Vratolom i ja

16.08.2018.

Zrelo ljeto donosi miris sušenih smokava i pomidora u moj dvor, ali i čežnju da se odmaknem od prefrigane obale na neko skrovito mjesto, da pobjegnem od okupacije luftić-divizije i osnujem gerilsku grupu koja će vršiti udare iz dubine teritorija. Nisam još siguran na koje bi točno ciljeve udarali, ali recimo ugostiteljski objekti pomodnog trenda fajn-dajninga u kojima vam podmeću mikro porcijičice za makro cjenurine, zasigurno bi prvi došli na razmatranje. Nekad sirotinjska spiza danas postaje vrhunska delikatesa, ili kako bi ekonomski potkovani rekli - ulazi u viši cjenovni razred. Usporedno se mijenja i terminologija, pa recimo riba iz savura postaje carpaccio, a fureštima neizgovorljivi toponimi kao Krknjaši, postaju Blue lagoon. Ali dobro, svršit će jednom i taj kurbin pir.

Stoga mi se pametnije odmaknut od kurbi i otići na jedno mjesto o kojem dugo već sanjam, i ne samo sanjam već i pokušavam doći, ali mi to iz nekog čudnog razloga do sada nije pošlo za rukom. Ma brate ni za nogom.



Jadransko more nikad ne bi postalo toliko lijepo da na njegov život nisu uticale rijeke, sve jedna ljepša od druge i bome, da je neki antički glavonja s Olimpa još u pradavna vremena poželio zapodjenuti pravu kavgu, bacio bi na svečarski stol još jednu jabuku na kojoj bi pisalo "najljepšoj". Srećom nije, ali i bez obzira na to, mi blesani nastanjeni na obalama ovih rijeka, razloge za kavgu, oduvijek smo lako nalazili.



Zelena Zrmanja mnogima je dobro poznata, opjevana, oslikana, filmična. Međutim tek rijetki znaju da bi Zrmanja bez svoje glavne pritoke Krupe, vjerojatno imala snagu i snalažljivost krškog potočića koji bi se na putu do mora izgubio brat-bratu osamsto puta.

Krupa je, vjerujte mi na riječ, naša najljepša rijeka. Zar bi drugačija i mogla biti kad je u potpunosti dijete Velebita? Od njezinog izvora do ušća u Zrmanju naslagalo se - baš me briga koliko kilometara, koga to zanima? U svakom slučaju, znatno manje od broja slapova, bukova i sastavaka preko kojih se čudesno bistra voda igra s osjećajima onih koji imaju sreću to gledati. Čak i u ovako vrelim danima kad je vodostaj najniži, dojam dok joj se približavaš nije ništa manje opojan.



Do dodira nemira, točke u kojoj se spajaju Krupa i Zrmanja, do tog famoznog ispilona koji dijeli Bukovicu i Velebit, pokušao sam doći preko nekoliko puta. Krenuo bih ambiciozno, razglasio pothvat na sva zvona, okupio ekipu, stigli bi blizu, ali bi se tada u pravilu, kao u nekom predvidljivom filmu, skupili oblaci sa svih strana, počela bi grmljavina, stuštila kišurina, sto čuda bi se svalilo na nas. Istinu govoreći, u tom kršu, po takvim uvjettima, baš i ne raspolažeš s obiljem mjesta za skloniti se od nevremena. Stoga ti jedino preostaje da prirodi skineš kapu, zahvališ na ljepoti kakva god bila i održiš obećanje o ponovnom susretu.



Upravo zato ovoga puta nisam niti sebi smio priznati kamo smjeram, a kamo li oglašavati o svojim namjerama. Intima je posljednje utočište ljepote.
Nije me pokolebalo ni saznanje da se prostor ušća Krupe u Zrmanju zove - Vratolom. Tko god mu je nadjenuo ime, znao je o čemu govori.

