Dobro mu more
23.07.2018.Prije par dana porinuli smo ili kako mi to više volimo reć "bacili u more" najzahtjevniji brod ikad sagrađen na trogirskim navozima. "Arktički tanker", kako smo ga spontano prozvali tokom gradnje, predviđen je za prijevoz tereta Sjevernim ledenim morem, od Nordkappa preko Beringovog prolaza sve do obala Aljaske. Dobio je ime po Yuriju Kuchievu, ruskom kapetanu koji je 1977. godine, nuklearnim ledolomcem "Arctica" doplovio do samog Sjevernog pola.
Da budem sasvim iskren, mi smo izgradili samo pramčanu polovicu broda, ali onako, obilatu polovicu, koja više stremi prema dvjema trećinama tako da se nemamo čega sramiti. Krmeni se dio gradio u Latviji, a čitav brod će konačnu konturu dobiti spajanjem dvaju mega-dijelova u jednom finskom brodogradilištu. Naravno, vijest je u našim medijima zauzela rang sličan onima kojima se prati turistička sezona na Guamu ili se lamentira o podbačaju uroda šečerne trske u Mozambiku. Tako nam i treba kad smo odlučili završiti brod u jeku nogometne euforije. Nećemo drugi put, to je sigurno.
Moram priznati da je skroz čudan osjećaj porinuti polov... pardon - dvotrećinsku većinu broda. Pogotovo stoga jer je u more krenuo - pramcem, skokom na glavu, što je u svijetu brodogradnje raritet.
Raritet je i u tome što je ovoga puta u Saldunski zaljev pristao gigantski brodonosac koji će ovo naše čedo primiti na svoja pleća i odnijeti daleko, preko Mediterana, Gibraltara i Biskaja, sve do hladnih voda Baltika.
I eto, gledam jutros s vrha doka ovu čudnovatu instalaciju koja više sliči na dječju maštariju nego li na nešto stvarno i opipljivo i čiju veličinu je veoma teško i pojmiti, pa mi u nekom trenutku sine misao kako se uopće nisam emotivno vezao za ovaj brod. Po prvi put, nakon više od dvadeset i jedne godine rada u škveru, gledam "svoj" brod, koji je po mnogočemu izuzetan, ali ne osjećam pod prstima ni njegovu formu ni strukturu, ne prožima me ni ponos ni zadovoljstvo već iznad svega lebdi samo - praznina. Kažu - ovo je zadnji. I vjerojatno su u pravu.
komentiraj (13) * ispiši * #
suncokretica, 23.07.2018. 19:01 Hm....zadnji, a gle kako impozantno, dobro, kvalitetno, sjajno izgleda?! Pa ne može onda biti zadnji! Ili može? Može, naravno, ovo je zemlja čuda
Gurmanka, 23.07.2018. 19:08 Imate zaista razloga biti ponosni na njega, vrlo impresivno, lijep pozdrav!
Usrani blog.hr, 23.07.2018. 19:41 Lipo ste ga piturali.
Donabellina, 23.07.2018. 19:59 vidila sam ovu grdosiju od brodonosca kako kažeš....u sred mundijala..........ali ovo što si napisao nisam znala
gogoo, 23.07.2018. 20:07 Čestitke na izgrađenu ljepšu i veću polovicu budućeg vladara Arktika. (Ti i ja izgleda jedini o porinućima, kojih će nažalost ubuduće biti rijetko vidjeti). Dobro mu more!
j., 24.07.2018. 09:46 Umire vrijeme u kojem je bilo važno graditi, stvarati, napraviti temelje za one koji će doći; nauštrb vremena koje na budućnost gleda kao na neprijatelja, slavi mešetarenje, prodaju, isprazan užitak i one koji dolaze smatra nekima koji bi nam otimali ono što sada kao imamo, posjedujemo. Doduše, uvijek su nova vremena izgledala starijima zastrašujuće i neizvjesno, ali spomenik ovih što sada dolaze bit će tek gomila prazne ambalaže: smeće kao sućanstvo svijeta.
Tvoji postovi oaza su spokoja i sitnih radosti. Uvijek je lijepo doputovati ovdje i malo odmoriti. Pozdrav :)
brod u boci, 24.07.2018. 10:14 Suncokretice - ne samo da izgleda već usitinu i jest takav. Ali dobro kažeš, ovo je zemlja čuda
Gurmanko - hvala, lijep pozdrav i tebi
Mirko, jesmo
Donabellina, eto, sad znaš nešto više ;-)
gogoo - u pravu si, porinuća tih grdosija su zaista spektakularni događaji
J. - potpisujem
Pomagačica, 24.07.2018. 11:10 Čestitam svim zaposlenicima na izgradnji tri četvrtine broda zvanog"Brodolomac".Žao mi je što nisi osjetio zadovoljstvo uspjeha.Dok je tebe bit će i brodova .Nadam se da neće ostati u dobro začepljenoj boci.:-)
semper_contra, 24.07.2018. 21:13 Pišeš: Kažu - ovo je zadnji. I vjerojatno su u pravu.
