Kada govorimo o Hrvatskoj, raspon izvoznih proizvoda i nije širok - nudi se čokolino, vegeta, čokolade i još pokoja slastica koju možete naći na policama trgovina u "regionu", i malo dalje (konkretno, u skandinavskim zemljama postoje trgovine u četvrtima u kojima živi dosta Hrvata mogu se naći gore navedeni proizvodi). Uz to, stoji još i nekoliko vrsta vina i maslinovog ulja koje dobro kotiraju na svjetskom tržištu. Ali , važan je pridjev nekoliko.
Kao izvozni proizvod malokad razmišljamo o kulturi, ali ove godine smo ipak malo više pažnje posvetili sajmu u Leipzigu, na koji smo poslali sličnu "reprezentaciju" kao i na onaj frankfurtski, a pridružila im se i sama ministrica kulture, čime je još jednom potvrdila povjerenje koje uživa u javnosti. Konačno dolazim do teme o kojoj želim pisati, a to je možda najuspješniji britanski izvozni proizvod prošle dvije godine - dramska serija Downton Abbey.
Poznato je da u Hrvatskoj nešto popud dramske serije jedva egzistira - posljednji pokušaj bila je HRT-ova "Loza", koja je na suptilniji način prikazala ono čime nas "Larin izbor" i "Ruža vjetrova" teroriziraju već mjesecima. Na sreću, HRT je konačno odlučio otkupiti kvalitetnu dramsku seriju ( i to ne samo jednu - u svibnju nas očekuje Spielbergov Pacifik!) , i staviti je u više nego pristojan termin. Downton Abbey tipična je britanska kostimirana drama, koja se ipak uspjela profilirati među bogatom ponudom zbog sjajnih glumaca, prilično dinamične radnje koja teče iz nastavka u nastavak (zapravo, ponekad je potrebno i nekoliko nastavaka da se situacija razriješi), te vrlo atraktivne scenografije i kostimografije koja zahvaljujući sjajnoj kameri i osvijetljenju ne djeluje arhaično, kao iz prošlog stoljeća (što je često greška povijesnih filmova).
Jedna britanska kolumnistica ustvrdila je da joj nije jasno kako se "navukla" na Downton, jer ti ljudi, pobogu, baš ništa ne rade. Žene mažu ruke kremom i spletkare,a muškarci idu u lov i obavljaju svoje "dužnosti", koje se svode na organizaciju lova i večera. Tek posluga marljivo radi, ali i oni su skloniji spletkama nego radu. Ima nešto divno u promatranju tih ljudi i zamišljanju sebe na njihovom mjestu. Iako nisam fan niskobudžetnih (a ni visokobudžetnih) španjolskih ili bilo kakvih drugih sapunica, Downton me oduševio iz nekoliko razloga.
Prvi je taj besprijekorni britanski naglasak i duh ladanja od prije 100 godina, na kojem gospodari nemaju baš nikakve brige, a drugi je Maggie Smith, jedna od mojih najdražih britanskih glumica. Njena uloga u Harryju Potteru bila je samo šlag na torti predivne karijere - meni je posebno draga u "Sobi s pogledom" i "Čaju s Mussolinijem", a u Downtonu je upravo ona oživjela duh plemstva koje se niti malo ne zanima za ljude oko sebe. Iako je sporedni lik, bez nje serija jednostavno ne bi funkcionirala - britke opaske , ali i samilost su jednostavno fantastični.
Danas je, nažalost, završilo prikazivanje prve sezone Downtona, ali na sreću, druga sezona je već spremna, iako je na HRT-u nećemo dočekati do jeseni. Definitivno ima nešto u tvrdnji da je televizija preuzela ulogu filma, pogotovo kad su u pitanju dramske serije - pogledajte samo Momke s Madisona, Boardwalk Empire, ali i humoristične - Modernu obitelj (koja se uskoro počinje prikazivati na RTL-u), Kako sam upoznao vašu majku i legendarne Prijatelje. Šteta što u Hrvatskoj možemo na televiziji vidjeti samo djelić te sjajne produkcije...
Post je objavljen 18.03.2012. u 23:13 sati.