Nizpon počinje u selu Golubiću, točnije, u jednom od brojnih zaselaka Golubića, kojem točno - ne tražite od mene da objašnjavam. Dođite mirni, sabrani, parkirajte, udahnute svježi zrak s neodoljivom aromom kozjih brabonjaka pa sami malo lutajte, nije vam valjda zakržljao istraživački duh?



Nakon početnog hoda po goloj visoravni, krivudava staza postaje sve strmija, ali zanimljivo, pogledi postaju ljepši kako se spuštaš u dubinu. Počinješ u tom silnom prostranstvu prepoznavati dva kanjona kako se približavaju jedno drugom, ali usprkos ljepoti ipak ne možeš otkloniti strepnju koja te kopka - ako je silazak ovako zafrkan, kako li se tek misliš uspeti gore? Kako se vratiti s Vratoloma? Ujedno grintaš na foto-opremu jer ono što pokušavaš ugurati u SD karticu niti izbliza ne nalikuje prizorima kakvi se odigravaju pred tvojim očima. Jer osim šuma vode i dozivanja pastira s druge obale s karakterističnim ijjjj - ijjjj, ne postoji ništa više. Ali ni manje.



U iskonskim elementima divljine, osjetiš kako ti tijelo obavija pitomost, kao bršljan oko masline. Sve to kao nije ništa naročito, sastaju se dvije rijeke kao i tisuće inih i bezimenih jer spram ovih dviju na ovom mjestu i u ovom trenutku - sve druge izgledaju bezimeno.

Istodobno već kuješ nove planove o ponovnom susretu, samo nisi načisto koje bi doba godine bilo najponovljivije. Kasna jesen kad se spuštaju bure s planine ili rano proljeće kad se tope snjegovi?



Kako god, znam da ću se ovom mjestu vraćati. A naučio sam i to, da o tome nikom ne smijem zucnuti ni riječ. Možda ovo mjesto a i zapis o njemu zapravo i ne postoji. Procijenite sami.



Lastavica, 16.08.2018. 12:36 Osvojio si me ovom misli: "U iskonskim elementima divljine,
osjetiš kako ti tijelo obavija pitomost, kao bršljan oko masline."
Pomislila sam, ovaj čovjek zna suštinu!

gogoo, 16.08.2018. 12:44 Lijepo sa ovih rijeka i vratolomnog Vratoloma. Kad smo se vraćali sa Biokova spomenuli smo ove kanjone i rekli kako moramo doći.

Elyca, 16.08.2018. 13:14 idi u svibnju ili početkom listopada....i traži orlove ....

***********, 16.08.2018. 13:28 bas lijepo...a kakav je bio uspon do auta...?

semper_contra, 16.08.2018. 14:30 Ali dobro, svršit će jednom i taj kurbin pir.
Ako me osječajčići ne varaju taj svršetak i nije tako daleko. A možda i bolje!!!

Možda ovo mjesto a i zapis o njemu zapravo i ne postoji. Procijenite sami.
Gotovo bih stavio ruku u vatru da si u pravu. I neka tako i ostane. Jer ako za ovu ljepotu saznaju Japanci, Korejanci etc, njoj više ni dragi Bog neće pomoći da se očuva.

modrinaneba, 16.08.2018. 16:47 Odličan post a fotke so VRHUNSKE!!!

suncokretica, 16.08.2018. 18:23 Sasvim je jasno da nema ovog posta i da da ove fotke ne postoje i da ja nisam ostala bez daha! ;)

brod u boci, 17.08.2018. 08:21 Istina Lastavice - divljina čovjeka pripitomi
Gogoo - imate odličnu turu - spustite se ovim "mojim" smjerom do ušća, zatim uzvodno Krupom do Kudina mosta i nakon toga opet gore na visoravan. Tura traje otprilike 3 sata
Elyce, i mene privlači to doba kad je vodostaj visok. To mora da je spektakl!
Zvjezdana - uspon do auta - u puf-pant stilu :-)
semper contra - Srećom, dovoljno je "divlje" za prosječnog turista
modrina neba - hvala
suncokretica - eto, razumimo se :-)

Nepoznata, 17.08.2018. 12:29 Krš, i iza svih ljepota, krš, moje srce.

