Povijest ljudske gluposti

Papa prijeti bez potrebe?

U posljednjem postu sam rekao da je svjetski dug nastao iz nekršćanskih pobuda, ali to nipošto nije razlog (a trebao bi biti) zbog kojeg nam papa prijeti sudbinom Ananije i Safire.

Novi svjetski poredak koji započinje ovim velikim resetom, najavljen ili predviđen je još prije 60 godina, kad je nastala, ne bez razloga dugovječna, serija Star Trek koja nam priča o budućnosti čovječanstva u svijetu bez novca. U svijetu gdje nitko ne radi za novac već iz čisto intelektualnih pobuda, svijet gdje naizgled, nitko nema nikakvih potreba, a ako ih ima, te su potrebe podmirene. Ipak to je utopijski svijet koji očigledno, ni ideološki ni praktično, ne može funkcionirati, jer postavljaju se dva ideološko/praktična pitanja; zašto kapetan Picard mora imati veću kabinu od konobara u U.S.S. Enterprise kafiću i tko kapetanu Picardu svakog jutra posprema krevet (pitati tko im čisti sanitarne prostore je već bez veze)?

Zašto veliki reset i novi svjetski poredak?

Prije no što razglabamo ovu temu, dopustite da vam odmah dam i odgovor, nemam pojma! Nedavno sam čitao da je unutarnjo/vanjski (koja je razlika? Koga briga?) dug SAD-a 26 bilijuna $. Jesam li pogrešno pročitao? Možda je malo više bilijuna, možda malo manje? Nebitno! Kad raspravljamo o bilijuna $ u kontekstu duga, stvar postaje toliko besmislena da količina nije ni bitna, stoga jeli 5? 50? Ili 500, ne čini nikakvu razliku, takav novac ne postoji! Nikad nije štampan! Postoji tek kao cifra/podatak u nekom trezorskom zapisu na nekom kompjuteru koje već sutra neka sunčeva baklja može izbrisati. Uostalom SAD ne poznaju broj bilijun (10 na 12-tu) već ona označava milijardu (10 na 9-tu) pa je za njih bilijuna u biti trilijun, pa što se tiče trilijuna, nedavno sam načuo da je njihov dug 50-60 takvih $.
Taj dug, međutim, možemo osjetiti kad SAD-e prdne, pa cijeli svijet prestane disati u iščekivanju povoda, jel to bilo nešto s razlogom? Ili je slučajno izletjelo? Jer nekršćanske pobude su taj dug pretvorile u tisuće Trident balističkih projektila s termonuklearnim bojevim glavama, pa čovjek nema pojma jel gore što je s razlogom ili što im je nešto slučajno izletjelo.

Francuska 2020. posuđivala milijardu eura dnevno, u istoj godini svaki stanovnik francuske je na ime kamata na dug izdvajao 518 €. Jesu li Francuzi zbog toga lošije živjeli? Teško je reći. Osobni mislim da nisu i da su svakako bolje živjeli od Hrvata. Francuski dug je u 2020. godini dosegnuo je kolosalnu svotu od 2.650,1 milijarde eura. Puno ili malo? Prema SAD-u takoreći ništa, ali je to bila sasvim pristojna svota kojom su Francuzi, iz nekršćanskih pobuda, osposobili svoju vojnu industriju da stvori lovac bombarde Rafal, kojeg sad Hrvatska iz nekršćanskih pobuda, s poklonjenim novcem EU, želi/mora kupiti.

Često nam domaći ekonomisti pokušavaju objasniti problem javnog duga, uspoređujući ga s kućanskim proračunom, kako bi mi obični ljudi mogli shvatiti. Ono što ipak morate znati, je da u svim tim slučajevima imate posla s lažovima, što na kraju krajeva, svi ekonomisti i jesu (ekonomija također nije znanost). Državne financije nemaju nikakve veze ni sličnosti našim kućanskim financijama, kako? Pa upravo sam to opisao, što je država zaduženija bolje živi, za razliku od kućanstva.

Pa u čemu je onda razlika? Kad se kućanstvo zaduži, zaduži se od vlasnika novca, odnosno onog tko ima pravo novac štampati, odnosno od banke, i taj novac s kamatama mora vratiti. Kad se država zaduži, zaduži se od financijskih institucija i banaka. A u čijem su vlasništvu financijske institucije, u vlasništvu države? Ili u privatnom vlasništvu koje tim istim državama mora plaćati porez? Nemate li osjećaj da tu netko nekoga hebe i da se novac vrti u krug? Istina je da države taj novac vračaju i to s kamatama, ali očigledno nijednu državu to ne zabrinjava jer ovako ili onako, kućanstva su krajnji vladini zajmodavci.

Svaki put kad kupite čokoladicu, dio tog novca ide proizvođaču koji plaća porez državi, dio ide trgovcu, koji plaća porez državi, a dio državi, u iznosu od 25%, dajete državi direktno vi u vidu PDV-a. Obična raja i naša kućanstva su stoga glavni financijer cijele ove igre oko zaduživanja/vraćanja i trošenje najbogatijih, koji, za razliku od nas, to mogu jer imaju kreditni rejting.

Novac nije bogatstvo, novac je moć, to bi danas trebalo biti svima jasno. Ali novac je i apstraktni pojam kojeg ne možeš pojesti niti koristiti u bilo koje praktične svrhe izvan konteksta ekonomskog sistema u koje živimo. Novac je moć u smislu posjedovanja onog što na svijetu postoji, a ako posjeduješ ono što na svijetu postoji, onda si vlasnik, gazda, vladar.

Priča o dugu je besmislena, a još je besmislenija tvrdnja da posuđujemo od naše djece. Pravi dug bi bio kad bi bili dužni Plejadanciima ili Kasiopejciima, ali ako smo dužni sami sebi, na to možemo samo slegnuti ramenima. Veliki reset to i čini, sliježe ramenima na navodni dug i stvara novi ekonomski poredak u kojem će kućanstva umjesto poreza, dati sve što ima u zamjenu za hranu energiju i „mir u kući“.