Kada govorimo o Hrvatskoj, raspon izvoznih proizvoda i nije širok - nudi se čokolino, vegeta, čokolade i još pokoja slastica koju možete naći na policama trgovina u "regionu", i malo dalje (konkretno, u skandinavskim zemljama postoje trgovine u četvrtima u kojima živi dosta Hrvata mogu se naći gore navedeni proizvodi). Uz to, stoji još i nekoliko vrsta vina i maslinovog ulja koje dobro kotiraju na svjetskom tržištu. Ali , važan je pridjev nekoliko.
Kao izvozni proizvod malokad razmišljamo o kulturi, ali ove godine smo ipak malo više pažnje posvetili sajmu u Leipzigu, na koji smo poslali sličnu "reprezentaciju" kao i na onaj frankfurtski, a pridružila im se i sama ministrica kulture, čime je još jednom potvrdila povjerenje koje uživa u javnosti. Konačno dolazim do teme o kojoj želim pisati, a to je možda najuspješniji britanski izvozni proizvod prošle dvije godine - dramska serija Downton Abbey.
Poznato je da u Hrvatskoj nešto popud dramske serije jedva egzistira - posljednji pokušaj bila je HRT-ova "Loza", koja je na suptilniji način prikazala ono čime nas "Larin izbor" i "Ruža vjetrova" teroriziraju već mjesecima. Na sreću, HRT je konačno odlučio otkupiti kvalitetnu dramsku seriju ( i to ne samo jednu - u svibnju nas očekuje Spielbergov Pacifik!) , i staviti je u više nego pristojan termin. Downton Abbey tipična je britanska kostimirana drama, koja se ipak uspjela profilirati među bogatom ponudom zbog sjajnih glumaca, prilično dinamične radnje koja teče iz nastavka u nastavak (zapravo, ponekad je potrebno i nekoliko nastavaka da se situacija razriješi), te vrlo atraktivne scenografije i kostimografije koja zahvaljujući sjajnoj kameri i osvijetljenju ne djeluje arhaično, kao iz prošlog stoljeća (što je često greška povijesnih filmova).
Jedna britanska kolumnistica ustvrdila je da joj nije jasno kako se "navukla" na Downton, jer ti ljudi, pobogu, baš ništa ne rade. Žene mažu ruke kremom i spletkare,a muškarci idu u lov i obavljaju svoje "dužnosti", koje se svode na organizaciju lova i večera. Tek posluga marljivo radi, ali i oni su skloniji spletkama nego radu. Ima nešto divno u promatranju tih ljudi i zamišljanju sebe na njihovom mjestu. Iako nisam fan niskobudžetnih (a ni visokobudžetnih) španjolskih ili bilo kakvih drugih sapunica, Downton me oduševio iz nekoliko razloga.
Prvi je taj besprijekorni britanski naglasak i duh ladanja od prije 100 godina, na kojem gospodari nemaju baš nikakve brige, a drugi je Maggie Smith, jedna od mojih najdražih britanskih glumica. Njena uloga u Harryju Potteru bila je samo šlag na torti predivne karijere - meni je posebno draga u "Sobi s pogledom" i "Čaju s Mussolinijem", a u Downtonu je upravo ona oživjela duh plemstva koje se niti malo ne zanima za ljude oko sebe. Iako je sporedni lik, bez nje serija jednostavno ne bi funkcionirala - britke opaske , ali i samilost su jednostavno fantastični.
Danas je, nažalost, završilo prikazivanje prve sezone Downtona, ali na sreću, druga sezona je već spremna, iako je na HRT-u nećemo dočekati do jeseni. Definitivno ima nešto u tvrdnji da je televizija preuzela ulogu filma, pogotovo kad su u pitanju dramske serije - pogledajte samo Momke s Madisona, Boardwalk Empire, ali i humoristične - Modernu obitelj (koja se uskoro počinje prikazivati na RTL-u), Kako sam upoznao vašu majku i legendarne Prijatelje. Šteta što u Hrvatskoj možemo na televiziji vidjeti samo djelić te sjajne produkcije...