Elyca, 17.08.2018. 17:28 tu je Manastir Krupa....ispred njega je livada na kojoj se može napravit piknik....a oko livade je rijeka koja se filtrira kroz kamenje tako da je možeš pit bez problema.... ispod se rijeka širi i puna je pastrva ... (mislim da je 15 min vožnje od stare ceste iz Obrovca prema ZG-u ....al cesta je po serpentinama tako da stvarno možeš s ceste vidit orlova gnijezda

Jeanne d'Arc, 17.08.2018. 17:40 Zrelo ljeto donosi miris sušenih smokava i okus pomidora ....od tog bih mogla življeti cijelo ljeto.... što se tiće divizije iliti ofenzive luftića i ostalih rekvizita riješenje je ili doći rano ujutro ili kasno navećer kada su plaže puste ( makar je meni gušt ono rano jutro kad još miriši na svježinu večeri , iglice borova...kad je more tad čisto kao suza bez ulja za sunčanje i ostalih dodataka razlivenih po njegovoj površini ....ja sam onaj jutarnji tip koji gušta u pospanom gradu, tek umivenim kalama i netom postavljenim stolovima na terasama kafića ) a možda se i nađe kakva skrovita stijena koja osamljena strši onako zakrivena od pogleda borovima čije grane dotiću površinu mora.
Krupa jest naša najljepša rijeka tu sumnje nema , prohodala sam ju od izvora do ušča u Zrmanju ,tu ljepoticu čije vode svoj svršetak , svoj kraj nalaze u Jadranu. Krupa rijeka kojoj se uvjek vračam , njenim bisernim ogrlicama .... tajna , poznata i nepoznata.... Hvala ti !

suncokretica, 18.08.2018. 06:33 @Elyca: pretpostavljam da su orlova gnijezda negdje na onim stijenama iznad manastira, nakon serpentina, lijevo na karti? Ne bih ih htjela propustiti u neznanju

samo za vranju, 18.08.2018. 13:34 Je divno mjesto. Vidjela samo odozgo. Po svom običaju ti si to dočarao na svoj način, svojin govoron ljubavi. Hvala za doživljaj.

Kadgod došao mislin da će te Zrmanja čekati.

brod u boci, 18.08.2018. 17:27 Nepoznata - dobro je dok je samo krš. dok nema i loma ;-)
Mirko - nastojim imati razumijevanja i beskrajno strpljenje za svakoga, ali brate - ponekad baš bude teško
Elyca - dobro mi je poznat taj kraj
Jeanne D'Arc - pojava tvojih komentara na ovom blogu mi je pravo osvježenje - hvala ti!
Suncokretice - Imam osjećaj da se orlovi gnijezde ipak malo više gore, u gudurama Crnopca
Mela - Zrmanja je visprena djevojka, zna se ona ponekad i sakriti :-)

eum, 21.08.2018. 11:58 Cijenim vrhunski izbor panoramskih snimaka...

Pomagačica, 21.08.2018. 17:25 Jednom smo slučajno zalutali u ovaj kraj i rekli da ćemo ciljano doći na jesen...pa nikada.Dok smo živi ima šanse.Ne govori puno o ovoj ljepoti jer neće biti:Ja Tarzan ,ti Đejn :-)

Aneta, 26.08.2018. 00:39 Uvijek je bilo tako da se lakše popeti nego sići sa vratolomnih visina kao i to da ljepota njenog pogleda ne može biti uhvaćena fotićem. Zato ne treba forsirati SD-karticu, samo uživati u onome što je jedino tebi dato vidjeti, u prepoznavanju ...;)

brod u boci, 30.08.2018. 11:54 idragi28: - hvala
Pomagčice - Bit će ljpote uvijek, samo hoće li biti ljudi koji će je znati prepoznati?
Aneta - upravo tako!