Polako, ali sigurno brodogradnja (i mnoge druge industrijske grane) u Hrvatskoj idu k'Raju.
Davno sam, 2011. godine, na svom portalu pišući o ulasku u EU, napisao osvrt na knjižicu pamfleta pod nazivom „Mitovi i legende o EU“ izdanih od strane Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija, što bi ‘neukom puku’ moglo objasniti, rasvijetliti i dokazati da je ulazak Hrvatske u EU od sudbonosne, presudne i životne važnosti za njegovu ‘bolju i svjetliju budućnost’ (još samo fali: svih naroda i narodnosti pa da znamo na čemu smo!).
U poduljoj analizi prvog od 13 pamfleta (ah taj boj 13) osvrćući se na odlomak pamfleta:
Daljnji razvoj Hrvatske u velikoj mjeri ovisi o međunarodnom ugledu naše države, kao i o uspjehu integriranja hrvatskog gospodarstva u europske i svjetske gospodarske tokove. U tom pogledu članstvo u EU za Hrvatsku predstavlja važnu prednost, ako ne i nužnost. U gospodarskome smislu Hrvatska ovisi o rastu turizma, priljevu stranoga kapitala i izvozu hrvatskih proizvoda u inozemstvo (ponajprije u države članice EU-a). Navedeni sektori nedvojbeno će se razvijati brže uđe li Hrvatska u EU nego ako ostane izvan toga kluba.
...napisao sam:
…autor pamfleta spominje ‘navedene sektore’ a pri tome navodi samo turizam kao gospodarsku granu koja bi, kao, mogla imati koristi od ulaska u EU (poglavito kad u EU zavlada gospodarska kriza; vidjeti sudbinu Grčke, koju u stopu slijedi Španjolska, a u najnovije vrijeme i Italija, sve same turističke zemlje). O kojim se ostalim sektorima od ‘navedenih radi’ ni slovca. Je li to možebitno automobilska, informatička, tekstilna, brodograđevna industrija? To se iz ovog pamfleta ne vidi.
I na kraju sam teksta rezimirao:
Za globalno tržište mi možemo proizvoditi i prodavati samo male serije visokokvalitetnih proizvoda (navodno da su naše jagode bum na europskom tržištu iako nismo u EU), za što nam nije potrebno veliko tržište nego zahtjevno tržište. Za takav pristup treba nam samopoštovanje, vjera u svoje sposobnosti, poštenje, radne navike, obrazovan i stručan čovjek.
A da bi sve to postigli ne treba nam nikakva nova asocijacija, a pogotovo ne ova kojoj je jedini cilj stvaranje profita za bossove NSP, već želja i volja da to ostvarimo.
U protivnom bi, kao posebno pametan narod, mogli završiti kao u pjesmi ‘Bio sam konjušar cara’ Stjepana Jimmy Stanića: ‘dečko je posebnog dara, postat će konjušar cara’ (čitaj: narod je posebnog dara bit će konobari cara; sadašnja op. s.c.).
brod u boci, 25.07.2018. 06:55 Pomagačice, bit će brodova i bez mene. Boca pogotovo ;-)
semper contra - koliko god se šutjelo o tom - postoje dvije Europe unutar EU - ona "stara" (bivša EEZ) za koju vrijede jedna i ova "nova" koja kao tek treba naučiti pravila igre. Koja se naravno, mogu mijenjati i u hodu, ali samo onako kako odgovara velikima i moćnima. Nama ne..
semper_contra, 25.07.2018. 16:43 I o tome sam svojevremeno pisao u jednom od osvrta na spomenute pamflete.
Aneta, 29.07.2018. 06:19 Vremenom um prestane biti hitar pa obazrivo bira ono čemu će predati emocije. Pita li se staro šta bi mlado, hitrog uma, mislilo o ovom koje tako bezbrižno i mirno, pušta brod da ode?
Trebalo bi, jer sa njim će otploviti i naše vrijeme, a (sa) vremenom nužno i mi. U istoriju. :-)
brod u boci, 01.08.2018. 13:31 Aneta - jako dobro!