stala u filu isprid vrata i čekala dvi ure,ali sam je dočekala i odmah tri uzele za druge mame koje nisu stigle do knjižare.Ali znaš kako mi je bilo slatko kad me onako umornu i izmantanu od sunca pita što čekamo i zašto je toliki red.Kad sam mu rekla da čekamo školske udžbenike lipo nas je uslika...Mogu samo mislit što on piše na svom blogu o nekoj tamo zemlji u kojoj je bio:))))
Ali zbog svih ovih slika ispod neću grintat niti se mislit koliko je 25+1...baš mi je lipo gledat u more:)))

buba, 14.09.2010. 14:06 Slažem se s tobom da sitnice čine život, one lipe, a bome i ružne. Te ružne triba bacit u smeće i evo života iz drugog dila posta. Ja sam još na toj lekciji.
Ribič je....ono... baš dobar!

Neverin, 14.09.2010. 14:40 tvoji postovi imaju smirujući efekt.. ko valovi

Nisa, 14.09.2010. 14:42 U onom mom komentaru poviše (izgleda da sam ja još zamantana od reda i sunca):))))) je trebalo pisat da me pita jedan englez:))))

SPAM, 14.09.2010. 14:59 Loše...

brod u boci, 14.09.2010. 15:46 @Šibenka: Ima više nakladnika pa ih je teško skupit na jedno misto ;-)
@šašava mamica: ovo ti je po principu - udri brigu na veselje :-D
@Danica Čvorović: Tako se i kaže - vrlo V. baš me B. ;-)
@na začelju: Da to nije onaj Lupšino šta su uvik ženske oko njega ;-)))
@Mare: Neprolazna era amatera - tako ti je to moja Mare. Posebno me ljuti kad kažu - sad nam je gužva! Pa nije vam ta gužva došla neplanirano! Kao da se prodavači božićnih jelki bune kad ima na Badnjak bude gužva!?
@dalmacija: Naravno da će bit
@čiovka: Ovo ti je miš-maš post ;-)
@Nisa: Opet mi je nekako bolje da čekamo za knjige nego za kruv ;-) A šta'š uvik se nešto čeka...
@buba: Ribička je!
@Neverin: Mlad si, naučit ćeš. Imaš potencijala ;-)
@spam: A šta ću ti ja moj čovik...

luki 2, 14.09.2010. 16:21 Odličan post; nimalo lijepu situaciju opisuješ s puno duha i humora; volim kad se počneš kao ljutiti...:))))))
Naravno da će sve biti sve u redu - vidjet ćeš! Pusa, pozdrav od Luki+Goldie

ssibenka, 14.09.2010. 16:25 nisi ti mene skužija dragi :) znan da ih ima više ali znan i ko ih okuplja na jednom mistu i slaže na rpu za tebe tako da moras samo jednu mulu vikati a ne na njih tri :D još bi ti sredila i da na rate plaćaš :P

buba, 14.09.2010. 17:34 A, stvarno sad vidim da je ženskica! Eto kakvo računalo iman na poslu, ha,ha nema razlike među spolovima.

brod u boci, 14.09.2010. 18:50 @luki: To ja onako zamišljam kako bi se tribalo ljutit :-D
@šibenka: Aaaaa, tako dakle, ajme šta sam blesav, imam svoju veleposlanicu u metropoli a ne znam joj izdat zapovijed :-D
@buba: Istina, slika je malo tamna pa se čovik lakše zabuni. Muški vide ženu a žene muškarca ha ha, svatko vidi ono šta mu odgovara :-)))

Elyca, 14.09.2010. 19:19 ma ko je vidio uživat na teraci umjesto u redu za knjige? Nemaš ti pojma što je uživancija dok stojiš satima na pjaci i čekaš red...a onda kad uđeš u knjižaru kažu; "Doći će idući tjedan!" ... to su gušti
normalno da si grintav od svog tog mora...brodi...mirisa gradela....

gustirna, 14.09.2010. 20:40 Prizadnja slika - izgleda ka dvi žene i dite koji su zagledani u morsku pučinu.
Baš se pitan, zašto? :-)
O knjigama? Ove godine nisam se niti malo mislila za nabavku knjiga za mog 16-godišnjaka. Sve je sam sredio, i sve je okej.

Sidney.Lupin, 14.09.2010. 22:13 ja sam s bratom išla u nabavku knjiga čim se popis pojavija na školi. Većinu smo našli u antikvarijata, falilo nam još knjiga i radna iz njemačkog i još 3 radne, za 6.osnovne...
Ja se ovo lito nisam pošteno okupala nego 5 puta, a more mi isprid nosa....a šta ćeš kad se nevolin sama....

Sidney.Lupin, 14.09.2010. 22:15 Meni prizadnja slika izgleda ka` 3 žene, ali u ogrtačima s time da treća čući....

Joanna has left Stepford, 15.09.2010. 00:18 meni iskreno nije baš jasna cijela ta frka...oke kontam kad je riječ o klincima u osnovnoj, ali na svim razmjenama knjiga koje sam vidjela viđam uglavnom unezvjerene roditelje koji hodaju s popisima i traže knjige za djecu u 3,4 srednje..i s obzirom da sam školu završila u najblesavijim mogućim vremenima kad smo imali po dva udžbenika po predmetu i jer je profesoru bila bolja evolucija jednog autora a genetika drugog, ili jer je ovaj udžbneik iz geografije bolji zbog dvije karte i 4 grafa koja ima više nego neki drugi, moji starci o tom nisu imali pojma, kad sam krenula u srednju knjige sam nabavila sama tako da ne znam jesu ovi klinci danas malo opušteniji ili roditelji vode brige koje su djeca davno trebala preuzeti na sebe...

brod u boci, 15.09.2010. 10:26 @Elyca: Stvaaarno! Morat ću malo poradit na tim novim spoznajama :-)
@gustirna: I gledam more - dobrojutro veli...
@Sidney Lupin: Hm, pet puta je puno malo, pogotovo ako ti je more isprid nosa ;-) Ajde, biži ća od kompjutera i pođi na more dok se još može ;-)))
@elektronegativka: Udžbenici su u ovoj priči manje bitni, to je široka tema, ali meni najviše smeta neprofesionalnost onih koji obećavaju sve i svašta a na koncu nisu sposobni izvršiti isporuku niti za dvadeset dana od same narudžbe...

blackwhiteworld, 15.09.2010. 20:34 ja ne znam zašto dicu triba uopće slati u školu...u ovoj maloj zemlji velikog (ne) znanja !?!
šta će radit u školi ... ajde recite pošteno ?
kad se zna da tu za znalce nema mista i školujući dicu tirate ih ća ...vanka
by the way-slike su ti više nego odlične ... je li Šolta ?

MareTalijanka, 15.09.2010. 21:50 ja bi tvoje postove prodavala u apoteci ka ljekove.You're the best.
Brod iz RG mi je ka tableta za laku noć.ciao bello

Faith, 16.09.2010. 00:50 Prvo pohvala velika za slike predivne su ....a drugo to za knjige je užas ,nakraju pola tih knjiga neće dite niti iskoristit ,ma niti prolistat.samo kupi ovo,ono,pa ovo....a niko nepita jel imaš para?

brod u boci, 16.09.2010. 17:06 @na začelju: U godinama smo već ;-)
@crno-bijeli svijet: šta će radit u školi!? Dica će maltretirat nastavnike, onda će nastavnici maltretirat nas, onda ćemo mi maltretirat dicu! I svi sritni i zadovoljni :-D
@Mare Talijanka: eeee, puno mi te drago opet vidit ovod...
@ljubav ili nešto slično: Hvala i naravno - dobrodošla!

Pantan

11.09.2010.