Jeanne d'Arc, 11.09.2018. 08:56 Nema na čemu Brode u boci....pratim te od 2009 god i nekako sam osjećala da je vrijeme da se javim a ne da kradomice poput lopova guštam u pričama i fotkama jer mi se nikako nije svidjelo što se svaki put osjećam neugodno sa dozom krivnje ... eto i to sam rekla i sad mi je lakše....nadam se da mi ne zamjeraš na iskrenosti...

brod u boci, 13.09.2018. 14:22 Jeanne d'Arc - iskrenost se nikad ne zamjera, u svakom slučaju - hvala ti.

Godot, 26.09.2018. 23:08 Čekamo novi post...

Godot, 10.11.2018. 21:49 Zna li netko što je s Brodom?

Bergaz, 12.11.2018. 18:54 Što je s bocom!?

semper_contra, 13.11.2018. 17:09 Razbila se boca, a brod otplovio u plave daljine :-).

brod u boci, 14.11.2018. 10:13 Pa tu sam, nisam odletio na Mars. Zašto ne pišem? Iskreno - umorio sam se. Dokle će to trajati - ne znam. Tražim sponzora da mi omogući sedam bezbrižnih dana u nekim toplicama. Dobro bi mi došlo :-)

Jeanne d'Arc, 13.12.2018. 17:38 Nedostaju nam tvoje priče Brode u boci....i razumijem te ...jer i ja sam se zasitila i osjetila zamor od nekih stvari na Fb-u gdje sam znala pomalo tu i tamo piskarati 😊🙊. A što se tiće Toplica , to ti ne mogu ponuditi ali ti mogu ponuditi par dana potpuno drugog pejzaža i "gužvanja" sa skros otkačenom famili u vidu psa , dvi mačke , dvi tinejđerke, jednog pedesetpetogodišnjaka kojeg pere kriza srednjih godina i jedne četrdesetsedmogodišnjakinje koja je vječito zaigrana i vječito naivna , pomalo šašava i uvijek spremna na šalu 😉.....

brod u boci, 31.12.2018. 16:17 Jeanne d'Arc - ponuda je atraktivna, moram priznati da sam na kušnji :-) Hvala, i sve najbolje ti želim!

Ana, 19.02.2019. 07:56 Cak i ako ne citam blog jedno vrijeme, uvijek se vratim u ovo doba godine na tvoj blog u ocekivanju novih ovogodisnjih slika mimoza :-) veliki pozdrav od jedne Zadranke.

Aneta, 01.04.2019. 17:22 "Kako god, znam da ću se ovom mjestu vraćati. A naučio sam i to, da o tome nikom ne smijem zucnuti ni riječ. "
Možda kod tebe ima još tajnih mjesta?
Ako kuješ nove planove za ponovne susrete, vjeruj mi, april je pravo vrijeme za to. ;)

gogoo, 06.06.2019. 17:47 Pozdrav s pogledom na 3. Maj.

brod u boci, 14.06.2019. 11:01 Zadranka Ana - uh, mimoze su već odcvjetale svoje, ali možda postoje i neke ljetnje :-)
Aneta - i april već prohuja, pa šta je s ovim vremenom, ubacilo u warp pogon !? Dani su dugi a godine kratke...
Gogoo - pozdrav i tebi s pogledom na Brodotrogir!

Brasil Suplementos para Saúde Sexual, 13.07.2023. 15:04 Pa tu sam, nisam odletio na Mars. Zašto ne pišem? Iskreno - umorio sam se. Dokle će to trajati - ne znam. Tražim sponzora da mi omogući sedam bezbrižnih dana u nekim toplicama. Dobro bi mi došlo :-)

<< Arhiva >>

DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraĹľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica