Postoje neka mista koja su mi posebna, koja zrače neobičnim mirom i magnetski me privlače. Ne znam zašto, ništa mi se tu nije posebno dogodilo, barem ne u ovom životu, ali tamo imam osjećaj da je sve nekako savršeno skladno, idealan odnos mora, neba, kopna i ko zna čega još sve ne. Tu se dolazi samo u odabranom društvu, daleko od buke i svakodnevne strke, tu se dolazi da se zajednički priča ili zajednički šuti...

Jedno od takvih mojih omiljenih mista je Rt ploča ili popularnije Punta Planka, prirodna, zemljopisna i klimatska razdjelnica sjevernog i južnog Jadrana.
Nalazi se samo koju milju jugoistočno od Rogoznice. Još od antičkih vrimena, magična isturena punta privlačila je sirenskim zovom brodove i mornare, zarobljavala ih u svoju klopku, tako da su mnogi od njih završili svoju plovidbu pod njezinim hridima. Postala je jedno od mitskih, zavjetnih mjesta pomoraca. Ajde, možda ću sad malo pretjerat, ali ona mi se doima nešto kao jadranski Rt Horn!



Na samoj punti je podignuta kapelica sv. Ivana, nebeskog zaštitnika moga Trogira, sagrađena 1324. godine na mistu di je prema legendi, dva stoljeća ranije, svetac zakoračija u more da bi smirija strašnu oluju i spasija mornare...





Ako plovite morem, pogotovo od jeseni do premalića, vrlo često možete osjetit kako se gotovo u sekundi, temperatura zraka mijenja i po nekoliko stupnjeva.
Kopnom možete doći ako na staroj magistrali između Marine i Rogoznice, u selu Podorljaku skrenete prema Ražnju. Možete se vozit autom sve do uvale Stivančice, koja je na žalost poznata po rušenjima bespravno izgrađenih betonskih nakarada. Od uvale idete pješice još dvadesetak minuta i eto vas na Punti. Slike koje vidite su snimljene jednog burnog dana, ali meni je na Planku najdraže doći kad puše olujno jugo. Valjaju se tada ogromni valovi sa otvorenog mora, udaraju svom snagom u stijenje, a more pršti u visinu... I onda, ako ste udreni u glavu ka i ja, možete stat na jednu od tih hridi, raširit ruke i gledat prema nebu, osjećat kako vam vitar šiba po licu, prska vas morska pjena a vi urlate i kričite nadjačavajući se sa silama prirode. Naravno prije toga provjerite da nisu slučajno u blizini dežurni djelatnici neke lokalne psihijatrijske ustanove...

Prije par godina su na punti postavili lanternu na betonskoj piramidi. Mogli su ovu piramidu malo i lipše napravit, ali eto nećemo sad bit cjepidlake...

Ne tribam vam ništa više govorit. Vi koji ste blizu, pođite lipo jednoga vikenda, a vi koji ste nešto manje blizu, ovo zapamtite, pa se sitite kad opet krenete prema jugu. Možda osjetite ono nešto...magično....