Ako za liepa tiha vremena zaploviš malenom brodicom s trogirske obale prama iztoku, te lagano vozeći blizu kraja, uzduž "francuske" ceste koja vodi iz grada prama Kaštelima u Spljet, za pol sata eto te na ušću mlinske "rieke". Još samo pet-šest puta zaveslaj jače, da te struja, ako je taj čas jaka, ne potisne natrag, pa si se s čamcem dotakao hrapava i crna kamenja naslagana ondje u nekoliko metara. Malešno je i priprosto to pristanište. Priveži sad konop čamca u kojem od tolikih procjepa ili za malen stup što iz onog kamenja proviruje pa korakni oprezno na kraj da ti se noga ne spotakne. Ako ljubiš prirodu, ako te se njene ljepote ugodno primaju srdca i duše, u prvi mah misliš da si došao u kakav začarani kraj. Ali da te minu u toj tišini i samoći fantastične misli, prođi kraj one vazdazelene nasade bora prama trošnoj i zapuštenoj kućici, pa će te realnost još većma zadiviti.





Ovako je o Pantanu pisao jedan cool bloger na početku dvadesetog stoljeća, a eto više od sto godina nakon njega, plovim sličnom malenom brodicom istim vodama i istom tehnikom veslajući "riekom" pa razmišljam kako je gotovo sve isto kao i onda, a opet kao da ništa isto više nije.
Tek koji kilometar od stare gradske jezgre (pod zaštitom UNESCO-a, kako u svakoj prilici vole istaći lokalni glavonje), nalazi se jedino sačuvano močvarno područje uz obalu Jadranskog mora na potezu od Vranskog jezera na sjeveru pa sve do delte rijeke Neretve na jugu.



Stisnuto između aerodromske piste na istoku, jadranske magistrale na sjeveru i podivljale izgradnje užasnih zgradurina na zapadu, područje Blata, kako ga češće naziva lokalno stanovništvo kao da je tokom svih ovih desetljeća ušlo "u se", kao da se posramilo, sagnulo, pokrilo po glavi i molećivo kumi da ga više ne maltretiramo.

Jer, čini mi se da ne bi bilo daleko od istine ako bi ustvrdio da Pantan jednostavno nije imao sreće. Da se kojim slučajem nalazio izvan svakodnevnih putova, vjerojatno bi danas bio bolje očuvan, poznatiji i cjenjeniji, jer ovako kad nam je tu ispred nosa, samo nam predstavlja smetnju, neželjenu močvaru i kaljužu punu komaraca koju bi najzgodnije bilo nasuti građevinskim otpadom, prekriti betonom i "valorizirati" kao idealnu lokaciju za nekakav akva-park s umjetnim toboganima i sličnim plastik-fantastik budalaštinama. Ipak, nije sve tako crno, čak bih mogao reći da je situacija dosta bolja nego li je bila prije kojih dvadesetak-trideset godina.







Da se podsjetimo, ova "rieka" koju spominjem na početku, čak i nije prava rijeka po nekim uobičajenim geografskim kriterijima, od izvora do ušća tek je 900 metara toka, ali je s druge strane toliko slikovita i vrijedna u prirodnom, povijesnom pa čak i u sociološkom smislu da zaslužuje neizmjerno više pažnje. Površina izvora ili jezera, kako ga najčešće nazivaju, nalazi se tri metra iznad morske površine, a neposredno uz jezero se nalaze Mlinice, nakon kojih se voda u jednoj kaskadi ruši i nastavlja svoj put prema moru. Do samog ušća dolazi tek dio vode sa izvorišta, buduća da je riječica s više kanala spojena s plitkom lagunom u kojoj se miješa slatka i slana voda.

Pomalo je nepravedno da se pod pojmom "Pantan" najčešće podrazumjeva samo područje oko Mlinica, jer sam tok rijeke i močvarno područje oko nje, do današnjih se dana uspjelo sačuvati kao idealno stanište za desetke vrste ptica i mrijestilište nekih vrsta riba, a da bi to i službeno dobilo na "težini" pobrinula se Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima koja je 2000. godine proglasila Pantan posebnim ornitološko-ihtiološkim rezervatom.

Bio je to i krajnji tren jer Pantan pamti kako se jedno vrijeme na njegovom rubu nalazio čak i deponij smeća, pa umjetni ribnjak koji je imao poguban uticaj na okoliš, pa su mnogi krivolovci harali svojim pušketinama, ubijali sve što bi im došlo na nišan, pa su ga za vrijeme rata čak i bombardirali, uglavnom, mnoge su se tikvetine na kojekakvim položajima svojski trudile da ga unište i zatru za sva vremena.

No, priroda je uvijek jača i na svu sreću, ovoga je puta bila jača čak i od ljudske gluposti koja je zaista beskonačna kategorija.

Mlinice su danas potpuno obnovljene zahvaljujući obitelji Pavić i mnogim državnim ustanovama, ali osim privatne inicijative, umnogome bi značajnije bilo zaštititi javni interes. Iako se u stručnim krugovima čuju razmišljanja kako bi trebalo potpuno zabraniti pristup ljudima, nisam za tu ideju. Najprije, tko bi 24 sata dnevno čuvao prustup, rendžeri, vojska, policija, tko? Drugo, kako spriječiti avione koji uzlijeću i slijeću tik iznad šaša?



Treće, pa nisu ptice toliko glupaste da ne znaju procijeniti odakle im prijeti opasnost. Uostalom čak i ljudi koje to zanima, u pravilu nisu predatorski nastrojeni. Zašto ne napraviti jednu poučnu stazu na primjer, svakih stotinu metara postaviti table na kojima će pisat tko što gdje i kako!? Ovako, tek jedna tabla skromnih dimenzija na kojoj piše da se nalazite u ornitološko-ihtiološkom rezervatu ne govori ništa bitno.

Dajte recite mi konkretno, koje se ptice tu gnijezde, koje su u preletu, koje možemo vidjeti zimi, koje ljeti? Ovako, od svih ptica, jedino galeba prepoznajem, sve ostale su ili "patke" ili "čaplje". Zar bi, ne znam koliko novaca trebalo izdvojiti za izgradnju jedne ili dvije promatračnice za ptice. Pardon, promatrali bi ljudi a ne ptice, dakle pravilnije bi bilo reći - promatračnice za ljude! Koje se ribe tu mrijeste, zašto se baš tu mrijeste?

Puno toga bi se dalo napraviti, puno toga ljudima približiti, uostalom, moć znanja je ogromna, kad bi ljudi znali kakvo bogatstvo imaju pred očima, siguran sam da bi drugačije razmišljali.



Čak se i neki stari nazivi gube pa danas malo tko zna da su naši stari ovaj morski dio Pantana nazivali Mučina, nadam se ne zbog toga što bi ih hvatala muka, nego zbog mutne vode i muljevitog dna. A kako je i sam spomen Pantana vrlo često dobivao neke posprdne konotacije, česta bi izjava bila "ajde lovit rake na Pantan" ako se nekoga u žustrijem razgovoru baš poželjelo poslati u posebno fino mjesto.

