Povijest ljudske gluposti

Homilija je tumačenje riječi božje kao jedne od prvih svećeničkih dužnosti, a za koju se preporučuje da traje najviše osam minuta, koliko je prosječni slušatelj koncentriran. U homiliji svećenik mora imati smisao za stvoriti sintezu poznavanjem Biblije i praćenjem medija da bi se moglo govoriti o aktualnim događajima, i ne improvizirati.

11 travnja papa je održao homiliju, govoreći o temi privatnog vlasništva. Tema je izazvala veliku pažnju te mnoge reakcije, obzirom da je to tema koja je podložna različitim interpretacijama. Znajući dobro tko je papa i da kao predstavnik jedne od najutjecajnijih sila na međunarodnoj razini, kaže samo ono što ima ili može imati posljedice, ili može biti tek priprema za nešto što će se dogoditi prije ili kasnije. Papa očito ne govori tek da bi nešto govorio, stoga su njegove riječi podvrgnute mnogobrojnim analizama socijalnog, ideološkog, političkog i ekonomskog karaktera. Papin diskurs može stoga potencijalno uvjetovati status naših života zbog međunarodnih programa koji rade na planiranju ili programiranju života naroda.

Bit papine homilije leži u tvrdnji da dijeljenje imovine ili vlasništva, nije komunizam, već kršćanstvo u svom najčišćem obliku. Komentirajući iz „djela apostolskih“ kako među apostolski sljedbenicima nitko nije smatrao svojim vlasništvom ono što mu je pripadalo, već je među njima sve bilo zajedničko. Papa je ovdje citirao kraj 4 i 5 poglavlje djela apostolskih gdje se kaže da među njima nije bilo potrebitih, jer svi koji su nešto posjedovali, to bi prodali i novce stavili pred noge apostola, koji su zatim dijelili po potrebama.

Ovo nas svakako tjera na razmišljanje o današnjim eksperimentima s univerzalnim dohotkom koji dozvoljava čovjeku da živi u miru i bez posla uz uvjet da se odreknu nekih prava, a neka od tih prava bi vjerojatno bila i privatna imovina. Iz biblijskog primjera i današnjih eksperimentima s univerzalnim dohotkom, u oba slučaja postoje oni koji primaju novac, i koji ga zatim dijeli na način koji je njima shodan.

Ali što se događa u tim i takvim zajednicama, također nam govori biblija. Ananija i Safira, muž i žena koji su se uključili u tu apostolsku sektu, prodali su svoje polje, ali su odlučili zadržati dio prihoda koji su morali staviti pred apostolske noge. Kako i danas tako i u biblijska vremena u tim je sektama postojala stroga kontrola, pa je najprije pred Petrom ispitan muž Ananija te pogubljen, isto se kasnije dogodilo Safiri, što je izazvalo veliki strah u zajednici.

Kako znamo da ih je ubio Petar ako se to biblija eksplicitno ne kaže? Prvo, to nam govori zdrava logika, drugo to kaže sam papa 13 listopada 2018, gdje odgovarajući na pitanje jednog svećenika o crkvenim skandalima u Lombardiji, papa odgovara doslovno ovako „mora biti skandala, skandal je od početka pred crkvom. Pomislite na Ananiju i Safiru, ova dvojca koja su htjela prevariti zajednicu, taj skandal je rezolutno riješio Petar, odsjekavši glave obojice.

Nema stoga sumnje da papa zna da je Petar ubio bračni par jer su se usudili ne predati sav novac. Na jednoj audijenciji u Vatikanu 2019 papa se ponovo dotiče apostolske zajednice, među kojom je sve bilo zajedničko, ali da je bilo i onih poput Ananije i njegove žene Safire koji su htjeli dio zadržati za sebe i bili kažnjeni. Jer kaže papa „ne vjerovati iskrenosti dijeljenja, zapravo znači njegovanje licemjerja, okrenuti se od istine, postati sebičan, ugasiti vatru zajedništva sa sudbinom mraza unutarnje smrti".

Zašto se papa stalno vrača na temu dijeljenja dobara? Osima ako ne želi sugerirati moguće zakonodavne intervencije, na nacionalnoj i međunarodnoj razini, koje bi dirale privatno vlasništvo u točno određenom smjeru, jer moćnici uvijek diraju privatno vlasništvo drugih ali ne i svoje.

Nema sumnje da je s papom Franjom crkva okrenula svoje novo lice. Teološka tajna o smrti Ananije i Safire je napokon razotkrivena, i iskorištena kao prijetnja u svrhu novog svjetskog poretka, ili ako hoćete velikog reseta, poravnavanja dugova stvorenih iz nekršćanskih pobuda. Cijepite se stoga i predajte svoje vlasništvo u iščekivanju milosti apostolske, ili će uz blagoslov crkve, letjeti glave svih današnjih i budućih „Ananija i Safira“.