Malo sutra

14.09.2010.


Koliko se puta običan čovik u ovoj maloj zemlji za veliki odmor mora zapitat - pa dobro majketi, zašto u nas ništa ne može ić nekim normalnim putem? Pri tome uopće ne mislim na sveprisutnu recesiju, đava je lipi odnijo, opake drpačine i bezočne lupeščine koje nam se svakodnevno događaju pa čak i na tu čudnu ekonomsku kunst-matematiku po kojoj 25+1 nije 26, tz, tz, tz...

Nego, evo već drugu godinu zaredom muku mučim s jednostavnim pitanjem - kako doć do knjiga, pardon udžbenika za svoga vrloga juniora.

Znam šta ćete reć - ma vidi ga, pola devetoga miseca je prošlo, a on još nije ditetu knjige kupija!?

Aaaaa, ne ne, lipi moji, sve sam ja to na vrime naručija i to na moderan način, priko interneta naravski, jerbo, ko je to vidija u ovo doba svemrežja čekat po filama u knjižarama!? To je prošlost. Danas svi naši nakladnici imaju ukusno dizajnirane internet stranice, tamo lipo odabereš knjige koje ti tribaju, napuniš košaricu, klikneš mišem ili opališ ENTER i blog te veselija!

Sutradan čekaš poštara koji ti na prdekavoj kozi donese udžbenike, dobar dan, dobar dan, paket za vas, evo izvol'te, fala lipa, oćete šta popit, ne bi fala, ne pijem dok vozim, nema veze, drugi put, prijatelji ka i bili...

I stvarno ne lažem, evo iz Školske knjige su mi poslali sve naručeno, doslovce u jedan dan! Bravo za Školsku knjigu!

Ali Profil?
Ali Leteća knjižara?

Dobro ajde, znaš da je ljudima gužva, pa one redovne rokove isporuke od 3-5 dana poduplaš i tako se tempiraš.
Prođe sedam dana, prođe deset dana sve očekuješ - danas će, sutra će...
Prođe petnajst dana.
Prođe dvadeset dana!
Sutra će...
Malo sutra!!!

Kako neki mogu za dva, a neki ne mogu ni za dvadeset dana!?

Pošalješ im e-mail - ne odgovaraju.
Zoveš ih na telefon - ne javljaju se.
I šta bi ja sad triba napravit, sist u auto, zaprašit Dalmatinom put Zagreba, tamo nekoga uvatit za prsi, unit mu se u facu, vikat iz sveg glasa - di su moje knjige!? Čuješ li ti mene srcelitiirudovo daj vamo te knjižur'ne, jel ti znaš da sam ja branitelj bija, jesam li se za ovo borija, jesam li, ajde reci!

Ipak, prije nego izazovem talačku krizu, moram još jednom razmislit, spustit se na zemlju, pokušat shvatit koliko je to kompliciran posal - evo, stavljam se u kožu djelatnika zavedenog nakladnika - dakle, najprije je potrebno izvršiti proces skeniranja popisa na kojem se nalazi četiri-pet naslova, zatim ih pronaći u međuskladišnom prostoru koristeći metodu dedukcije, potom manualnom tehnikom translatirati navedene naslove s police na radni stol, izvršiti proces pakiranja i adresiranja te uputiti prema određenoj destinaciji.
Je li to nešto izuzetno zahtjevno!?
Bome i je!
Atroke letovi u svemir!

Možda je problem šta svi mislimo da je samo naš posal kompliciran, odgovoran i zahtjevan, a da niko drugi na svitu ništa ne radi. Mi smo najbolji stručnjaci za tuđi posal. Bez greške znamo šta bi oni drugi triba radit i šta je najvažnije - kako triba radit. Postolari najbolje znaju kako triba inkartavat zidove i lipit keramičke pločice, ribari se najbolje tendidu u uzgoj uljane repice, inženjeri pomorskog prometa objašnjavaju likarima kako triba operirat slipo crivo, a tek penzioneri, penzioneri su posebna kategorija - da je organizirat kojega "milijunaša" ili "jedan protiv sto" samo za penzionere - siguran sam da bi opelješili cili nagradni fond.

Nego, ostavimo se mi sad visoke politike.
Ne triba se nervirat.
Sitnice čine život.





Sitnice ka - nać se s prijateljima, guštat u danima kasnoga lita, bacit se u more, zaronit do dna, upit još bokunić soli i joda.





Sist na taracu i uz razgovore ugodne gledat brodove koji prolaze...







Pa se u nika doba zapali vatra, posloži se riba na gradele, a kad zacvrču komarče na žaru crne smrče, sve zamiriše ka najveća lipost, prijatelji pitaju "kad će", a ti umočiš grančicu ružmarina u maslinovo ulje pa onako znalački prođeš po ribi, mašeš s njom ka dirigent sa štapićem i rečeš - evo sad će, namistite stol...

Prid samu večer, napravi se đir do Planke i razgovara s Morem...









Jesam li ja ono nešto bija grintav na početku!?
Ma ke grintav...
Sve će bit u redu.
Sutra...

<< Arhiva >>