Pa eto, da je malo više građanske inicijative, nešto više sluha i želje kod odgovornih institucija, na Pantan ne bi više išli lovit rakove, nego uživati u pogledima na dugokljune čigre, crnoglave grmuše ili kratkokljune guske. Nekako imam osjećaj da bi nas, za promjenu, upravo te guske mogle izvući iz magle neznanja...



komentiraj (16) * ispiši * #

luki 2, 11.09.2010. 13:09 Bome, sviđa mi se Pantan! Lijepo! Pozdrav od Luki+Goldie

praktikum, 11.09.2010. 14:05 bloger veliš? jel ga znamo? :))))
btw. šesta fotka po redu je ludilo, odmah se zamišljam kakav bi bio život u ovakvoj kući :))))
a sad idem na miru pročitati umjetničko djelo od posta :)

Nisa, 11.09.2010. 16:35 Na Pantan stvarno vrijedi ići samo uživati...prekrasan mi je ovaj post,nisam bila godinama,godinama...Sada znam gdje ću idući izlet organizirati
Pozdrav ti veliki

brod u boci, 11.09.2010. 18:30 @luki: I meni se sviđa što se tebi sviđa :-))) Veliki pozdrav!
@suzette: Hmm... sumnjam da ga znam, taj bi sada trebao imati barem 150 godina :-D
@Nisa: Moja preporuka je, dok su još topliji dani, malo kanuom ili običnim gumenjakićem veslajući od ušća do izvora i natrag. Ako nemaš ništa slično, ja ću ti posudit!

primakka, 11.09.2010. 20:20 srića da ovi novi blogeri znaju slikavat (moj favorit - zadnja!). lipo, puno lipo, isprid nosa, al fali mi barčica...

gustirna, 11.09.2010. 20:37 Da se bilo teleportirat u ono vrime kada je kolega s početka prošlog stoljeća opisiva vožnju do Pantana. Eto, ja nikad niti prošetala tim dilom, a svaki put kad prođem pomislim-obavezno moran jedanput stat i prošetat. Svugdi idemo, a ono najbliže najčešće priskačemo i ostavljamo za neki drugi put.
Predloži našem prijatelju profesoru onaj dio o postavljanju poučnih tabli za posjetioce. To bi svakako tribalo bit u jednom zaštićenom rezervatu. :-)
U vezi prošlog posta- nedavno sam bila u jednoj mini jamatvi kod prijatelja (znaš ih) na Visu i sitila se koliko je puno godina prošlo od moje zadnje jamatve, a o onim kaštelanskim u didinom vinogradu da i ne govorin - sjećanja su ista i samo radi njih vridi se uvalit u draču i kupinu i sve to potaracat i kad je gotovo-okrenit se,oznojan i satran i podbočit se na mašklin, pa reć : Fala ti dida na ovome blagu! :-)) Ja svaki put zafalin pok.ocu šta je odabra baš onu parcelu za naše misto pod suncem.

Kike, 11.09.2010. 21:32 Jednom sam tamo svratila i stekla sam dojam da je zakljucan i da sam nepozeljna na tom podrucju, ima li dana kad je on otvoren ili se zakljucana ograda mora preskakati..

dalmacija moja inspiracij, 11.09.2010. 21:45 lipo je vidit sa donje bande...poz... dalmacija moja inspiracija

alexxl, 11.09.2010. 22:35 Wow

brod u boci, 12.09.2010. 09:14 @primakka: Ma sredit ću ja barčicu ;-)
@gustirna: Jel'tako da je tako!? Osjetiš neku povezanost s tim komadićem zemlje i nakon toga ti ništa nije teško
@KIke: Mlinice su danas privatno vlasništvo, koliko znam u njima se nalazi restoran, ali na ostalim dijelovima rezervata baš ničega nema
@dalmacija: Puno lipše nego s gornje!
@alexxl: I ja kažem ;-)

Pasikarka, 12.09.2010. 10:10 Evala brode! Lipo si napisa. ali slike su ti prva liga ;-)) ova zadnaj je stvarno prilipa i posebna Pozdrav tebi i tvojiman

zavidani, 12.09.2010. 12:07 lip je naš pantan, oko kojega su se zavrtili milijuni eura, ali u privatnim žepima
jedino šta je od te love iskorišteno je kupnja natpisa da je to rezervat
njime upravlja županija ka i s garajinom
svrha su sami sebi dok mi gledamo kako nam baština propada
uloženo u mlinicu išlo je privatniku u žep
nije on to renovira svojim nofcima
prebljutava priča
ali slike su lipe :))

ssibenka, 13.09.2010. 11:23 i meni je bilo grezo čuti kad su neki na sličan način komentirali Kopački rit...nisan sve uspila obaći ali definitivno se vraćan a Pantan si baš lipo oslika...Brodinja za turističkog ambasadora Najlipše nam naše! :) Fala Ti šta nas uvik iznova podjećaš koliko smo blagoslovljeni šta živimo ode :) osmijeh ostavljan! :D

Neverin, 13.09.2010. 18:15 baš pravi toponim .. zaista je Pantan tamo (dodaš o i imaš talijansku riječ koja znači močvara).

brod u boci, 14.09.2010. 06:39 @Pasikarka: Fala lipa! Veliki pozdrav i tebi!
@zavidani: Nije mi se dalo ić u opširan eleborat, neka svako radi po svojoj savjesti (ako je ima)
@šibenka: Kako ono kaže stih - u svemu sad moran naći ništo lipo :-)))
@neverin: Točno, ime sve govori!

Sizif u ofsajdu

09.09.2010.


Prvi rujanski dani donose nam smiraj i neku neobičnu tišinu pa čak i nevere koje tu i tamo protutnje nebom i zemljom, ovih dana zvuče drugačije, dublje, sjetnije, ka i da one same oće reć - skužajte, ali nas su poslali da vam kažemo - tulum je gotov!
Šta je tu je, balota zemaljska i dalje se okreće po svome ritmu, a mi smo presitni i odveć beznačajni da bi mogli tek tako svemirske sile preokrenit u svoju korist. Umisto šugamana i sunčanih cvika, u ruke konačno valja uzest spravice ponešto drugačijeg oblika i namjene.

Imam jedan, ajmo ga tako nazvat maslinik, u brdu iznad ceste koja zaobilazi stari Trogir i nakon nekoliko miseci prinudne apstinencije zbog alergije (ala koju sam dobru skužu naša, tz, tz...) tek sad mogu hrabro uletit s kosirima i mašklinima, počupat korov, pobrat koju bajamu, dat maslinama da malo prodišu nakon ljetne žege. Taj komadić zemlje osta mi je od pokojnoga dide i koliko god bija svjestan da od desetak maslina i nekoliko stabala bajama, nikad neću imat bogzna kakve materijalne koristi, uvik mi bude žal da to sve to stoji zapušteno i zaboravljeno. Ništa više nije ka i prije, danas me tek poneki trs loze koji sramežljivo viri iz visoke trave podsjeti na nekadašnji vinograd, na dane jematve kad bi sve orilo od pisme i smija, a slatki se sok iz crnog grožđa cidija niz dječje obraze. Nakon završenog posla, kad bi pobrali i smastili svo grožđe, mošt pribacili u koslatu, veliku bačvu koja bi se samo u dane jematve armižala na didin kar, posidali bi ukrug, izrizali kruva, sira, salama, slanih srdela, jaja utvrdo, ma te bi marende bile slađe nego li danas ne znam kakvi banketi u hotelima s pet zvjezdica.

Nema više našeg starog vinograda, i ne samo našega, ljudi su pobigli od zemlje ka od velike nevolje, gladi i siromaštva, a ja neprilagođen novim uvjetima, još uvik ka zadnji naivac dolazim na taj komadić negdašnjeg vinograda i pokušavam napravit nešto nemoguće. Istina, nisam više tako uporan, često se pokolebam, pomislim kako radim Sizifov posal, jednostavno, uvati me muka kad vidim da sve šta napravim tako brzo ide "u prdec." Da barem neko od ovih mojih susida dolazi na svoja polja, bilo bi mi lakše. Ovako, sve je zaraslo u draču, korov raste ka lud, ništa ga ne može zaustavit. Čoviče, manje se bespomoćan osjetim kad je neka velika nevera na moru, kad cipaju gromi i pada krupa nego pred ovom nevidljivom silom koja tako nečujno buja iz dubine i guši sve šta je dobro i plemenito.

A meni je opet drago tu doć, prčkat oko maslina, čupat, sadit, zalivat, u stvari, skužija sam da mi nakon ovakvog posla u kojem sam svih osam uri vezan uz kompjuter i katrigu pa mi sve to nije dosta nego još i doma pišem ove zvizdarije, motika dođe ka najbolja rekreacija.
Ozbiljno!

