Tiho zadovoljstvo
18.12.2019.Kakav je to osjećaj donirati koštanu srž? - pitaju me. Potom još dodaju malo dramatike - kakav je osjećaj nekome spasiti život? Tada ih ipak ispravim - mislite, kakav je osjećaj pomoći nekome ostvariti pobjedu života? I nakon dvije godine zagrliti tu osobu onako prisno, snažno, ali nježno.
Ne razmišljam o tome često, ali tu i tamo pozovu me na neko ugodno druženje (pretenciozno bi bilo reći - predavanje) pa mi postavljaju ovakva pitanja ili me kao nekadašnjeg blogera koji navodno zna s riječima, novinari privole da im sažmem sve što znam i osjećam u par rečenica, jer znate, vaša priča je tako zanimljiva, ali prilog nam traje toliko i toliko sekundi. Sve u redu majstore.
I zapravo, svakog se puta nađem u svojevrsnom "sukobu interesa" jer mi je hvalisanje i samoreklamerstvo najblaže rečeno - odvratno, ali opet s druge strane, ako moja priča može potaknuti neku drugu, sličnu, zašto ne i bolju, onda čak i vrijedi truda.
Kako nakon vremenskog odmaka od evo već tri godine uobličiti taj famozan osjećaj, dati mu ime, boju i ton? Bilo bi logično pomisliti da je strastan, euforičan, sličan onome kad nogometaš zabije gol pa ponesen hukom tribina skida dres izvlačeći visoki jeeeee iz čepova kopački i svom snagom juriša na korner zastavicu koja uboga onako mršava i treperava, blagog pojma nema što se to oko nje odjednom zbiva.
Daleko od toga. Najbliže istini bi bilo da je to osjećaj tihog zadovoljstva. Upravo tako - tihog zadovoljstva. Ništa više. Ništa manje. Osjećaj koji vas grije polagano, gotovo neprimjetno, ali stalno. Ne-pre-sta-no. Točno mogu osjetiti gdje se nalazi, doslovce je opipljiv - u jednom neobičnom anatomskom labirintu, malo iznad srca i pluća. Peta kljetka. Ili prva petokljetka.
I taj prigušeni izvor topline koji se nastani u tebi, sukus je onog najvrijednijeg što ostaje nakon što utihne priča. Svjestan da si u pravom trenutku učinio pravu stvar. Bez predumišljaja, na mah, čista srca.
Ipak, kad se emocije slegnu, trebaš nastaviti živjeti. Ne zanosi se da ćeš samim činom darivanja zaraditi nekakav imunitet od svakodnevnih briga i problema. Pomislit ćeš u jednom trenutku, nakon ovog iskustva, sve će dalje biti ša-la-la-la. Ha ha ha. Neće. Zapravo hoće ali ne onako kako si ti zamislio. Onaj šaljivdžija gore, već će se pobrinuti za nove ruksake na tvojim leđima. Šteta da lunjaš okolo tek tako, neopterećen.
Ipak, upravo ta tiha vatra u tebi, pomoći će ti prebroditi teške dane čak i kad nahrupe jedan za drugim kao grupa huligana na odmorištu ZIr. Bez puno riječi, bez drame, ustat ćeš i krenuti dalje. Spoznaja da si dobio "sestru po krvi" da se ona sada osjeća dobro, a to je na koncu jedino važno, samo ti dodatno zagrije onu petu kljetku. Ili prvu petokljetku.
Što ti ostaje nakon svega? Iskustvo. Samopouzdanje. Mir.
Nemoj nikada nekom pomagati ako pomisliš da ti je to obaveza, samo zbog toga što bi to "bio red", a pogotovo ne, ako te netko nagovara, dok te u isto vrijeme razdiru sumnje kako to baš i nije to. Ako daruješ, onda daruj punog srca. Jer jedino takav dar ima smisla. I ne žuri. Znat ćeš prepoznati trenutak. Trebaš samo vjerovati svom unutarnjem glasu. Taj ne griješi.
Ako ti se ipak postavi dilema između razuma i srca, poslušaj srce. Pogriješit ćeš stotinu puta. Ali kasnije nećeš osjećati grižnju savjesti. Pogriješio, pa što? Duša će ti biti na mjestu. Na pravom mjestu. U onoj petoj kljetki ili prvoj petokljetki, malo iznad srca i pluća, pedalj ispod brade. Tiho zadovoljstvo. To je to.
komentiraj (24) * ispiši * #
Vratolom i ja
16.08.2018.Zrelo ljeto donosi miris sušenih smokava i pomidora u moj dvor, ali i čežnju da se odmaknem od prefrigane obale na neko skrovito mjesto, da pobjegnem od okupacije luftić-divizije i osnujem gerilsku grupu koja će vršiti udare iz dubine teritorija. Nisam još siguran na koje bi točno ciljeve udarali, ali recimo ugostiteljski objekti pomodnog trenda fajn-dajninga u kojima vam podmeću mikro porcijičice za makro cjenurine, zasigurno bi prvi došli na razmatranje. Nekad sirotinjska spiza danas postaje vrhunska delikatesa, ili kako bi ekonomski potkovani rekli - ulazi u viši cjenovni razred. Usporedno se mijenja i terminologija, pa recimo riba iz savura postaje carpaccio, a fureštima neizgovorljivi toponimi kao Krknjaši, postaju Blue lagoon. Ali dobro, svršit će jednom i taj kurbin pir.
Stoga mi se pametnije odmaknut od kurbi i otići na jedno mjesto o kojem dugo već sanjam, i ne samo sanjam već i pokušavam doći, ali mi to iz nekog čudnog razloga do sada nije pošlo za rukom. Ma brate ni za nogom.
Jadransko more nikad ne bi postalo toliko lijepo da na njegov život nisu uticale rijeke, sve jedna ljepša od druge i bome, da je neki antički glavonja s Olimpa još u pradavna vremena poželio zapodjenuti pravu kavgu, bacio bi na svečarski stol još jednu jabuku na kojoj bi pisalo "najljepšoj". Srećom nije, ali i bez obzira na to, mi blesani nastanjeni na obalama ovih rijeka, razloge za kavgu, oduvijek smo lako nalazili.
Zelena Zrmanja mnogima je dobro poznata, opjevana, oslikana, filmična. Međutim tek rijetki znaju da bi Zrmanja bez svoje glavne pritoke Krupe, vjerojatno imala snagu i snalažljivost krškog potočića koji bi se na putu do mora izgubio brat-bratu osamsto puta.
Krupa je, vjerujte mi na riječ, naša najljepša rijeka. Zar bi drugačija i mogla biti kad je u potpunosti dijete Velebita? Od njezinog izvora do ušća u Zrmanju naslagalo se - baš me briga koliko kilometara, koga to zanima? U svakom slučaju, znatno manje od broja slapova, bukova i sastavaka preko kojih se čudesno bistra voda igra s osjećajima onih koji imaju sreću to gledati. Čak i u ovako vrelim danima kad je vodostaj najniži, dojam dok joj se približavaš nije ništa manje opojan.
Do dodira nemira, točke u kojoj se spajaju Krupa i Zrmanja, do tog famoznog ispilona koji dijeli Bukovicu i Velebit, pokušao sam doći preko nekoliko puta. Krenuo bih ambiciozno, razglasio pothvat na sva zvona, okupio ekipu, stigli bi blizu, ali bi se tada u pravilu, kao u nekom predvidljivom filmu, skupili oblaci sa svih strana, počela bi grmljavina, stuštila kišurina, sto čuda bi se svalilo na nas. Istinu govoreći, u tom kršu, po takvim uvjettima, baš i ne raspolažeš s obiljem mjesta za skloniti se od nevremena. Stoga ti jedino preostaje da prirodi skineš kapu, zahvališ na ljepoti kakva god bila i održiš obećanje o ponovnom susretu.
Upravo zato ovoga puta nisam niti sebi smio priznati kamo smjeram, a kamo li oglašavati o svojim namjerama. Intima je posljednje utočište ljepote.
Nije me pokolebalo ni saznanje da se prostor ušća Krupe u Zrmanju zove - Vratolom. Tko god mu je nadjenuo ime, znao je o čemu govori.
Nizpon počinje u selu Golubiću, točnije, u jednom od brojnih zaselaka Golubića, kojem točno - ne tražite od mene da objašnjavam. Dođite mirni, sabrani, parkirajte, udahnute svježi zrak s neodoljivom aromom kozjih brabonjaka pa sami malo lutajte, nije vam valjda zakržljao istraživački duh?
Nakon početnog hoda po goloj visoravni, krivudava staza postaje sve strmija, ali zanimljivo, pogledi postaju ljepši kako se spuštaš u dubinu. Počinješ u tom silnom prostranstvu prepoznavati dva kanjona kako se približavaju jedno drugom, ali usprkos ljepoti ipak ne možeš otkloniti strepnju koja te kopka - ako je silazak ovako zafrkan, kako li se tek misliš uspeti gore? Kako se vratiti s Vratoloma? Ujedno grintaš na foto-opremu jer ono što pokušavaš ugurati u SD karticu niti izbliza ne nalikuje prizorima kakvi se odigravaju pred tvojim očima. Jer osim šuma vode i dozivanja pastira s druge obale s karakterističnim ijjjj - ijjjj, ne postoji ništa više. Ali ni manje.
U iskonskim elementima divljine, osjetiš kako ti tijelo obavija pitomost, kao bršljan oko masline. Sve to kao nije ništa naročito, sastaju se dvije rijeke kao i tisuće inih i bezimenih jer spram ovih dviju na ovom mjestu i u ovom trenutku - sve druge izgledaju bezimeno.
Istodobno već kuješ nove planove o ponovnom susretu, samo nisi načisto koje bi doba godine bilo najponovljivije. Kasna jesen kad se spuštaju bure s planine ili rano proljeće kad se tope snjegovi?
Kako god, znam da ću se ovom mjestu vraćati. A naučio sam i to, da o tome nikom ne smijem zucnuti ni riječ. Možda ovo mjesto a i zapis o njemu zapravo i ne postoji. Procijenite sami.
komentiraj (32) * ispiši * #
Lastavica, 16.08.2018.
12:36
Osvojio si me ovom misli: "U iskonskim elementima divljine,
osjetiš kako ti tijelo obavija pitomost, kao bršljan oko masline."
Pomislila sam, ovaj čovjek zna suštinu!
gogoo, 16.08.2018. 12:44 Lijepo sa ovih rijeka i vratolomnog Vratoloma. Kad smo se vraćali sa Biokova spomenuli smo ove kanjone i rekli kako moramo doći.
Elyca, 16.08.2018. 13:14 idi u svibnju ili početkom listopada....i traži orlove ....
***********, 16.08.2018. 13:28 bas lijepo...a kakav je bio uspon do auta...?
semper_contra, 16.08.2018.
14:30
Ali dobro, svršit će jednom i taj kurbin pir.
Ako me osječajčići ne varaju taj svršetak i nije tako daleko. A možda i bolje!!!
Možda ovo mjesto a i zapis o njemu zapravo i ne postoji. Procijenite sami.
Gotovo bih stavio ruku u vatru da si u pravu. I neka tako i ostane. Jer ako za ovu ljepotu saznaju Japanci, Korejanci etc, njoj više ni dragi Bog neće pomoći da se očuva.
modrinaneba, 16.08.2018. 16:47 Odličan post a fotke so VRHUNSKE!!!
suncokretica, 16.08.2018. 18:23 Sasvim je jasno da nema ovog posta i da da ove fotke ne postoje i da ja nisam ostala bez daha! ;)
brod u boci, 17.08.2018.
08:21
Istina Lastavice - divljina čovjeka pripitomi
Gogoo - imate odličnu turu - spustite se ovim "mojim" smjerom do ušća, zatim uzvodno Krupom do Kudina mosta i nakon toga opet gore na visoravan. Tura traje otprilike 3 sata
Elyce, i mene privlači to doba kad je vodostaj visok. To mora da je spektakl!
Zvjezdana - uspon do auta - u puf-pant stilu :-)
semper contra - Srećom, dovoljno je "divlje" za prosječnog turista
modrina neba - hvala
suncokretica - eto, razumimo se :-)
Nepoznata, 17.08.2018. 12:29 Krš, i iza svih ljepota, krš, moje srce.
Elyca, 17.08.2018. 17:28 tu je Manastir Krupa....ispred njega je livada na kojoj se može napravit piknik....a oko livade je rijeka koja se filtrira kroz kamenje tako da je možeš pit bez problema.... ispod se rijeka širi i puna je pastrva ... (mislim da je 15 min vožnje od stare ceste iz Obrovca prema ZG-u ....al cesta je po serpentinama tako da stvarno možeš s ceste vidit orlova gnijezda
Jeanne d'Arc, 17.08.2018.
17:40
Zrelo ljeto donosi miris sušenih smokava i okus pomidora ....od tog bih mogla življeti cijelo ljeto.... što se tiće divizije iliti ofenzive luftića i ostalih rekvizita riješenje je ili doći rano ujutro ili kasno navećer kada su plaže puste ( makar je meni gušt ono rano jutro kad još miriši na svježinu večeri , iglice borova...kad je more tad čisto kao suza bez ulja za sunčanje i ostalih dodataka razlivenih po njegovoj površini ....ja sam onaj jutarnji tip koji gušta u pospanom gradu, tek umivenim kalama i netom postavljenim stolovima na terasama kafića ) a možda se i nađe kakva skrovita stijena koja osamljena strši onako zakrivena od pogleda borovima čije grane dotiću površinu mora.
Krupa jest naša najljepša rijeka tu sumnje nema , prohodala sam ju od izvora do ušča u Zrmanju ,tu ljepoticu čije vode svoj svršetak , svoj kraj nalaze u Jadranu. Krupa rijeka kojoj se uvjek vračam , njenim bisernim ogrlicama .... tajna , poznata i nepoznata.... Hvala ti !
suncokretica, 18.08.2018. 06:33 @Elyca: pretpostavljam da su orlova gnijezda negdje na onim stijenama iznad manastira, nakon serpentina, lijevo na karti? Ne bih ih htjela propustiti u neznanju
samo za vranju, 18.08.2018.
13:34
Je divno mjesto. Vidjela samo odozgo. Po svom običaju ti si to dočarao na svoj način, svojin govoron ljubavi. Hvala za doživljaj.
Kadgod došao mislin da će te Zrmanja čekati.
brod u boci, 18.08.2018.
17:27
Nepoznata - dobro je dok je samo krš. dok nema i loma ;-)
Mirko - nastojim imati razumijevanja i beskrajno strpljenje za svakoga, ali brate - ponekad baš bude teško
Elyca - dobro mi je poznat taj kraj
Jeanne D'Arc - pojava tvojih komentara na ovom blogu mi je pravo osvježenje - hvala ti!
Suncokretice - Imam osjećaj da se orlovi gnijezde ipak malo više gore, u gudurama Crnopca
Mela - Zrmanja je visprena djevojka, zna se ona ponekad i sakriti :-)
eum, 21.08.2018. 11:58 Cijenim vrhunski izbor panoramskih snimaka...
Pomagačica, 21.08.2018. 17:25 Jednom smo slučajno zalutali u ovaj kraj i rekli da ćemo ciljano doći na jesen...pa nikada.Dok smo živi ima šanse.Ne govori puno o ovoj ljepoti jer neće biti:Ja Tarzan ,ti Đejn :-)
Aneta, 26.08.2018. 00:39 Uvijek je bilo tako da se lakše popeti nego sići sa vratolomnih visina kao i to da ljepota njenog pogleda ne može biti uhvaćena fotićem. Zato ne treba forsirati SD-karticu, samo uživati u onome što je jedino tebi dato vidjeti, u prepoznavanju ...;)
brod u boci, 30.08.2018.
11:54
idragi28: - hvala
Pomagčice - Bit će ljpote uvijek, samo hoće li biti ljudi koji će je znati prepoznati?
Aneta - upravo tako!
Jeanne d'Arc, 11.09.2018. 08:56 Nema na čemu Brode u boci....pratim te od 2009 god i nekako sam osjećala da je vrijeme da se javim a ne da kradomice poput lopova guštam u pričama i fotkama jer mi se nikako nije svidjelo što se svaki put osjećam neugodno sa dozom krivnje ... eto i to sam rekla i sad mi je lakše....nadam se da mi ne zamjeraš na iskrenosti...
brod u boci, 13.09.2018. 14:22 Jeanne d'Arc - iskrenost se nikad ne zamjera, u svakom slučaju - hvala ti.
Godot, 26.09.2018. 23:08 Čekamo novi post...
Godot, 10.11.2018. 21:49 Zna li netko što je s Brodom?
Bergaz, 12.11.2018. 18:54 Što je s bocom!?
semper_contra, 13.11.2018. 17:09 Razbila se boca, a brod otplovio u plave daljine :-).
brod u boci, 14.11.2018. 10:13 Pa tu sam, nisam odletio na Mars. Zašto ne pišem? Iskreno - umorio sam se. Dokle će to trajati - ne znam. Tražim sponzora da mi omogući sedam bezbrižnih dana u nekim toplicama. Dobro bi mi došlo :-)
Jeanne d'Arc, 13.12.2018. 17:38 Nedostaju nam tvoje priče Brode u boci....i razumijem te ...jer i ja sam se zasitila i osjetila zamor od nekih stvari na Fb-u gdje sam znala pomalo tu i tamo piskarati đźŠđź™Š. A što se tiće Toplica , to ti ne mogu ponuditi ali ti mogu ponuditi par dana potpuno drugog pejzaža i "gužvanja" sa skros otkačenom famili u vidu psa , dvi mačke , dvi tinejđerke, jednog pedesetpetogodišnjaka kojeg pere kriza srednjih godina i jedne četrdesetsedmogodišnjakinje koja je vječito zaigrana i vječito naivna , pomalo šašava i uvijek spremna na šalu đź‰.....
brod u boci, 31.12.2018. 16:17 Jeanne d'Arc - ponuda je atraktivna, moram priznati da sam na kušnji :-) Hvala, i sve najbolje ti želim!
Ana, 19.02.2019. 07:56 Cak i ako ne citam blog jedno vrijeme, uvijek se vratim u ovo doba godine na tvoj blog u ocekivanju novih ovogodisnjih slika mimoza :-) veliki pozdrav od jedne Zadranke.
Aneta, 01.04.2019.
17:22
"Kako god, znam da ću se ovom mjestu vraćati. A naučio sam i to, da o tome nikom ne smijem zucnuti ni riječ. "
Možda kod tebe ima još tajnih mjesta?
Ako kuješ nove planove za ponovne susrete, vjeruj mi, april je pravo vrijeme za to. ;)
gogoo, 06.06.2019. 17:47 Pozdrav s pogledom na 3. Maj.
brod u boci, 14.06.2019.
11:01
Zadranka Ana - uh, mimoze su već odcvjetale svoje, ali možda postoje i neke ljetnje :-)
Aneta - i april već prohuja, pa šta je s ovim vremenom, ubacilo u warp pogon !? Dani su dugi a godine kratke...
Gogoo - pozdrav i tebi s pogledom na Brodotrogir!
Brasil Suplementos para Saúde Sexual, 13.07.2023. 15:04 Pa tu sam, nisam odletio na Mars. Zašto ne pišem? Iskreno - umorio sam se. Dokle će to trajati - ne znam. Tražim sponzora da mi omogući sedam bezbrižnih dana u nekim toplicama. Dobro bi mi došlo :-)
Dobro mu more
23.07.2018.Prije par dana porinuli smo ili kako mi to više volimo reć "bacili u more" najzahtjevniji brod ikad sagrađen na trogirskim navozima. "Arktički tanker", kako smo ga spontano prozvali tokom gradnje, predviđen je za prijevoz tereta Sjevernim ledenim morem, od Nordkappa preko Beringovog prolaza sve do obala Aljaske. Dobio je ime po Yuriju Kuchievu, ruskom kapetanu koji je 1977. godine, nuklearnim ledolomcem "Arctica" doplovio do samog Sjevernog pola.
Da budem sasvim iskren, mi smo izgradili samo pramčanu polovicu broda, ali onako, obilatu polovicu, koja više stremi prema dvjema trećinama tako da se nemamo čega sramiti. Krmeni se dio gradio u Latviji, a čitav brod će konačnu konturu dobiti spajanjem dvaju mega-dijelova u jednom finskom brodogradilištu. Naravno, vijest je u našim medijima zauzela rang sličan onima kojima se prati turistička sezona na Guamu ili se lamentira o podbačaju uroda šečerne trske u Mozambiku. Tako nam i treba kad smo odlučili završiti brod u jeku nogometne euforije. Nećemo drugi put, to je sigurno.
Moram priznati da je skroz čudan osjećaj porinuti polov... pardon - dvotrećinsku većinu broda. Pogotovo stoga jer je u more krenuo - pramcem, skokom na glavu, što je u svijetu brodogradnje raritet.
Raritet je i u tome što je ovoga puta u Saldunski zaljev pristao gigantski brodonosac koji će ovo naše čedo primiti na svoja pleća i odnijeti daleko, preko Mediterana, Gibraltara i Biskaja, sve do hladnih voda Baltika.
I eto, gledam jutros s vrha doka ovu čudnovatu instalaciju koja više sliči na dječju maštariju nego li na nešto stvarno i opipljivo i čiju veličinu je veoma teško i pojmiti, pa mi u nekom trenutku sine misao kako se uopće nisam emotivno vezao za ovaj brod. Po prvi put, nakon više od dvadeset i jedne godine rada u škveru, gledam "svoj" brod, koji je po mnogočemu izuzetan, ali ne osjećam pod prstima ni njegovu formu ni strukturu, ne prožima me ni ponos ni zadovoljstvo već iznad svega lebdi samo - praznina. Kažu - ovo je zadnji. I vjerojatno su u pravu.
komentiraj (13) * ispiši * #
suncokretica, 23.07.2018. 19:01 Hm....zadnji, a gle kako impozantno, dobro, kvalitetno, sjajno izgleda?! Pa ne može onda biti zadnji! Ili može? Može, naravno, ovo je zemlja čuda
Gurmanka, 23.07.2018. 19:08 Imate zaista razloga biti ponosni na njega, vrlo impresivno, lijep pozdrav!
Usrani blog.hr, 23.07.2018. 19:41 Lipo ste ga piturali.
Donabellina, 23.07.2018. 19:59 vidila sam ovu grdosiju od brodonosca kako kažeš....u sred mundijala..........ali ovo što si napisao nisam znala
gogoo, 23.07.2018. 20:07 Čestitke na izgrađenu ljepšu i veću polovicu budućeg vladara Arktika. (Ti i ja izgleda jedini o porinućima, kojih će nažalost ubuduće biti rijetko vidjeti). Dobro mu more!
j., 24.07.2018.
09:46
Umire vrijeme u kojem je bilo važno graditi, stvarati, napraviti temelje za one koji će doći; nauštrb vremena koje na budućnost gleda kao na neprijatelja, slavi mešetarenje, prodaju, isprazan užitak i one koji dolaze smatra nekima koji bi nam otimali ono što sada kao imamo, posjedujemo. Doduše, uvijek su nova vremena izgledala starijima zastrašujuće i neizvjesno, ali spomenik ovih što sada dolaze bit će tek gomila prazne ambalaže: smeće kao sućanstvo svijeta.
Tvoji postovi oaza su spokoja i sitnih radosti. Uvijek je lijepo doputovati ovdje i malo odmoriti. Pozdrav :)
brod u boci, 24.07.2018.
10:14
Suncokretice - ne samo da izgleda već usitinu i jest takav. Ali dobro kažeš, ovo je zemlja čuda
Gurmanko - hvala, lijep pozdrav i tebi
Mirko, jesmo
Donabellina, eto, sad znaš nešto više ;-)
gogoo - u pravu si, porinuća tih grdosija su zaista spektakularni događaji
J. - potpisujem
Pomagačica, 24.07.2018. 11:10 Čestitam svim zaposlenicima na izgradnji tri četvrtine broda zvanog"Brodolomac".Žao mi je što nisi osjetio zadovoljstvo uspjeha.Dok je tebe bit će i brodova .Nadam se da neće ostati u dobro začepljenoj boci.:-)
semper_contra, 24.07.2018.
21:13
Pišeš: Kažu - ovo je zadnji. I vjerojatno su u pravu.
Polako, ali sigurno brodogradnja (i mnoge druge industrijske grane) u Hrvatskoj idu k'Raju.
Davno sam, 2011. godine, na svom portalu pišući o ulasku u EU, napisao osvrt na knjižicu pamfleta pod nazivom „Mitovi i legende o EU“ izdanih od strane Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija, što bi ‘neukom puku’ moglo objasniti, rasvijetliti i dokazati da je ulazak Hrvatske u EU od sudbonosne, presudne i životne važnosti za njegovu ‘bolju i svjetliju budućnost’ (još samo fali: svih naroda i narodnosti pa da znamo na čemu smo!).
U poduljoj analizi prvog od 13 pamfleta (ah taj boj 13) osvrćući se na odlomak pamfleta:
Daljnji razvoj Hrvatske u velikoj mjeri ovisi o međunarodnom ugledu naše države, kao i o uspjehu integriranja hrvatskog gospodarstva u europske i svjetske gospodarske tokove. U tom pogledu članstvo u EU za Hrvatsku predstavlja važnu prednost, ako ne i nužnost. U gospodarskome smislu Hrvatska ovisi o rastu turizma, priljevu stranoga kapitala i izvozu hrvatskih proizvoda u inozemstvo (ponajprije u države članice EU-a). Navedeni sektori nedvojbeno će se razvijati brže uđe li Hrvatska u EU nego ako ostane izvan toga kluba.
...napisao sam:
…autor pamfleta spominje ‘navedene sektore’ a pri tome navodi samo turizam kao gospodarsku granu koja bi, kao, mogla imati koristi od ulaska u EU (poglavito kad u EU zavlada gospodarska kriza; vidjeti sudbinu Grčke, koju u stopu slijedi Španjolska, a u najnovije vrijeme i Italija, sve same turističke zemlje). O kojim se ostalim sektorima od ‘navedenih radi’ ni slovca. Je li to možebitno automobilska, informatička, tekstilna, brodograđevna industrija? To se iz ovog pamfleta ne vidi.
I na kraju sam teksta rezimirao:
Za globalno tržište mi možemo proizvoditi i prodavati samo male serije visokokvalitetnih proizvoda (navodno da su naše jagode bum na europskom tržištu iako nismo u EU), za što nam nije potrebno veliko tržište nego zahtjevno tržište. Za takav pristup treba nam samopoštovanje, vjera u svoje sposobnosti, poštenje, radne navike, obrazovan i stručan čovjek.
A da bi sve to postigli ne treba nam nikakva nova asocijacija, a pogotovo ne ova kojoj je jedini cilj stvaranje profita za bossove NSP, već želja i volja da to ostvarimo.
U protivnom bi, kao posebno pametan narod, mogli završiti kao u pjesmi ‘Bio sam konjušar cara’ Stjepana Jimmy Stanića: ‘dečko je posebnog dara, postat će konjušar cara’ (čitaj: narod je posebnog dara bit će konobari cara; sadašnja op. s.c.).
brod u boci, 25.07.2018.
06:55
Pomagačice, bit će brodova i bez mene. Boca pogotovo ;-)
semper contra - koliko god se šutjelo o tom - postoje dvije Europe unutar EU - ona "stara" (bivša EEZ) za koju vrijede jedna i ova "nova" koja kao tek treba naučiti pravila igre. Koja se naravno, mogu mijenjati i u hodu, ali samo onako kako odgovara velikima i moćnima. Nama ne..
semper_contra, 25.07.2018. 16:43 I o tome sam svojevremeno pisao u jednom od osvrta na spomenute pamflete.
Aneta, 29.07.2018.
06:19
Vremenom um prestane biti hitar pa obazrivo bira ono čemu će predati emocije. Pita li se staro šta bi mlado, hitrog uma, mislilo o ovom koje tako bezbrižno i mirno, pušta brod da ode?
Trebalo bi, jer sa njim će otploviti i naše vrijeme, a (sa) vremenom nužno i mi. U istoriju. :-)
brod u boci, 01.08.2018. 13:31 Aneta - jako dobro!
Tjedna doza tišine
05.06.2018.
Vrućine nad obalama mora Adrianskog, ove su godine nadošle nešto ranije no što je uobičajeno, što je posebno obradovalo one sklone brčkanju, baćkanju i praćakanju u plićaku, dok je s druge strane u pomalo nezgodan položaj gurnulo zanesenjake koji duge proljetne dane vole provoditi tumarajući primorskim planinama. Kako pomiriti te krajnosti - pa zapravo, i nema ih potrebe miriti, najbolje je onako potajice uzeti najbolje i od jedne i od druge (situacije dakako). Stoga je uputno u portapaku imati spremna dva kompleta opreme - morski i planinski.
U posljednje mi se vrijeme učestalo počelo događati da već krenem na izlet, a da blagog pojma nemam kamo zapravo idem. Nisam siguran mogu li tako nešto pripisati vlastitom instinktu, intuiciji ili možda nekom trećom osobinom koja počinje sa "in", ali primijetio sam da kad sebe dovedem u stani-pani situaciju, nakon toga sve krene nekako u dobrom smjeru. Transformacija od stani-pani u kreni-goni. Možda bi sličnu taktiku morao početi primjenjivati i u drugim sferama života.
Dakle, kud ću šta ću? Potrebna mi je mjesečna doza planine, tjedna doza tišine i dnevna doza hladovine. Gdje to mogu naći? Pa naravno - na Kamešnici! Ostala mi je u ugodnom sjećanju jedna odlična staza koja prolazi malo drumom više šumom i tako pet-šest-sedam-osam kilometara sve do planinske udoline zvane Kurtagića dolac. Ponegdje piše i Kurtegića dolac. E sad, jeli ispravno a ili e, ne bih vam točno znao reći. Za sada, držimo se poznatog principa. Sjaši Kurta da uzjaši Murta.
Mada se u kolektivnoj svijesti ovdašnjih ljudi Kamešnica ponajčešće doživljava kao mlađa sestra kraljice Dinare, ona je nema sumnje, veoma ozbiljna planina. Na njezinim vrhovima, snijeg se zadržava do kasnog proljeća, a čak i usred ljeta, promjene vremena na tim visinama, nagle su, nerijetko i opasne.