Blog u sjećanje svim divnim minulim trenucima... i u traženje sretnije, kulturnije i ljepše budućnosti u Hrvatskoj
hobby: obilaženje kulturnih događanja :)
Ime Belle Epoque preuzeto je od razdoblja pariške kulture i umjetnosti, života između 1871. i 1945. Razdoblje pojave prvih profesionalnih cabaretskih družina, Art Nouveaua i Art Decoa, i opuštenog života. Iako je epoque imenica ženskog roda, pa se i pridjev Belle slaže s njom, ja sam muška osoba (primjetio sam da u komentarima dolazi do zabune, pa da napomenem :) )
Fotografije ću ubuduće postavljati preko Flickra, a ako mi se netko ima želju obratiti iz bilo kakvih pobuda, imam i novootvoreni e-mail belleepoqueblog@yahoo.com
Nije složeno po nikakvom suvislom redosljedu - kako sam ih otkrivao , tako sam ih slagao :)
stihovi
Sergej Jesenjin
DO VIĐENJA, DRAGI DO VIĐENJA
Do viđenja, dragi, do viđenja.
Ljubav mili u grudima spava.
Ništa ovaj rastanak ne mijenja,
Možda novi susret obećava.
Do viđenja mili, bez ruke i bez slova
neka ti tuga obrve ne povije. Umrijeti nije ništa novog
niti živjeti ništa novije.
Jacques Prevert:
BARBARA
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom tog dana
A ti si hodala nasmijana
Rascvjetana očarana pokapana
Pod kišom
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom
A ja sam te sreo u ulici Sijama
Smješkala si se
A ja, ja sam se isto tako smješkao
Sjeti se Barbara
Ti koju ja nisam poznavao
Ti koja me nisi poznavala
Sjeti se
Sjeti se ipak tog dana
Ne zaboravi
Neki se čovjek pod trijemom sklonio
I on te zvao po imenu
Barbara
I ti si potrčala k njemu pod kišom
Pokapana očarana rascvjetana
I njemu se bacila u naručaj
Sjeti se tog Barbara
I ne ljuti se na mene ako ti kažem ti
Ja kažem ti svima koje ja volim
Pa i onda ako sam ih vidio samo jedanput
Ja kažem ti svima koji se vole
Pa i onda ako ih ne poznajem
Sjeti se Barbara
Ne zaboravi
Onu pametnu i sretnu kišu
Na tvome sretnom licu
Nad onim sretnim gradom
Onu kišu nad morem
Nad arsenalom
Nad brodom Quessant
O Barbara
Kakve li blezgarije rat
Što je od tebe postalo sada
Pod ovom kišom od željeza
Od vatre čelika krvi
A onaj koji te u svome stiskao zagrljaju
Zaljubljeno
Da li je mrtav nestao ili još uvijek živ
O Barbara
Bez prestanka kiši nad Brestom
Kao što je kišilo onda
Ali to više nije isto i sve je upropašteno Ovo je kiša od strašne i neutješne žalosti
Ovo više nije ni oluja
Od željeza čelika krvi
Posve jednostavno oblaci
Koji crkavaju kao štenad
Štenad što nestaje uzvodno nad Brestom
I odlazi da trune daleko
Daleko veoma daleko od Bresta
Od kojega ne ostaje ništa.
Vesna Parun :
PRED MOREM, KAO PRED SMRĆU, NEMAM TAJNE
Ako tražiš put u moju dušu
odvedi me moru olujnom.
Ondje ćeš vidjeti otkrit život moj
kao razvaljen hram; moju mladost
smokvama ograđenu visoravan.
Moja bedra: drevnu tužaljku
radi koje poganski bogovi
kleče na koljenima.
Pred morem, kao pred smrću, nemam tajne.
Zemlja i mjesec postaju moje tijelo.
Ljubav presađuje moje misli
u vrtove vječnosti.
Aleksa Šantić EMINA
Sinoć, kad se vratih iz topla hamama,
Prođoh pokraj bašte staroga imama;
Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,
S ibrikom u ruci stajaše Emina.
Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa još kad se šeće i plećima kreće...
- Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!...
Ja joj nazvah selam. Al' moga mi dina,
Ne šće ni da čuje lijepa Emina,
No u srebren ibrik zahitila vode
Pa po bašti đule zalivati ode;
S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste
Rasplete joj one pletenice guste,
Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!
Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
No meni ne dođe lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alčak, što za njome crko'!