Ma koje teretane, koji utezi, lanci, steperi, federi, za mene je to besmislen gubitak energije. Mislim ono - dižeš utege i gledaš se u ogledalu - ma daaaaaaj! Kume moj, ako imaš viška energije - uzmi motiku u ruke! I ne samo motiku, a di su još sikire, grablje, kariole, mogućnosti za vježbu imaš ka u priči!
I kad se tako lipo rekreiraš uru-dvi, nakon toga ti čak i kompjuter postane draži! Vidiš kako je u stvari lipo radit, kuckat po tipkovnici i tako to...
Zato bi ja preporučija proizvođačima kompjutera da obavezno u specifikaciju svojih ponuda ubacuju i poljoprivredne alatke.

Recimo ovako bi izgledala konfiguracija - CPU: Intel® Pentium® Dual Core E5300 Matična ploča: MB GIGABYTE Memorija: 2048MB DDR800, PC6400 Tvrdi disk 160 GB i kao dodatna oprema - 15-inčna motika! Ali to još nije sve! Ako naručite i LCD monitor, dobit ćete na poklon teleskopske grablje!
To je posal!
U svemu triba nać ravnotežu.

Nego, šta sam ono tija reć...

Kad jednom zapustiš svoju baštinu, naivno je očekivat da će sve ostat onako kako je nekad bilo. Korov i drača čekaju iz zasjede ka zapete puške i dok se još ni okrenija nisi, divlja travurina preuzima vlast, pruža svoje otrovne pipke, prekriva plodnu zemlju, crpi vodu bez vodoprivredne naknade i minerala iz tla bez koncesije i friga joj se za sve šta je pitomo. Pogotovo još ako je okruženje isto tako divlje, ako se na okolnim poljima bodljikava tetivika ovija oko debla masline ka udav oko vrata gazele. Ili gnua, kako vam drago.

E sad, imaš nekoliko mogućnosti. Mo'š sist i plakat šta je ovako na prvi pogled vrlo vjerojatna opcija, ali u krajnjem slučaju, možeš probat nešto i učinit. Kako se borit protiv divljaka? Najlakše je kupit otrov, pardon - herbicid u poljo-apoteci, zamutit s vodom i poprskat okolo sve živo i prividno neživo.
To je, mora se priznat, vrlo učinkovita metoda, korov i drača će se nakon takvog tretmana osušit ka štraca kanavaca, ali u isto vrime moraš bit svjestan kako najviše truješ samog sebe. Da, da, možeš ti stavit masku priko nosa i justa, ali to još nije ni po mise. Otrovi imaju nezgodnu osobinu da ne pitaju koga triba, a koga ne triba opandrčit po glavini. Nego ajmo kume moj, tari, gazi, ožeži, zdimi sve na šta naiđeš pa kom obojci kom opanci.

Druga je mogućnost uzet kosilicu u ruke, pilu, šegac i mršan, potaracat sav korov oko sebe i stvarno, kad posli gledaš šta si napravija, budeš cili ponosan na sebe. Poala brale kako sam to dobro sredija. Jesi kume moj, samo si zaboravija da se tako slično i Herkul borija protiv Hidre. Čim bi joj osika glavu, na njezinome mistu bi izrasle dvi nove. I ko zna koliko bi do dana današnjega čudovišna Hidra imala glava da se Herkul nije sitija kako jedino bakljama može spriječit tu glavatu inflaciju. Ono, čim joj okine glavu, bakljom dezinficira ranu i glave više ne izlaze! Tako vam je isto i s dračom. Možeš je sravnat sa zemljom, ali njezin se korijen tako brzo rekupera da već posli dvi -tri kiše izbije još i žešće. Opet izgleda da je neprijatelj jači.

Na koncu, nemaš druge nego duboko zaorat, privrnit zemlju, isčupat i korijenje i sve one žilice koji se šire i granaju doli u podzemlju. Ne vidiš ih, nemaš pojma kako djeluju, a kad izbiju na površinu, već imaju prednost domaćeg terena. Ali bez muke - nema tuke!
Uvik je to tako bilo, ono divlje, ka za vraga, uvik izgleda jače i izdržljivije od pitomoga. I stalno nas dovodi u iskušenje pa sebi postavljamo pitanja - ima li se smisla borit? Je li lakše odustat?
Ima li smisla!?
Hm... ako se nema smisla borit, onda ništa više nema smisla.

komentiraj (13) * ispiši * #

ssibenka, 09.09.2010. 13:08 ma nek je rezultat i kratkotrajan, borit se uvik triba! a i odležalu koprivu u vodi moš koristiti ka prirodni herbicid, svaki problem ima rješenje :) e, i mora ti se tvoja Šibenka pohvalit da je našla raj za bonkuloviće! :) di god se okreneš trsje, vino teče u potocima...oš graševine, oš traminca, oš merlota, oš pinota oš malvazije, samo biraj (hranu neću ni spominjat! ;)))

čiovka, 09.09.2010. 13:44 Evo san i ja u istome poslu, i mene susidova drača zeza. :-)

Šima, 09.09.2010. 14:29 dosta bi bilo da svako drugi vikend umisto u planine odeš u maslinik.

romantales, 09.09.2010. 14:47 Naravno da ima smisla ... uostalom, oko maslina stvarno nema mnogo posla, a nagrada je tvoje vlastito ulje, gdje definitivno znaš što je u boci ulja završilo :-)

brod u boci, 09.09.2010. 16:19 @šibenka:Očekujem detaljan izvješta!
@čiovka: Eh ta drača zadivača...
@Šima: Nediljom se ne smi radi u polje ;-)
@romantales: That' s the point!

šta te briga za moje ime, 09.09.2010. 17:08 hhhhhhhhhhaaaaaaaaaaaaaaaaaahhhhhaaaaaaaaaa koja glupost od bloga

praktikum, 09.09.2010. 19:26 virtuozno napisano :)))

buba, 09.09.2010. 20:45 A dali bi ti ruke da si se javija, bar mi što znamo što je drača i korov!

brod u boci, 10.09.2010. 06:23 @suzette: Konačno da je netko shvatio "što je pjesnik htio reći" :-)))
@buba: Ma di ću vas gnjavit priko sedmice, uostalom, bit će posla ako bude volje :-D

dalmacija moja inspiracij, 10.09.2010. 11:09 posadi lavandu, ružmarin, matičnjak i mentu svudi okolo maslina...a ono ča ostane u travi sravni kosilicon...u sridu maslinika ostavi misto za prostrit deku...diš boje rekreacije a i pogled u daljini ti je na tvoj konpjuter... dalmacija moja inspiracija

brod u boci, 11.09.2010. 12:55 @na začelju: Bit će ulja, ne brini :-)
@dalmacija: Misto za prostrit deku - e to je to!

Suncokreta2, 13.09.2010. 14:47 Baš lipo napisano, dok čitam tebe gledam svoju didovinu ;)

Inter-konti na splitski način

06.09.2010.


Daleko prije bilo kakve ideje o izgradnji novog stadiona, stari Splićani su imali običaj reć - u Poljudu sadi, ali ne gradi! Naime, kako mu i samo ime kaže (Paludes), to područje u davna vremena nisu nastanjivali neki poludjeli ljudi već je to bio naziv za najobičniju - močvaru.
A močvara kao svaka močvara, uglavnom su je nastanjivale zmije, žabe, vrapci i komarci koji vjerojatno nisu mogli ni slutiti kako će jednog lijepog dana izgled njihovog prirodnog staništa biti drastično izmjenjen i da će se na njemu događati - mirakuli.

Svaka čast feštama o' baluna i estradnim stadionskim spektaklima, ali kad žezlo u ruke uzme atletika, kraljica sportova - onda nam nema druge nego joj se doći pokloniti i odati zasluženo priznanje. Kup kontinenata, natjecanje koje tradicionalno označava kraj natjecateljske sezone, u godini u kojoj nije bilo ni olimpijade niti svjetskog prvenstva, došlo nam je kao idealna prilika da se i mi u "pasivnim krajevima" malo osladimo šlagom na torti. Uostalom, poljudska ljepotica i atletika vole se javno, unatoč izuzetno rijetkim atletskim natjecanjima, na ovom stadionu su se dva puta rušili svjetski rekordi i svakog se puta stvarala izuzetna atmosfera.



