Povijest ljudske gluposti

Danas za ništa ne vridin
Danas se odmaran, to mi apsoštrumpfno odgovara
Da ležin i ne mičen se poput tovara,

danas stoga jedan nezapažen,, stari...



Za razliku od svih starih tekstova drevnih naroda diljem planete, u drevnim indijskim tekstovima postoji i nešto vise, one su doslovno enciklopedije znanja.
U jednom od tih tekstova piše

u svemiru postoje 8.400.000 oblika života
od toga 500.000 vodenih
2.000.000 drveća, biljaka i trava
1.100.000 insekta i reptila
100.000 letećih vrsta
300.000 životinja
te 400.000 humanoidnih vrsta od kojih su nas mnoge posjetile

Ako i na tren pomislimo da je ovdje riječ o razigranoj mašti pisca, posjetimo se da tako stavljamo sebe u kontekst pisca, sebe koje možemo pojmiti sve ono sto smo spoznali tijekom našeg doba pa tako i u SF djelima, ali nitko ama bas nitko ne može razmišljati, pa onda ni maštati o stvarima koje ne može pojmiti. pitajmo se stoga odakle takva mašta ljudima čiji se vidici, po našem shvaćanju, trebali biti ograničeni najbližom planinom.

Postoje dakle 400.000 vrsta humanoida od kojih su mnoge stigle do nas i to su oni o kojim pričaju svi drevni tekstovi. Tekstovi u kojim pričaju svoju povijest. Ali ne onu lažnu današnju u kojoj se svi narodi veličaju do razmjera neukusa, već onu iskrenu. Židovi tako za sebe kažu "jeli smo travu kao stoka, a onda su došli oni i dali nam žito".

U tami koja nas prekrila i čije je izvore lako dokučiti, postalo je normalno da ako kažeš da je svemir pun života onda si seronja, ali ako kažeš da vjeruješ u jednoga boga, onda si dobar i pametan, maltene plemenit.

Pa evo u što uistinu tvrdimo da vjerujemo.

S obzirom na to da je vječan, bog je prije stvaranja svemira, cijelu vječnost bio sam, a vječnost nije određeno vrijeme ili nešto sto se prostire od ovog vremena u prošlost ili od ovog vremena u budućnost, već odsutnost od vremena. Stoga "vječni bog" nije živio neko vrijeme sam, već je sam proživio vječnost, ne djelić vječnosti na njen manji ili veći dio, jer u vječnosti takvi pojmovi ne postoje, vječnost je VJEČNOST!.
Iz te letargije ga je prenula misao da stvori svemir, te poput Thanosa pucne prstima.
Nakon 14 milijardi godina, sto je leptirov ekvivalent vječnost, odluci stvoriti biće sebi nalik (?!?)

Biće sebi nalik? Hajdemo ovo pokušati razmotriti. Imamo dakle oči, u što je bog svojim očima cijelu vječnost, u toj bezsvemirskoj praznini gledao (dali je praznina uopće postojala)?
Imamo uši, što je slušao?
Imamo nos, što je disao i mirisao?
Imamo usta, ruke, pišu i guzu (da ne pitam). Imamo noge, na čemu je stajao?

Kad stvori biće nalik njemu, bog reče da stvori Adamafar, a prema bibliji (svaki put kad spomenem bibliju mislim na sve moguće izvore, kako na našu koju imamo kod kuće, tako i na Toru, petoknjižje pisano na originalnom starohebrejskom, na aramejsku bibliju, na Etiopsku koja sadrži i knjigu Henoka, pa i na Kuran koji sadržava iste priče) bog učini Adamafar od nečega (jer nije bilo dovoljno da poput Thanosa pucne prstima) svojega što sadržava njegovu sliku (DNK?) i nečega što je našao na zemlji (homo erektus?) jer afar znači zemlja, prašina ili ako baš hoćete glina. Ali u bibliji ne piše da je napravio Adama s glinom, zemljom ili prašinom, jer nedostaje ono "sa", već samo Adam-afar, što bi se stoga moglo jednostavno prevesti sa "zemljanin". Zanimljivo je također da u originalu Adam se uvijek piše u množini, što znači da je napravljena grupa Adama, a kako su po opisu stvoreni sistemom kojeg mi danas zovemo genetski inženjering, očigledno su svi Adami bili klonovi, baš poput klonova iz filma "Klonovi napadaju" iz serijala Zvjezdani ratovi ili kao vojska klonova iz starih indijskih tekstova za koju kažu da je bila stvorena za odrađeni rat, i nakon njega bila uništena jer je bila previše opasna.

Nakon što je stvorio Adame na mjestu koje stari tekstovi definiraju kao istok, ali isto tako bi moglo značiti i kao mjesto iskona ili prapočela, bog ih stavi u rajski vrt, a čiji doslovni prijevod s originala znači, ograđen i zaštićen vrt smješten u mjestu zvanom Eden. Ostatak rajske priče se nalazi je jednom od prethodnih postova (Priča o ljudskoj gluposti i dlake koja raste u beskraj).

U zamjenu za njihovu poslušnost bog , Adamima i Evama dade život vječni i slobodu izbora, odnosno slobodnu volju. Ali kao sveznajući, bog je trebao znati da slobodna volja i poslušnost ne idu zajedno. Stoga nakon prvog izbora kojeg su učinili slobodnom voljom, bog im odluči uskratiti vječni život i raj zemaljski.

Nakon nekog vremena (Jahve je poznat po prevrtljivosti) bog odluči ponovo ljudima vratiti vječni život. Razmišljajući kako da to učini, odluči poslati jednu trećinu sebe, u liku sina. Ne znamo doduše dali je prije znao da ima sina, ali znamo da ga nikad nije spominjao. Učini stoga tako da pošalje svog sina među ljude, da im propovijeda ljubav i da ga ovi (valjda oduševljeni njegovom retorikom) pogube na križu. Te kroz taj barbarski čin zasluže život vječni, uz uvijte da kroz vjekove nastave jesti meso njegova sina.

To je dakle priča koju bi svi trebali vjerovati kako bi bili obdareni milošću božjom. Nažalost u to može vjerovati samo onaj koji o svojoj vjeri baš nikad nije razmišljao niti je ozbiljno shvaćao. međutim ako tako radite, bit ćete ljudi koji su ozbiljno shvaćeni i prihvaćeni. Ako pak kažete najlogičniju stvar na svijetu, da je svemir pun života, onda ste luđaci koji ne zaslužuju nikakvu pažnju. Ali zasigurno zaslužujete prijezir svake vjerničke duše.