Ne dajte se zavarati njezinim izgledom, pogotovo ako joj prilazite s dalmatinske strane, jer se od Sinjskog polja kojiim vrluda rijeka Cetina, Kamešnica blago uzdiže i to u zelenim valovima tako da nije jednostavno spoznati njezinu veličinu. S druge, bosanske strane, ona je posve drugačija, tamna, strma, stjenovita, mrgodna. Neobično je da se upravo s te, osojne strane, rubom Livanjskog polja pružio čitav niz sela, dok su južni, osunčani obronci, gotovo pa nenaseljeni. Osim Gljeva, seoca neugljednog imena, ali uglednog rock-festivala zvanog Gljevstock koji će se održati sredinom lipnja, skoro da i nema drugih naselja. Poneki pastirski stanovi pretvoreni u vikendice i to je to.
Osim toga, Livanjsko se polje raspojasalo otprilike četiri stotine metara više u odnosu na Sinjsko, što je posebno zanimljivo u hidrološkom smislu. No, o tome ćemo drugi put.
Sada mi samo preostaje dokotrljati se u Rosni dolac, početnu točku uspona, a da bih mogao tamo doći, legalan, uredan i podšišan, moram prijeći državnu granicu. Srećom, nedavno je otvoren novi granični prijalaz na Vagnju, prijevoju koji spaja i razdvaja Dinaru i Kamešnicu poprečno, a Bosnu i Dalmaciju uzdužno. Kućica amo kućica tamo, a u svakoj od njih ozbiljna, uniformirana, brkata lica. Prirodne granice poštujem, administrativne prezirem. Točnije - gnušam ih se. Donekle me tješi činjenica što se ovdje radi o prirodnoj granici i kad se krećete rubom grebena zaista možete osjetiti kako vam je s jedne strane miriši Mediteran, a s druge kontinent. S jedne strane raste trava i kržljavo grmlje, a tek nekoliko metara dalje, predivne šume bukve i jele.
Priznajem, nisam imao do u detalja razrađen plan jer nisam bio siguran koliko ću uopće izdržati hodati, do Kurtagića svakako, a nakon toga - kako me ponese. Ipak, krećući se u ugodnoj hladovini šume, osjećao sam se lako i poletno, posebno kad sam shvatio kako bez po muke pretječem jumbo-puževe koji su izmilili van kao da žure na koncert klape Rišpet. Sreća njihova što nisam pasionirani pužolovac. A ni Rišpet mi nije baš nešto.
U planinarskom skloništu na Kurta-Murta docu sreo sam nekoliko planinara, dvojicu razgovorljivijih, a ovi ostali - onako, trč trč pa riječ.
Pitam ih koliko bi mi trebalo odavde do Burnjače, obližnjeg vrha. Barem na planinarskoj karti izgleda obližnje. Mada, ni tim kartama nije uvijek za vjerovati. Jedan kaže sat, drugi dva, treći - jebaji ga, što ćeš tamo, evo mi taman upalili vatru.
Dooobro, na vatri sam se zahvalio, a od ove prve dvojice uzeo aritmetičku sredinu. Računam, sad je podne i po, gore sam do dva, pola ure na vrhu, dobro je - sve se uklapa.
Svaka velika planina ima svojevrstan prag, stepenicu iznad koje više ništa nije isto kao što je bilo do tad. Zvukovi postaju tiši, koraci usporeniji, otkucaji srca smireniji.
Pomalo sam ostao iznenađen kad sam nakon silnih kilometara kroz prašumu iskoračio na širok, otvoren prostor. I ta Burnjača koja se ukazala ispred mene, podsjetila me u jednom trenutku na Sveto brdo na Velebitu, kao da se ustobočila i rekla - aha, da te sad vidim! Pa dobro, odgovorih joj pomirljivo, jest da si viša i od Velebita i od Biokova, ali ne izgledaš mi nešto naročito strašna. Ne mrdaj, dolazim gore!
Staza vodi po grebenu, onom o kojem sam nešto ranije pričao, po crti koja razdvaja ili spaja, kao vam već drago. Teško se odlučiti s koje su strane vidici ljepši.
Kad mi je preostalo nekih par stotina koraka do vrha, zastao sam, da malo dođem do daha, i odjednom se od litice odvojio veliki orao. Tako je lagano proklizio zrakom i to ne visoko, nego u mojoj razini, čak i nešto niže, a ja sam ga samo gledao i divio mu se. Bio je zaista velik, širokih krila s tri bijele crte na svakom, kao znak Adidasa.
Znao sam da nema smisla laćati se foto-aparata, jer takvi susreti traju izuzetno kratko, možda desetak sekundi, rijetko više. Izgubiti to dragocjeno vrijeme za namještanje postavki - to stvarno ne bi imalo smisla.
Vidjeti životinju u njezinom prirodnom okruženju, promatrati je s kakvom se lakoćom kreće, istinski je doživljaj. Za snimiti je - trebalo bi se primiriti, zamaskirati, čekati... I naravno, imati "top" od objektiva. A zašto? Zbog stotinu lajkova? Ajde brate moj, lajk je precijenjena valuta.
Na vrhu - opet onaj stari dobar osjećaj. Znam, samo na ovoj planini ima najmanje četiri viša vrha od ovog na kojem sad stojim, ali danas mi i ovaj sasvim dobro paše. Burnjača. Hm, nije joj neko melodiozno ime, vjerojatno je dobila ime po oblacima koji se skupljaju iznad nje kad najavljuju buru. Nedaleko je Garjeta, karta kaže da je tri metra viša, ali dobro... to ćemo drugi put.
U sljedećem trenutku primjećujem kišni oblak u obliku zavjese kako putuje sjevernim padinama planine. Čuje se i prepoznatljiv šum. Rijetko kada imaš prilike gledati kišu kako pada ne iznad, nego ispod tebe. Uvrnuti neki osjećaj. U trenu se osjetiš jako važnim kao da si ti sam osobno dirigirao tim nebeskim spektaklom.
To je bilo to, znao sam da za taj dan ne smijem tražiti više. Povratak je trajao satima, hod kroz šumu prepunu ozona, djelovao je iscjeljujuće.
Na graničnom prijelazu, opet ista procedura. Uniforma šapka brk grb žig križ. Još pod dojmom planine, pokušavam zapodjenuti razgovor. Brk ispod šapke ni da trzne. Imate li šta za prijavit?
Za prijavit? Nemam. Otvorite gepek, procijedi nevoljko. A u gepeku gojze, štapovi, smrdljive čarape, nepojedeni sendvič. Brk nije zadovoljan, traži još, prevrće ruksake, rezervnu gumu, sumnjičavo odmahuje glavom.
Sigurno nemate ništa za prijavit?
Aaaaaa, pa zapravo sinulo mi je - htio sam mu reći, prijavljujem šumu, tisuće bukava, jela, stazu u njoj, ptice pjevice i goleme puževe koji žure na koncert, prijavljujem orla u adidasovom dresu, prijavljujem...
..
Dobro je, možete ići.... prekinuo me, a da mu nisam uspio prijaviti kišu koja je tek koji sat ranije padala ispod mojih nogu.
I bolje da nisam. Imam osjećaj da me ne bi razumio.
komentiraj (21) * ispiši * #
f/2.8, 05.06.2018. 22:44 Još jedan jako dobar foto-rukopis. Nemam ništa za dodati osim da sam uživao čitajući i gledajući. :)
Bergaz, 05.06.2018.
23:37
Poznata svakodnevnica nerazumijevanja pri srazu širokih horizonata i nadahnuća doživljenim... s beznadnom uskogrudnošću i životom besmisla.
Dva svijeta!
Lastavica, 06.06.2018.
07:14
Stala sam da razmislim o ovome: "mjesečna doza planine,
tjedna doza tišine i dnevna doza hladovine." Pravi izbor!
j., 06.06.2018. 07:25 kod tebe se čovjek s pravom dođe odmoriti i uživati; pozdrav :)
Donabellina, 06.06.2018. 08:10 ja bih izabrala tebe, ali ti očito ne bi mene, jer Paklenica je moj zadnji domet dobro utabanom stazom...........ovako, ne bih.......ne
Gurmanka, 06.06.2018. 10:27 Pravi je užitak čitati te, lijep pozdrav!
brod u boci, 06.06.2018. 11:21 dugoprugash, GP, Lastavice, j, Anna-Bonni i Gurmanko - HVALA!
***********, 06.06.2018. 11:54 prekrasno opisano...uzivala sam citajuci I gledajuci
semper_contra, 06.06.2018.
19:09
Potrebna mi je mjesečna doza planine, tjedna doza tišine i dnevna doza hladovine.
Vapajem za tim svakog dana no osim vapaja ne poduzimam ništa. Razlozi? E to je duga priča.
Prirodne granice poštujem, administrativne prezirem.
Slažem se, administrativne pokazuju i dokazuju koliko ovo dvonožno biće s dvije ruke i jednom glavom može biti kretensko pa ograđivati dijelove Planete poput torova za ovce.
… posebno kad sam shvatio kako bez po muke pretječem jumbo-puževe…
Malo humora radi lakšeg hodanja nikad ne škodi :-).
I bolje da nisam. Imam osjećaj da me ne bi razumio.
Sto posto da te ne bi razumio, to je njemu teško shvatiti: netko se pati „po planinama i šumama naše zemlje ponosne“ i onda to još želi prijaviti za carinjenje. Svašta!
P.S. Vidi i ja kao @Lastavica zamijetih tišinu.
Jeanne d'Arc, 07.06.2018.
10:14
A mislila sam da samo ja u gepeku imam kompleta dva - morski i planinarski.....
....potrebna mi je tjedna doza planine , svakodnevna doza šumske tišine , te kad se nađe doza hladovine .... zanimljivo kako smo mi ljudi u svakom pogledu invazivna bića, no ovog trenutka neka se ta invazija odnosi na one granice administrativne...
Pomagačica, 07.06.2018. 11:24 Uživala sam čitajući i zavidim ti na kišnom oblaku.:-)
brod u boci, 08.06.2018.
06:30
Komentatorici sa zvijezdicama - hvala
semper contra - osjećam da mi je tišina sve potrebnija
Jeanne d'Arc - a da razmislimo o kupnji jednog karavana :-)
Pomagačice - ponekad se i čuda dogode. Uglavnom mala, ali ipak - čuda
Aneta, 10.06.2018.
23:52
Pa dobro, odgovorih joj pomirljivo, jest da si viša i od Velebita i od Biokova, ali ne izgledaš mi nešto naročito strašna. Ne mrdaj, dolazim gore!
Sviđa mi se način na koji si joj pristupio i savladao je, mada, sudeći po broju vrhova, trebaće ti još dosta da je osvojiš. :-)
PS
I pomislih da je greška ugljedni festival ...ali samo za tren ...;)
brod u boci, 26.06.2018. 10:19 Aneta, Gljevstock je jaaaaako ugljedan festival :-)
j., 26.06.2018. 16:43 Oprosti, možda sam naporan, ali sigurno ćeš Ti imati uskoro što napisati o tim turskim i libanonskim trabakulima što se valjaju ovim plavim rajem. Može li se uopće još štogod napraviti, ili je za naše unuke već kasno? Hvala, pozdrav!
brod u boci, 29.06.2018. 18:55 J - nema napora, rado ću odgovoriti - meni se takvi brodovi (guleti) koncepcijski čak i sviđaju jer su optimalno iskorišteni i prilagođeni za plovidbu većim dijelom Mediterana. Oni su dakako kvalitetom gradnje daleko ispod naših trabakula i bracera, samo je drugi, kako bi se reklo "par postola", što smo mi te naše drvene brodove upropastili nagrđujući ih višekatnim kutijastim nadgrađima samo da se može ukrcati što više putnika. To je zapravo brodo-zločin.
Tišina, 04.07.2018. 01:12 Dragi moj, šaljem ti blagoslov :)
semper_contra, 05.07.2018. 21:28 Čuj brode, nešto ti predugo traje ta tvoja "Tjedna doza tišine", prođe već i četiri tjedna. Što je peviše ni s kruhom nije dobro :-).
Jeanne d'Arc, 06.07.2018. 11:09 Brode u boci...već imam jedan karavan :-)
brod u boci, 09.07.2018.
10:15
Tišina - hvala ti
semper contra - priznat ću samo tebi da nitko drugi ne vidi - nedavno sam prekinuo dugogodišnju vezu s Entuzijazmom. Dobro je to funkcioniralo neko vrijeme, čak i prilično uspješno ja bih samo nabacio ideju a on završio sa svim ostalim. Ne znam što da ti kažem, sad koketiram nešto s Elanom i Poletom, bacam oko i na Optimizam, ali me i ne šljive baš nešto naročito.
Jeanne d;Arc - super, oćeš li me provozat jedan đir ;-)
semper_contra, 10.07.2018. 20:46 @brode, shvatio sam te, barem mislim da jesam. I moja jedanaestogodišnja veza s Entuzijazmom „svakim danom u svakom pogledu nazaduje“, da parafraziram jedan tako često spominjan izričaj iz jednog dobrog filma. Što se tiče 'nove Trojke', bojim se da sam prestar da se pouzdam u to 'Sveto Trojstvo', pa ću još neko vrijeme nastaviti vezu s Entuzijazmom. A onda, kuda koji mili moji :-)!
Zrmanja Vrelo
26.05.2018.Bol se ušulja ispod pokrivača po ustaljenom rasporedu - u četiri i dvadeset. Točna kao teretni vlak iz Čeljabinska. Ponekad pet minuta ranije, rijetko kad deset minuta kasnije. Četiri i dvadeset ujutro nije idealno vrijeme za randevouz s bilo kim, a pogotovo ne s boli. Bude prerano da je se otreseš i kreneš u novi dan kao da je sve u redu, a prekasno da ponovo povežeš pokidane niti sna. Niti si vamo niti si tamo.
Prevrćeš se na bok, na leđa, na trbuh, sklupčaš se kao puž pa se potom raširiš kao onaj Leonardov maneken, i nakon sat, sat i po, odlučiš potpisati predaju. Otvaraš škafetin, pokušavaš u mraku napipati kutiju s onim odvratnim tabletama, već uvježbanim pokretima cakneš jednom, cakneš dvaput, uredno se nakljukaš i kao nov kreneš u još jedan dan.
Nije ta bol toliko intenzivna, ali je tupa i uporna. Taman kad pomisliš da si je se riješio, eto ti nje natrag. Kao kad te grancigula iz plićaka ščepa za petu i ne pušća. Ili hlap. Ili rarog. Uglavnom neka babaroga. Nagomilani stres posljednjih mjeseci rasturio me znalački, petkom mi udara u glavu, a utorkom u petu. Ne znaš što je gore.
A onda mi u jednom od tih magnovenja padne na um sjajna zamisao - moram iz ovih stopa, dok ih još imam, otići do neke rijeke, izuti se bos, koračati s jedne obale na drugu i pustiti da mi rijeka, ma koliko hladna bila protiče oko nogu, pa neka bude što biti mora!
I trenutak nakon toga, kao odgovor na pitanje " a koja rijeka", dođe mi refleksan odgovor - Zrmanja! Ona i nijedna druga!
Naravno, kad je već tako, nije mi bilo druge nego uskočiti u auto pa preko Unešića, Drniša i Knina, potražiti seoce zvano Zrmanja Vrelo. Bio sam već ovdje i ne samo jednom, a siguran sam i u to da ću se ponovno vraćati, jer dolina kojom teče mlada Zrmanja, čudesno je lijepa. I taj ogromni, fascinantni krater koji je tko zna kakvim čudom nastao kao da govori - evo, tu je izvor, ja ga čuvam.
Englezi imaju lijepo ime za izvor - spring. Ista riječ označava i izvor i proljeće. Slovenci također imaju lijepu riječ za proljeće - pomlad. A ja sam već odavno, i ne znajući za sve ovo što danas znam, uzeo sebi za pravo da rijeke u početnim dijelovima njihova toka nazivam - mladima.
U selu Zrmanja Vrelu, najbolje je ostaviti auto kod stare zgrade, danas nažalost razrušene škole i propješačiti nekih dvadesetak minuta do izvora. Ovo proljeće je nadošlo naglo kao nikad prije, nakon preduge zime kao da si otvorio kišobran i paf - sve je prozelenilo! Ovdje Zrmanja zapravo teče u zelenom tunelu, krošnje stabala s dviju obala dodiruju se i prepliću.
Ponegdje iz gustiša dopire blejanje ovčica, pokušavam im odzdraviti na isti način, jedan čiča iskoči na put, gleda me ovako šepavog, s foto-aparatom oko vrata kako blejim i malo toga mu je jasno. Da mu sad pokušam dodatno objašnjavati kako idem na izvor izlječiti umorna stopala - mislim da to ne bi imalo smisla. Ovako dobar dan njemu dobar dan meni i sve smo izgladili.
Zadnjih nekoliko stotina metara prije izvora, potpuno je zaraslo u travu, tek tragovi nekad ugažene staze pokazuju da nismo zalutali, da smo na dobrom putu. I naposljetku, kao nagrada, čujemo šum prvog slapa koji se ruši preko brane od kamenih gromada.
Izvor Zrmanje ne djeluje tako spektakularno i filmično kao recimo nedaleki izvor Cetine ili još bolje - izvor Krke, ali je sav nekako intiman, skroman, samozatajan i samim tim ne manje lijep.
Naravno da nisam zaboravio zašto sam ovdje došao, izuo sam patike, zavrnuo nogavice i napravio nekoliko đireva po brani. Ala gušta! Izvor je u ovo doba godine prebogat, bujan i raskošan, voda otiče preko vrha i pada nekoliko metara niže u ritmu tam-tama i sa intonacijom u D-duru.
Jedino mi nije posve jasno zašto kažu da je ovo - vrelo, kad je zapravo mrzlo! I to ohoho mrzlo. Imam osjećaj da temperatura vode nije viša od desetak Niveskih Celzijusovih, ali čak i tako studena djeluje iscjeljujuće. Ovo mi je baš bilo potrebno. Bol u peti otišla je kao vodom odnešena. Ozdravljenje intuitivnom metodom.
Sljedećeg jutra, prenem se iz sna u pet i trideset dva. Ništa me ne boli. Kako neobičan osjećaj... Da možda ne sanjam? Štipkam se za uši, štipkam se za nos, štipkam se za.... sve je na svom mjestu. Dobro je.
U sedam i pet, već sam na svom radnom mjestu. Kolega Vice iz remonta donosi mi na stol hrpu nekakvih skica i moli me za pomoć - kaže, doša nam je jedan brod, malo je striša po dnu, oću reć, zapara je za neku siku, morat ćemo mu prominit oplatu i bokun rebrenica.
A dobro, odgovorim mu ja, kako neću pomoć brodu kad patimo od istih boljki.
I još mi nešto ne da mira pa pitam kolegu - kako se zove taj brod?
Zrmanja!
Zrmanja?
E Zrmanja, nemoj mi reć da nikad nisi čuja za Zrmanju.
A meni Zrmanja, još u prstima bridi...
..
Čudo jedno, kako se ponekad poslože stvari. A kao slučajno!? Zrmanja rijeka i Zrmanja brod. Znamo se odavno, s naših otoka.
Koliko ih je puta žedne vodom napojila, jer gle čuda koje to nije - Zrmanja je vodonosac!
Zrmanja i ja, liječimo se međusobno.
komentiraj (14) * ispiši * #
Lastavica, 26.05.2018.
20:49
Nema slučaja i tvoj brod i tvoja rijeka se isto zovu. Za ljepotu
Zrmanje odavno sam čula, ali nisam joj vodu kušala. Tebi je odnijela
bol i neka se ne vrati. Bol. Zrmanji se vraćaj ti.
Proglasi, 26.05.2018. 20:55 Kilometrima daleke osobe su nam uvijek bliže srcu od onih koje gledamo svaki dan
modrinaneba, 26.05.2018. 22:38 Prekrasne fotografije....punooo toga sam vidjela kod svojih Prijatelja na fb!!!
gogoo, 26.05.2018.
22:53
Kvalitetne fotke uvijek kod tebe, a vodonosac mora imati ime neke pitke rijeke. ( Ahil je liječio svoje rane stolisnikom koji se po njemu i
znanstveno zove Achillea millefolium, možda pomogne za noge.)
f/2.8, 26.05.2018. 23:10 Odlična priča i foto-reportaža. Guštao sam od prve rečenice do zadnje fotografije. I mene nekad oko četiri posjeti, ne bol, već nesanica. Prene me naglo i onda znam da više nema sna. Pokušavam čitati, pisati, slušati glazbu, ali ništa od toga mi nije zadovoljstvo, jednostavno je prerano. Jedva dočekam zoru. Odlazak na posao doživim kao nagradu. I ja se spremam do Zrmanje i Krupe. Zapravo je naša mala planinarska grupica već dva puta planirala krenuti, pa smo odgodili, ne otkazali. Da, ima tih nekih stranih riječi koje bolje opisuju ono što želimo reći. Već sam pomalo zaboravio efekt kišobrana, kako ga ovdje nazivaš, i nagli dolazak proljeća ove godine. Meni je već ljeto, nekako ga tako osjećam. Ovaj tvoj tekst može se usporediti sa izvorom Zrmanje sa svim pridjevima kojima ga častiš. Rijeke su fascinantne i kad su mlade, pa brzaju, ali i kad dospiju u ravnicu, pa uspore, razliju se i rašire, postanu zrele. Meni je najbliža Sava. Svako malo odem do nje na biciklu, jedan pogled i već se bolje osjećam. Epilog sa Zrmanjom vodonoscem me oduševio. Želim vam i jednom i drugom još puno bezbolne i mirne plovidbe. :)
.Carapa Floyd., 27.05.2018. 06:42 Lijepo.
Pomagačica, 27.05.2018. 07:01 Prekrasno Brode !
brod u boci, 27.05.2018.
07:07
Lasto, toplo preporučam hladnu vodu Zrmanje :-)
Proglasi - aha, dakle ne vrijedi više ona "daleko od oka..." ;-)
modrina neba - trudim se, trudim :-)
gogoo - upamtit ću to za Ahila :-)
dugoprugash - Da, slažem se, ima nečeg iskonskog, smirujućeg, u tom proticanju rijeka, bile one mlade ili zrele, planinske ili nizinske. A Zrmanju i pogotovo Krupu, MORATE posjetiti. I to što prije.
čarapa floyd - Hvala!
Pomagačice, hvala i tebi!
semper_contra, 27.05.2018.
19:54
Zrmanja i ja, liječimo se međusobno.
Ili da parafraziram Dedića:
Zrmanja i ja se volimo tajno
Dok drugi svoje ljubavi kliču,
Sastajemo se godinama
Pod velom noći, negdje uz priču.
brod u boci, 30.05.2018. 06:27 semper contra - o da, rijetki su oni koji znaju da rijeke kao i gradovi imaju brojne ljudske osobine
semper_contra, 30.05.2018. 19:57 Dodao bih i drveni brodovi (upravo sam gledao reportažu o kalafatima iz Brzine).
Aneta, 02.06.2018.
18:34
Hladna i mlad(n)a, najbolja je kada se umiljava oko nogu, zaboraviš da je "studenica". Poslije postane mlaka. ;)
A četiri i dvadeset izjutra je zaista vakuum mogućnosti...no, međutim, znamo da jutro će promijeniti sve.
Prekrasne fotke, zelene grane se kao trepavice dodiruju dok se oni za ruke drže...i pokazalo se da nisi pogriješio što si izabrao baš Nju i ni jednu drugu. :)
Jeanne d'Arc, 05.06.2018. 18:49 Dugo te već pratim Brode u boci....i uživam u pričama satkanim od tvojim emocionalnih i vizialnih doživljalja krajeva kojim prolaziš, u kojim se krečeš i ljudi koje putem susrečeš.... divim se fotografijama snimljenim tako profesionalno sa dozom mističnosti i čarolije ..... ukratko , rijetkost je naići na ovako pa savršeni blog ....
brod u boci, 05.06.2018.
22:28
Aneta - da, nekako s tom mlakosti, izgubi dobar dio draži ;-)
Jeanne d'Arc - dobiti ovakav komentar - e to je pravi vjetar u leđa. Hvala!
Dnevnik toka misli, 18.12.2019. 10:27 :))
zlatna djeva, 18.12.2019. 10:33 bravo, meštre!!!!
Dinaja, 18.12.2019. 10:43 svaka ti čast... da, pedalj ispod brade.. to je to... :)
Donabellina, 18.12.2019. 11:18 vidjela na TV-u..............naklon do poda
Lastavica, 18.12.2019. 11:29 To je izuzetno djelo i nije nimalo jednostavno.
Tim prije, bravo!
gogoo, 18.12.2019. 12:54 Lijepo tiho zadovoljstvo, i treba tako, Gledao sam jučer program, neka je za neke i druge petokljetke.
j., 18.12.2019. 13:43 Baš me obradovao tvoj post.
Bio ja kad je to krenulo u Petrovoj, pa su mi rekli da sam prestar i još da neće moći, radi neke rupice na zalisku. Ajd dobro. Gadne su te procedure i nije to lako, zato prije svega, kapa dolje. Da li je to kao milijun puta jače, onaj osjećaj kad vratiš prodavačici u dućanu sto kuna koje ti je dala više, pa na njeno ustrašeno "hvala" velim curi da nisam ja to radi nje, nego radi sebe? :)))
I, fale tvoji postovi. Nekako, sad kad te nema, kao da je jasnije: jedan si od nekako, kako da to kažem, najkompletnijih ovdje. I riječ i slika i dojam i stil. Pozdrav :))
nema garancije, 18.12.2019. 13:43 Zadovoljstvo je izmamiti nekomu osmijeh na lice ili suzu radosnicu,
a spasiti život..., nema usporedbe. Čudno, nisam nimalo iznenađena,
neka sve klijetke i ono drugo stalno griju tvoju samozatajnost i
ljudskost. Svako ti dobro u životu želim:)
geomir, 18.12.2019. 14:35 Skidam kapu, .... ka brod si !!!
., 18.12.2019. 16:15 Imam jako rijetku krvnu grupu, i dan prije operacije mi kažu da imaju problem, jer da je nemaju na zalihama, ili da je nemaju dovoljno, taj detalj nisam najbolje zapamtila... i da je nemaju ni druge bolnice, ali da će još vidjeti što je s registriranim dobrovoljnim davateljima krvi.
Nedjelja popodne, i čovjek dolazi u roku odmah i daje krv. Davno je bilo, ali takvo što se ne zaboravlja.
Veseli nekoliko stvari:
!. sam taj čin, obzirom da mi pomaže pri liječenju
2. činjenica i spoznaja kako ipak ima dobrih ljudi
3. činjenica da u meni teče krv dobrog čovjeka... i nju nitko ne može osporiti :D
Vjerujem ti kako nisi pomogao iz obveze, i nemam nikakvih dilema oko toga trebaš li se 'hvalisati' ili ne... naravno da imaš puno pravo... imaš i zašto... a ja sam sada navela samo dio razloga :)
turimti, 18.12.2019. 16:26 Brode, meštre, ljudino otkrio si nam još jednu dimenziju osobnosti...Čestitam...
čiovka, 18.12.2019. 16:29 :-*
marival11, 18.12.2019. 17:52 Naklon do poda. Ti si imao sreću da možeš darovati koštanu srž. Ali naklon i svima koji daruju krv, poklone osmijeh, nazovu broj 060.....I naizgled mali poklon nekome je velik.
marslov9906776, 18.12.2019. 17:59 I want to share my wonderful testimony on how i got back my Husband of my life back,i want to tell the people in the world there is a real spell caster online and is powerful and genuine, His name is Baba Wale Wiseman, He helped me recently to reunite my relationship with my Husband who dumped me, When i contacted Wiseman he cast a love spell for me and my Husband who said he doesn't have anything to do with me again called me and started begging me. To anyone who is reading this article and needs any help Wiseman can also offer any types of help like Reuniting of marriage and relationship, Curing of all types of Diseases, Court Cases, Pregnancy Spell, we are now very much happy with our self. Wiseman makes him realize how much we love and need each other. This man is for real and good.he can also help you to fix your broken relationship. I had my husband back! It was like a miracle! No marriage counseling and we’re doing very well,in our love life.Contact this great man if you are having any problem with a lasting solution
through Email: babaidadawiseman01@gmail.com
WhatsApp: +2348136951551
Viber: +2348136951551
marslov9906776, 18.12.2019. 18:01 I want to share my wonderful testimony on how i got back my Husband of my life back,i want to tell the people in the world there is a real spell caster online and is powerful and genuine, His name is Baba Wale Wiseman, He helped me recently to reunite my relationship with my Husband who dumped me, When i contacted Wiseman he cast a love spell for me and my Husband who said he doesn't have anything to do with me again called me and started begging me. To anyone who is reading this article and needs any help Wiseman can also offer any types of help like Reuniting of marriage and relationship, Curing of all types of Diseases, Court Cases, Pregnancy Spell, we are now very much happy with our self. Wiseman makes him realize how much we love and need each other. This man is for real and good.he can also help you to fix your broken relationship. I had my husband back! It was like a miracle! No marriage counseling and we’re doing very well,in our love life.Contact this great man if you are having any problem with a lasting solution
through Email: babaidadawiseman01@gmail.com
WhatsApp: +2348136951551
Viber: +2348136951551
Elyca, 18.12.2019. 20:25 Respect!
Sarah, 18.12.2019. 21:14 Predivno.
Sad to grije i mene.
:-*
semper_contra, 19.12.2019. 08:06 Kao uvijek, tvoj post zavređuje tri velika srca!!!
brod u boci, 19.12.2019. 10:10 Hvala vam svima!
Moja Moda, 19.12.2019. 18:30 Dirljivo....svaka čast!!!!!
Just me, 19.12.2019. 20:08 Gledala sam te danas i na tvu....predivno. Divno je kada znaš da si ostavio trag u nečijem životu. Svako dobro i tebi i tvojoj prijateljici.
Olja, 20.12.2019. 00:52 Svaka čast!
borut, 20.12.2019. 18:33 Brode, sve rjedje sam na blogu, a "fejs" sam davno napustio, ali kada me je Vesna pozvala da vidim reportazu o tebi i Blanki Lozo, nisam mogao a da ne napisem koliko sam sretan da ima ljudi poput tebe koji svoju velicinu dokazuju i nesebicnim dijeljnjem samog sebe. Kazu da onaj koji spasi jedan zivot kao da je spasio citav svijet i mislim da imas pravo tako se i osjecati, a nas koji smo te barem malo upoznali prateci tvoje eseje i slikovne price, uciniti ponosnima.
so far away..., 21.12.2019. 10:25 pravi prikladni o darivanju najbitnijih stvari :)