Stoga nije ni čudno da je Split danima i mjesecima živio za ovo natjecanje, a najbolji dokaz za to bila je prava navala koja je nedavno nastala, zamislite - ne za audiciju za neki multi-antiitalent show, već za mjesto - volontera na Kupu kontinenata!
Naravno, sukladno stručnim kriterijima, organizator je za volontere uzimao isključivo osobe sportskog duha



Znalački smo odabrali ulaznice za sektor A - koji je za nogometnih utakmica obično rezerviran za navijače gostujućih klubova i onako malo "vanka ruke", ali ovoga se puta, opcija A pokazala zaista kao prvoklasan odabir. Bili smo blizu cilja, a točno ispred nas - borilište za glavnu poslasticu večeri - skok u vis.

Na samom početku nedjeljnog programa pozdravili smo natjecateljice u bacanju kladiva a najraspoloženija za "itanje", danas je bila "naša Europljanka" Tatjana Lisenko.

Ni bacačice kladiva nisu više što su nekad bile... (što uopće nije loše, naravno...)



Prva trkačka disciplina s kojom smo zagrijali dlanove, bila je 3000 metara sa zaprekama za žene.



Imam osjećaj da je lakše bilo atletičarkama preskakati vodene i visinske prepreke nego fotoreporterima hvatati dobre kadrove.



Atletiku obožavam gledati uživo upravo zbog nekog općeg osjećaja "pobratimstva lica u svemiru", tog jedinstvenog ozračja u kojemu nema naših i "njijovih", svima se aplaudira, svih se bodri, nema zviždanja, nema psovanja, nema hukanja i sličnih budalaština.
Unatoč tome, a možda upravo zahvaljujući takvoj atmosferi, nije izgubljen onaj pozitivni natjecateljski naboj tako da se u ovom slučaju našim Europljanima ipak pljeskalo pinkicu snažnije.

Trenutak opuštanja nakon zaslužene pobjede Julije Zarudnjeve



Da su žene prave majstorice u preskakanju prepona uvjerili smo se i još jednom - Australka Sally Pearson bila je za stotinku sekunde brža od Amerikanke LoLo Jones



Na 110 metara s preponama, premoćno je pobjedio David Oliver from di juesej.
Iako moj objektiv automatski leti prema pripadnicama ljepšeg spola, dame u mom društvu ovoga su puta bile izričite - snimaj ga!
O Đizs, kako je taj tip snažan...



Na 3000 metara "glat" najbolji je bio naravno - Bernard Lagat



Tek nakon Lagatove pobjede shvatili smo da je gospođa koja je sjedila tik pored nas s dvoje prekrasne dječice upravo Bernardova supruga.



Nije bilo lako bilo pohvatati sva zbivanja na stadionu, troskokaši i skakači u dalj bili su nam daleko na istoku, bacačice kugle na sjeveru, diskaši iza one njihove "vrše..."

Između tehničkih disciplina, guštamo u utrkama, tamnija put tu definitivno bolje prolazi...



Ovako starta svjetski prvak i rekorder na 800 metara - David Lekuta Rudisha



Izvrsno natjecanje u skoku s motkom ponudilo nam je obilje uzbuđenja, na žalost po nas s "juga" malo su nam bili daleko pa smo pobjednika Australca Stevena Hookera mogli vidjeti izbliza tek u trenucima kad je davao intervju u kojem se jako pohvalno izrazio o splitskoj publici i cjelokupnoj atmosferi. Nima Splita do Splita, to već svatko zna!



Sportaši koji su završili s natjecanjima dolazili su na našu tribinu.



Zanimljivo je to, dok ih gledaš kako nastupaju na velikoj sceni, onako kad su u svom elementu obasjani svjetlima reflektora, okruženi bezbrojnim kamerama, dobiješ dojam kao da se radi o nekakvim supermenima, bićima iz orbite, ljudima s nadnaravnim sposobnostima. I onda oni bezobraznici jedni, dođu na tribine, tako jednostavno sjednu pored tebe i tek onda vidiš da su to sve skroz normalni ljudi. Pihhh, razbili su mi iluziju...



A kad smo već kod normalnosti, sasvim je normalno da je najviše zanimanja publike izazvalo natjecanje u skoku u vis. Naravno ne samo zbog skoka i ne samo zbog Visa nego zbog naše Blanke, nenadmašne vladarice visina.
Svaki Blankin skok bio je ispraćen pravim ovacijama.





Publika je zdušno podržavala i drugu "našu malu", Šveđanku Emmu Green.





Margaret Simpson iz Gane koja je inače sedmobojka, ovoga puta nije imala sreće, ozlijedila se pri doskoku



Kako je sama Blanka kazala, ovo je za nju bilo ostvarenje sna iz kojega se nije ni željela buditi.

Trenutak prije napada za svjetski rekord...



Decimetar iznad dva metra i ovoga je puta bio nedostižan...



Tek nakon posljednjeg skoka, kočnice su se mogle skroz otpustiti, pobjednički krug oko stadiona i trenutak zagrljaja sa svojim najbližima, zasigurno je bio emotivni vrhunac večeri.



Pomalo nezasluženo u sjeni Blankinog nastupa, ostali su bacači koplja, dijelom zbog izvrsnih rezultata koje su postigli, a dijelom i zbog toga što je bacanje koplja izuzetno atraktivna disciplina.

I za sami kraj - štafeta mladosti, četiri puta četiristo, ma naravno, to je zaista prava štafeta mladosti, istina, lišena svake ideologije i političkih konotacija.



Prije samog proglašenja pobjednika jedna simbolična scena. Jedan mali švrćo, očito ponesen atmosferom na stadionu, napravio je svoje prve korake po tartanskoj stazi.



Na samom kraju smo vidjeli i vatromet, uz puno pljeska i dobrih vibracija, bila je to zaista divna splitska noć. Split se još jednom potvrdio kao neponovljivi "ludi grad" koji u trenutku inspiracije može apsolutno sve, kad tu svoju silnu energiju usmjeri u jedan zajednički tok, onda mu nema ravnoga.

Split to može, Split to jednostavno - zna!

komentiraj (22) * ispiši * #

ssibenka, 06.09.2010. 14:24 bravo za Blanku, sve ostale sportaše i naravno za najbolje navijače! e, i da ne zaboravin, poseban pozdrav volonterima sa sportskin duhon ;)

makedo, 06.09.2010. 14:38 gledala, al iz naslonjaca, nazalost...hvala ti za ovu reportazu :) blanka je kraljica :), a mali svrco - legendaran, hahahahah :)

Sapunerija, 06.09.2010. 15:03 Svaka čast na uhvaćenim slikama!

primakka, 06.09.2010. 15:03 sad kad je cili svit vidija šta je štimung u splitu, možda nam opet dođu.:-)
(ne moran ti valjda tepat da ti i ova sportska fotografija odlično leži.)

Dante, 06.09.2010. 16:13 Prisjetih se onog atletskog (europskog ili svjetskog pitanje je sad) prvenstva , a bome i mediteranskih igara.. Šteta da ova ljepotica bude prazna tako velik broj dana između natjecanja..

MODESTI BLEJZ, 06.09.2010. 16:17 fenomenalno fe-no-me-nal-no!

Nisa, 06.09.2010. 16:55 Uživala ravno sa tribina i bila ponosna što sam dio splitske atmosfere.Nekad davno sam i ja na ASK-u trenirala u istim uvjetima u kojima je i Blanka godinama kasnije.Žalosno je što je tek prije nekoliko godina nešto za taj ASK i učinjeno...Blanka se morala prvo dokazati u svijetu,a onda tek nama.
Zaslužila je svaki pljesak,svaku ovaciju i žao mi je što Poljudske tribine nisu bile ispunjene do zadnjeg sjedala
Pozdravljam:)

brod u boci, 06.09.2010. 17:25 @Šibenka: jes' vidila, ha ;-)))
@na začelju: Trčanje, bacanje, skakanje - stalno nas prati ;-)
@makedo: Najsmišnije je bilo to šta je trča u suprotnom smjeru :-)
@Danica Čvorović: Nije bilo lako s ovom mojom "igračkom" Hvala!
@primakka: ne moraš, ali kad već jesi - drago mi je :-)))
@Dante: Da, bilo je prvenstvo Europe, sada već davne 1990. I tada je bila odlična atmosfera
@Modesti: Fala lipa moja Mod
@nisa: I meni je isto žao, mnogi nisu prepoznali što im dolazi u grad. Drago mi je da si tu :-)

marchelina, 06.09.2010. 17:40 ovo iđe u noune :D

Nessa, 06.09.2010. 17:57 Joj baš ti zavidim na dobrom mjestu i prekrasnim fotografijama (svakako puno, puno boljih od mojih). Ja sam bila na istoku, išli smo što više da možemo pohvatat sve što se događa. I bilo je super gledateljsko mjesto, vidila sam sve osim bacanja kugle i muških skokova u vis prvog dana. Baš je bilo prekrasno, samo mi je žao što nije bio pun stadion, a karte uopće nisu bile skupe, a i dilile su se po gradskim kotarevima. :-((((

fotkam, kuham, putujem..., 06.09.2010. 18:30 sve nesto ocekujem post o nekakvom hotelu a kad ono....sportska reportaza. dobre su ti slike, da je bolji objektiv ili mjesto s kojeg si snimao, bilo bi sigurno fantasticnih :)

Šima, 06.09.2010. 19:09 lijep post

tita, 06.09.2010. 22:42 krasno :)

luki 2, 07.09.2010. 00:38 Predivne fotke; meni je zadovoljstvo bilo gledati na televiziji, pa mogu samo zamisliti kako je Tebi bilo lijepo! Bravo! Fotke samog skoka - odlično!
Pozdrav od Luki+Goldie

brod u boci, 07.09.2010. 06:32 @Marchi: E nu, još najbolje da ne iđe :-D
@Nessa: A znaš kako je to, ljude je uvik lakše mobilizirat da budu "antiprotivni" nekome ili nečemu, a ovako kad su svi "naši" onda im to nije zanimljivo. U svakom slučaju, bilo bi puno lipo da ovakve događaje možemo pratit u Splitu puno češće nego do sada
@Mare: Na žalost, tu ne mogu puno mjenjat. Jako je teško s "igračkom" snimat ljude udaljene po 40-50 metara koji se još kreću užasno brzo, osvjetljenje i da ne spominjem...
Ali eto, baš me intrigiralo kako će sve to ispast, ovo mi je škola :-)
@Šima: Hvala ti
@leelo: Drago mi je, dobro došla!
@luki: Iako se na stadionu malo "izgubiš" u praćenju svih događanja koji se događaju istovremeno, ambijent je fantastičan, jednostavno - kad vidiš sve te atletičare uživo, tek tada spoznaš koliko su zapravo brzi, snažni i nekako - posebni

katrida, 07.09.2010. 23:29 .........bila sudac na bacanju kugle ........a doživija si atmosferu ka i ja, još ja prezadovoljna dobro obavljenim poslom... i evo se dva dana valjam ka bubrig u loju, u zasluženom zadovoljstvu..........

borut, 08.09.2010. 15:53 Na zalost, nisam gledao na TV, ali sada vidim - kao da sam s tobom bio tamo:-)

Elyca, 08.09.2010. 18:24 bio di manje od 10 m ispod mene

dalmacija moja inspiracij, 09.09.2010. 10:05 puka san o smija kad san vidija onega tipa sa španjuleton...očito se vidi da je selekcija volontera bila vrlo stroga...a ča se tiče atletike...ovi privatni biznis familije Vlašić je vrhunski a sve ostalo moremo zaboravit...ja san u ASK-a trča 60 ti godina kad je bija mrak...onda je bila širina, masovnost i samo su najkvalitetniji izlazili na vrj...a danas se sve svodi na privatni biznis jedan atletičar i nikoliko trenera...uostalom o čemu pišen ionako nan je atletika ka i sve ostalo u našoj šesnoj...ove dvi naše vrhunske atletičarke su tipični privatni projekti...a tebi brode fala na fotkama ja san stvarno gušta...poz... dalmacija moja inspiracija

brod u boci, 09.09.2010. 10:20 @katrida: Čestitam, svaka čast!
@Borut: Hvala ti
@Elyca: Eto ti ga na! pa šta nisi vikala Brodeeeee :-)))
@dalmacija: Danas se čitav naš sport zasniva na "obiteljskim gospodarstvima" i na žalost, vidimo samo one koje u uspjeli a daleko je veći broj propalih projekata. Ali to je već šira tema...

piskaralo Tixi, 09.09.2010. 12:42 Veliki pljesak svima, no ovaj me mališa na kraju oborio s nogu!

Javnost traži krivca!

03.09.2010.


Ovih je dana svekolika hrvatska javnost zaokupljena krucijanim pitanjem - zašto se pri transportu preko Jadranskog mora slegnuo, pače totalno deformirao paviljon koji je trebao predstavljati Hrvatsku na venecijanskom bijenalu!?
Zaista, zašto?
U komentarima i forumima javlja se nevjerovatno velik broj stručnjaka koji vrlo precizno, minuciozno čak, odgovaraju na mnoga pitanja vezana za statiku lebdećih konstrukcija, čak i nije dugo trebalo da se i na fejsbuku osnuje grupa "Svi oni koji smatraju da je ulegnuće pontona sramota za Hrvatsku!"

Eto, nije da se hvalim, ali čak i ja znam zašto se paviljon slegnuo "kao kremšnita." Ne, uopće nisu u pitanju tehničke nesavršenosti niti traljav rad kraljevičkih brodograditelja ili slične trice i kučine. Naime, sva gungula oko paviljona bila je pomno planirana i pod punom odgovornošću tvrdim kako fatalna havarija koja se dogodila tamo negdje daleko na pučini uopće nije bila slučajna, štoviše, to ništa drugo nije nego dio umjetničkog performansa! Sve je smišljeno i izvedeno namjerno!

U stvari, nije bilo ni planirano da ružna rešetkasta konstrukcija ikada stigne do Venecije, ideja vodilja konceptualnih umjetnika potaknuta je općepoznatom spoznajom kako nama Hrvatima baš ništa ne uspjeva, čak ni tako jednostavne stvari kao organizirana proizvodnja kukumara, a kamo li složeniji projekti. Upravo takvim "kao" fijaskom na sredini Jadrana, skrenula bi se pažnja na održavanje Venecijanskog bijenala, jer budimo iskreni, tko bi u nas za tu manifestaciju uopće čuo da se nije dogodilo to što se dogodilo!? Posrijedi je čisti marketinški trik!

Uostalom, kome je danas uopće zanimljivo nešto što se događa "normalno" u savršenom redu, koga interesiraju bića stvari i pojave koji u sebi ne sadrže baš ništa skandalozno?

Međutim, kreatori ovog umjetničkog performansa nisu vodili računa o drugom dijelu priče koji će biti još zabavniji!

Kako je naša javnost oduvijek bila istinoljubiva i izrazito senzibilizirana za pitanja pravde i poštenja, odmah će se postaviti pitanje - tko je kriv?
Javnost uvijek očajnički treba krivca!

Već na slijedećoj sjednici Hrvatskog Sabora, oporba će zatražiti osnivanje istražnog povjerenstva koje bi trebalo ustvrditi sve činjenice glede deformacije paviljona i odgovoriti na pitanje - tko je odgovoran za srozavanje ugleda Republike Hrvatske!?
Agenti Uskoka već češljaju po tehničkoj dokumentaciji, proučavaju Krautov "Strojarski priručnik" i udžbenik iz Fizike za sedmi razred osnovne škole (Buljubašić, Mišura, Tečić). Mislite da pretjerujem? E pa vidjet ćete kad za nekoliko mjeseci krene akcija "Šipka" u kojoj će jake policijske snage provesti spektakularna uhićenja uglednih hrvatskih arhitekata sa optužbama da su udruženi u zločinački pothvat svjesno podrivali hrvatski nastup na Bijenalu.

Odvjetnički tim predvođen Antom Nobilom će pred grozdom mikrofona svih domaćih medija staloženo odgovarati na neugodna pitanja i odgovorno tvrditi kako njihovi klijenti nisu krivi.

U međuvremenu, dok događaji vezani za akciju "Šipka" budu punili novinske stupce, hrvatska će Vlada na zatvorenom dijelu sjednice donijeti odluku da se zbog katastrofalnog punjenja državnog proračuna uvedu dodatne trošarine na deterdžente, paste za zube, masti za kurje oči, higijenske uloške i zubne proteze, a s navodnim gnušanjem će odbiti ideju nekih neovisnih ekonomista da se PDV poveća na 28 posto! Oni će ga naime podići na samo 25! I to će naravno, predstaviti kao svoj veliki uspjeh!
A javnost će i dalje tražiti krivca...

komentiraj (19) * ispiši * #

Dante, 03.09.2010. 09:15 Vjerojatan scenarij za ovu ne baš veselu hrvatsku jesen....

ineida, 03.09.2010. 09:51 E.T. namjerava finacirati obnovu paviljona, a ja predlažem da ga Grad TG otkupi i usidri isprid Batarije, kao logičnu vezu između škvera i trogira. pozdrav ineida.

MODESTI BLEJZ, 03.09.2010. 10:18 ...tko je kriv, tko je kriv, kriv je onaj tko je živ...

zlatna djeva, 03.09.2010. 10:24 ja bi se usudila ići dalje i ustvrditi da je cijela ova država jedan veliki, veliki preformans
bravo Brode, odličan post !

Bookeraj, 03.09.2010. 11:14 ja sam zaljubljena u krautov strojarski priručnik, imam dojam da je to nešto strašno važno, a slatko izgleda i želim si jedan samo da ga grlim :D

turimti, 03.09.2010. 11:21 ako zaboravimo tvoju stvarnu poruku i vratimo se na paviljon, onda je ovdje riječ o kilavima babama i podcjenjivanju struke. to je u konačnosti sramota za naše uvažene arhitekte, tzv.-e rošine i uludo tršenje "naših" para...

Bugenvilija, 03.09.2010. 11:51 he he, kao i obično znači :)))

ssibenka, 03.09.2010. 12:33 :))) koji scenarij! samo pari mi se da i nisi puno uteka od istine a i bitno je da na toj sceni svi imamo uloge :)

mama, 03.09.2010. 12:58 ...istražno povjerenstvo, to se traži...i kraj godine će, dok sve ishoduju...a krivca ni za lijek...pozdrav!

buba, 03.09.2010. 14:22 A "ko je kriv što se sutra ne ide na kanuing, a???!!!

gustirna, 03.09.2010. 15:20 E sad mi je duša na mistu. Nakon ovog tvog osvrta na taj "brodo-arhitektonski slučaj" - sve mi je jasno i mogu nastavit mirno spavat. :-)

brod u boci, 03.09.2010. 15:57 @Dante: A možda nekim čudom bude i bolje ;-)
@ineida: Oooo, kako ne, može naš škver napravit puno maštovitije konstrukcije :-D
@Modesti: Kriv živ, mrtav hladan, strpljen spašen :-D
@zlatna djeva: Tako se i doima! da samo znaš kako te volim vidit ovdje ;-)
@Bookeraj: Ha ha, odlično, Kraut je zakon!
@turimti: Mi smo poznati kao najbolji stručnjaci za tuđi posal!
@nazačelju: E, ma di si bila kad je grmilo :-D
@Bugi: Ništa nova, ništa nova :-)))
@šibenka: Da, svi imamo uloge kao statisti a neki i kao kaskaderi :-D
@mama: Heeeeeeej!!!!
@buba: Nemam pojma ko je kriv!? Moramo hitno osnovat istražno povjerenstvo!
@gustirna: Eto, baš mi je drago, a znaš da sam ja stručnjak iz oba područ

Neverin, 03.09.2010. 18:20 nisam dugo pročitao kod tebe društvenu tematiku o našem mentalitetu... rekao je voditelj poslova u Kraljevici što misle o tome što se instalacija vrača pod njihovo okrilje: "svima se povrača" :)

romantales, 04.09.2010. 09:45 Ja tebi vjerujem ... ti se razumiješ u plovila :-)
Fantastičnu analizu slučaja si napisao ... čini mi se da je bolno istinita.

barba, 04.09.2010. 14:40 Hrvatska-raj za amatere.

dalmacija moja inspiracij, 04.09.2010. 14:57 ona prva fotka ti je ludilo...a ostale tri, tako, more proč...analiza ti je vrhunska a država ka po mnogin stvarima diletantska, kampanjska sve je ad hoc...tako da nan ne more ni bit boje...natragičnije da su nas poradi ovega povijuna dizali u kulturna nebesa...ma gren ubit oko... bijenale moja inspiracija

brod u boci, 04.09.2010. 19:01 @neverin: Odlazi lito pa dolaze na red malo "ozbiljnije" teme
@romantales: U svakoj šali barem pola istine ;-)
@barba: Ili još bolje - za diletante!
@dalmacija: Šta jes jes, fotke su mi u ovom postu fantastične :-D

so far away..., 05.09.2010. 09:35 hahahaha...baš si me nasmijao :D

Dražen-karika koja nedostaje

01.09.2010.

Nakon sedamnaest sušnih i gladnih godina hrvatska košarkaška reprezentacija opet nastupa na svjetskom prvenstvu i to je u svakom slučaju - izvrsna stvar. Čak bi se moglo reć da i ne igramo tako loše kako smo se već navikli svih ovih godina, pogotovo s "egzotičnim" ekipama ka šta su Iran i Tunis, dok s ovim iskusnijima stvari ne idu baš glatko. Ali dobro je, ne valja u ovakvim trenucima bit čimavica, svaka pobjeda je vridna pa na koncu dokle doguramo - doguramo.
Neki novi klinci su tu, istina, ne stignemo ih niti upoznat u domaćim dvoranama, a oni već ka tići goluždravci i potrkušci odlepršaju iz gnijezda i svojim majstorijama oduševljavaju navijače klubova koji imaju puno više šoldi od ovih naših.

Eh da... košarka... Mada sam svojim tjelesnim proporcijama svjetlosnim godinama udaljen od tipičnog "basketbalije", košarka mi je ka igra oduvik bila izuzetno draga. Ko zna, možda su to neki kompleksi jer su meni ovako "basanome", ti košarkaši oduvik bili fascinantni onako ogromni, nedodirljivi, gotovo da su imali status polubožanstava. Pogotovo kad se sitim svih onih igračina koje sam gleda ka dite pa u ime svih nas iz šezdeset i neke dajem časnu pionirsku rič kako smo i te kako bili privilegirani odrastajući u zemlji svjetskih i olimpijskih prvaka. Barem šta se košarke tiče, razumimo se, e! Bez imalo nostalgije, niko me neće uvjerit da reprezentacija Jugoslavije iz 89-90 godine nije bila najbolja "amaterska" ekipa svih vrimena. Okej, nekad bilo, sad se spominjalo...

I tako... kad god se povede priča o košarci, nemoguće je izgovorit niti dvi rečenice, a da se ne sitimo Njega...
Dražena Petrovića.
Velikog Dražena.
Dražena igračine, Dražena ljudine, kapetana, vođe, neumornog radnika, virtuoza, košarkaškog Mozarta...

Sićam se, vidija sam ga jednom na ulici dok još nije počeja igrat za prvu ekipu Šibenke, ali svi su već znali i brujali da Baldekin ima čudo od diteta! Onako visok, štrkljast, s ogromnom ricastom kosom, nije moga ostat neprimjećem, a opet je djelova nekako skromno, povučeno.
Al' kad bi uvatija balun u ruke...
To je bilo čudo!
Uvik je drža usta otvorena dok je igra ka da se čudi šta se oko njega događa, a one njegove velike oči su vječno bile gladne igre i stoposto sam siguran da je njemu tih četrdeset minuti koliko bi trajala utakmica bilo malo.
Da bi on igra još, još i još! Dražen je na parketu izgleda ka u nekom ubrzanom filmu, svi ostali su pored njega izgledali smišni, nemoćni, ka da su noge izvlačili iz blata...

Nije Dražen Petrović bija jedini veliki košarkaš, bilo je i prije njega i u njegovo vrime možda čak i preciznijih strijelaca, boljih skakača, discipliniranijih igrača. Ali Dražen je u sebi ima dimenziju više. Bija je vođa. Kad god bi bilo "gusto", mi navijači smo bili mirni jer smo uvik znali i govorili - Dražen će to riješit! Bija je rođeni vođa, ali ne takav vođa koji će sve oko sebe satrat i govorit - ja sam gazda! Njegova veličina je bila u tome šta je svoje suigrače zna razigrat, jednostavno - svi su uz njega bolje igrali, to je doslovce bija ples pod koševima, tako da bi protivnici najčešće ostajali izbezumljeni jer ne bi više znali odakle im priti veća opasnost.

Čak i da nije bija to šta je bija između obruča i mrižica, svi koji su ga poznavali su govorili da je bija Čovik.
I koji je to usud i koja je to Božja poruka, onako ga odnit...

Očito je bija prevelik za ovaj svit, bija je Ikar kojemu je sunce spržilo krila jer je previše poletija u visine.

U Šibeniku, na Baldekinu, tri minuta od dvorane, na pjaceti isprid zgrade u kojoj je Dražen živija, tamo di je napravija svoje prve košarkaške korake, neki dobri ljudi su postavili koš ka uspomenu na njega. Sa željom da nova dica igraju, da se smiju, da rastu... Nakon nekog vrimena, susidi su se počeli žalit da im smeta "buka" od dice, smeta im je šušur i klapanje baluna dok su dica igrala na Draženovom košu.
Nisam iša vidit jer nemam srca to gledat, ali sam čuja iz pozdanih izvora da su danas priko tog koša zavarene dvi šipke. Ka ono - koš je još tu, ali se kroz njega ne može provuć balun, nema više igre, nema više dice...
Nadam se da su barem susidi osjetljivih ušiju kuntenti.

Možda bi bilo pretenciozno reć da je s Draženom umrla i košarka.
Ali, bez Dražena, to jednostavno nije više isti sport.
To je danas neka sterilna igra, igra bez strasti.
Čini se da bez Dražena ništa više nema smisla...

Ali s druge strane, priča o Draženu Petroviću čak i nije priča o košarci, Dražen je uzor, Dražen je inspiracija, ali to je priča o tome koliko Čovik može bit velik.
Danas je moderno reć - nema onih koji su nezamjenjivi, koji su nedodirljivi, uvik se može nać neko novi, vridniji, sposobniji.
Šipak!
Dražena niko ne može zamjenit.

komentiraj (11) * ispiši * #

MODESTI BLEJZ, 01.09.2010. 22:01 Onaj Starčić gori uzima sebi najbolje, na dlanu ih diže sebi jer su mu srcu mili, pa želi da mu budu pri ruci i srcu, a Dražen je bija baš to - najbolji, zato sada negdi među zvizdama sa nebeskom ekipom nabacuje na koš i u šali ih povlači za krila, provlači im loptu između nogu, dribla ih i zeza, izvodi majstorije, a oni ga vole svim srcem ka šta smo ga i mi volili, ta kako ne ljubiti ljubav, a to je Dražen bija, čista ljubav... e znaš, hvala ti za ovi post.

linica, 01.09.2010. 23:01 e ,zbilja mi je drago šta se nike stvari minjaju ,ne triba uvik tuć u isti kvadar

mina, 02.09.2010. 00:25 kad sam počela čitati pomislila sam da pišeš o sportu.. ali ovo je ipak puno više..
neke vrijednosti su nezamijenjive i neprocijenjive

makedo, 02.09.2010. 09:02 mene si rasplakao. istina je da košarka nakon Dražena više nema smisla. A ja dolazim iz grada koji je u bivšoj YU bio poznat baš po košarci, doduše više ženskoj nego muškoj, no svejedno, Sloboda Dita nije bila za odbacit i iznjedirla je neke zbilja odlične igrače :)
A to što takvi ljudi budu otrgnuti iz naših života, naglo, bez najave i prerano - to je samo jer nismo zaslužili biti u njihovom društvu. Bog ih uzima sebi da bi ih zaštitio od nas, jer su rijetki primjerci svjetlosti među govnima ovoga svijeta. Nismo zaslužili biti im blizu...eto to je.

brod u boci, 02.09.2010. 10:29 @Modesti: Lipo si to rekla i to je baš tako
@linica: Dobro je kad se minjaju na bolje...
@mina: Postoje neki ljudi, istina rijetki koji su baš ono - vertikale. Samo se njihova vrijednost najčešće spozna kad odu.
@nazačelju: Tako je, potpuno se slažem
@makedo: Da, sićam se legendarne Raze... A i Mirza je iz Tuzle, je li tako!?

Dante, 02.09.2010. 11:03 Uhvati me nostalgija - ovi sadašnji klinci jesu dobri ali fali im vođa. Dražen i Krešo potpomognuti Dinom i Tonijem hoću li više ikada takvo što vidjeti u hrvatskom dresu !?
Ne pratim ova natjecanja jednostavno jer sam izašao iz "štimunga" iiliti osjećaja za košarku.

so far away..., 02.09.2010. 11:54 malo je takvih...

jon, 02.09.2010. 12:04 Kad sam imao sedam godina prvi put sam gledao košarkašku utakmicu. Igrala je Cibona protiv Reala, bilo je to one godine kad je Dražen Pertović došao u Cibonu. Nakon te utakmice sam se zauvijek zaljubio u košarku, naravno da je Dražen najveći krivac za to.
Vidim ima dosta turnih tonova u vezi košarke nakon Dražena. Međutim nije sve izgubljeno jer ima nova nada, novi genijalac iz Šibenika Dario Šarić. Dečko ima 16 godina i zaista je fantastičan. Kao i u Draženovom slučaju riječi da ga se opiše su suvišne, jednostavno ga se treba vidjeti kako igra.

brod u boci, 02.09.2010. 16:55 @Dante: ne brini, nisu ni meni zanimljiva ;-)
@so far away: Utoliko su vrijedniji, a meni se čak čini da rijetke od njih prepoznajemo
@jon: Opet Šibenik! Ima nešto u tom gradu :-)

ssibenka, 03.09.2010. 08:49 ma oni gori uzima takve koji su predobri za ovaj svit jer mu draže da su kraj njega...pa i dražesni Dražen, Veliki Dražen; zaminit ga niko ne može, to se slažen ali je utra mladosti put i pokaza šta je ljubav prema sportu. Ponosna san šta dilin rodni grad s takvin velikanom! Moraš znati i da nije Dražen zadnje šta je Šibenik da u košarci, i mali Šarić koji još ni punoljetan nije pokazuje potencijal za Draženov mot; još će se čuti za šibensku košarku! :)

makedo, 03.09.2010. 20:04 yap, mirza...pa damir mrsic, moj susjed, pa damir mulaomerovic...itd...
fali m ona kosarka. ne znam sto se dogodilo, al posljednjih godina je nikako nesto ne pratim...jos od radje i kukoca:(

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraĹľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica