petak, 09.09.2011.
La MaMa na PIF-u
Nakon godina zamornih ceremonija i govora u kazalištu Komedija PIF je konačno dobio dostojanstveno otvaranje uz koje se zaista može staviti pridjev "svečano". Organizirano je kratko i duhovito otvaranje na kojem su konačno sudjelovale i lutke posuđene iz radionice ZKL-a. Festivalsku publiku pozdravili su Josip Forjan, ravnatelj MCUK-a, Jelena Pavičić Vukičević, zamjenica gradonačelnika Bandića, Jasen Mesić, ministar kulture i Livija Kroflin, selektorica PIF-a. Potonjih troje zajedno su otvorili PIF , a ministar kulture je dobio i priliku animirati jednu lutku i time pokazati svoje glumačke talente.
foto: Ivan Špoljarec
PIF se ove godine prvi put našao u svojoj dvorani, čime je okončana dugogodišnja bitka koja se vodila na nekoliko razina za dvoranu koja se nalazi u sklopu MCUK-ove zgrade u Travnom. Tako je PIF ove godine dio programa izveo i preko Save te pridonio decentralizaciji zagrebačke kulture , kako je to sam ministar formulirao.
PIF je službeno otvorilo slavno avangardno kazalište La MaMa iz New Yorka, odnosno njegova plesna i lutkarska družina LOCO 7 sa predstavom "In Retrospect" . Iako je predstava podijelila i publiku i kritiku, a ni mene se nije previše dojmila, zaista je pružila uvid u ideju plesnog lutkarstva s kojim se ne susrećemo često.
Predstava je koncipirana kao niz priča povezanih kratkim video uratcima. Sama uporaba video zida je fantastična, te bi trebala poslužiti kao prava škola hrvatskom kazalištu u globalu. Na video zidu su prikazivani kratki videi na direktan ili indirektan način povezani sa temom priče koja slijedi. Naravno, nisu svi videi na istoj razini, te su u nekima pretjerano naglašene poruke izrečene melodramatičnim glasom, a neopisivo nalikuju na aforizme kakve Paolo Coehlo serijski proizvodi u svojim romanima.
Troje plesača svoj ples su tehnički sjajno izveli, ali koncept predstave ostavlja dosta nejasnoća, jer je priče vrlo teško povezati. O animaciji lutaka teško je govoriti, jer lutke u ovoj predstavi nisu subjekti, već objekti vršenja radnje. Plesači ih nose, plešu s njima, igraju se, ali ta lutka nije animirana u suštini riječi - njoj nije dana duša, već je nošena preko cijele pozornice kao običan rekvizit. U tom smislu posebno je iscrpljujuć prizor s divovskom lutkom ljudskih nogu koja se impresivno spušta sa stropa, ali osim toga ne nudi ništa.
Brojni prizori (male priče) bez riječi samo se nižu, a gledatelju ostaje tek vizualna dojmljivost predstave - na praznoj pozornici vode se igre sjene i svjetla, a sjajan ugođaj postignut je upravo sa sjenama koje su na pozornici stalne. Nažalost, ova predstava je ostala tek na bazi sjajno zamišljene ideje i vizuala.
Nažalost, zbog mog putovanja ( o kojem nećete niti čitati jer se nisam imao prilike udaljiti od dosadnog hotelskog naselja) nisam mogao posjetiti neke druge sjajne predstave PIF-a. Glavnu nagradu odnijela je "Palčica" iz Slovačke, a tri nagrade osvojili su Česi sa svojim "Jamesom Blondom".
Naposljetku se nadam da će se PIF vratiti u svoj stari termin, te ostvariti bogatije i uspješnije 45. izdanje.
09.09.2011. u 07:39 •
2 Komentara •
Print •
#
| < |
rujan, 2011 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
1 |
2 |
3 |
4 |
| 5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
| 12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
| 19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
| 26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
|
|
Siječanj 2013 (1)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (4)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (3)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (3)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (4)
Travanj 2011 (5)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (2)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (5)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (3)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (10)
Lipanj 2010 (4)
Svibanj 2010 (8)
Opis bloga
Blog u sjećanje svim divnim minulim trenucima... i u traženje sretnije, kulturnije i ljepše budućnosti u Hrvatskoj
hobby: obilaženje kulturnih događanja :)
Ime Belle Epoque preuzeto je od razdoblja pariške kulture i umjetnosti, života između 1871. i 1945. Razdoblje pojave prvih profesionalnih cabaretskih družina, Art Nouveaua i Art Decoa, i opuštenog života. Iako je epoque imenica ženskog roda, pa se i pridjev Belle slaže s njom, ja sam muška osoba (primjetio sam da u komentarima dolazi do zabune, pa da napomenem :) )
Fotografije ću ubuduće postavljati preko Flickra, a ako mi se netko ima želju obratiti iz bilo kakvih pobuda, imam i novootvoreni e-mail
belleepoqueblog@yahoo.com
stihovi
Sergej Jesenjin
DO VIĐENJA, DRAGI DO VIĐENJA
Do viđenja, dragi, do viđenja.
Ljubav mili u grudima spava.
Ništa ovaj rastanak ne mijenja,
Možda novi susret obećava.
Do viđenja mili, bez ruke i bez slova
neka ti tuga obrve ne povije.
Umrijeti nije ništa novog
niti živjeti ništa novije.
Jacques Prevert:
BARBARA
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom tog dana
A ti si hodala nasmijana
Rascvjetana očarana pokapana
Pod kišom
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom
A ja sam te sreo u ulici Sijama
Smješkala si se
A ja, ja sam se isto tako smješkao
Sjeti se Barbara
Ti koju ja nisam poznavao
Ti koja me nisi poznavala
Sjeti se
Sjeti se ipak tog dana
Ne zaboravi
Neki se čovjek pod trijemom sklonio
I on te zvao po imenu
Barbara
I ti si potrčala k njemu pod kišom
Pokapana očarana rascvjetana
I njemu se bacila u naručaj
Sjeti se tog Barbara
I ne ljuti se na mene ako ti kažem ti
Ja kažem ti svima koje ja volim
Pa i onda ako sam ih vidio samo jedanput
Ja kažem ti svima koji se vole
Pa i onda ako ih ne poznajem
Sjeti se Barbara
Ne zaboravi
Onu pametnu i sretnu kišu
Na tvome sretnom licu
Nad onim sretnim gradom
Onu kišu nad morem
Nad arsenalom
Nad brodom Quessant
O Barbara
Kakve li blezgarije rat
Što je od tebe postalo sada
Pod ovom kišom od željeza
Od vatre čelika krvi
A onaj koji te u svome stiskao zagrljaju
Zaljubljeno
Da li je mrtav nestao ili još uvijek živ
O Barbara
Bez prestanka kiši nad Brestom
Kao što je kišilo onda
Ali to više nije isto i sve je upropašteno
Ovo je kiša od strašne i neutješne žalosti
Ovo više nije ni oluja
Od željeza čelika krvi
Posve jednostavno oblaci
Koji crkavaju kao štenad
Štenad što nestaje uzvodno nad Brestom
I odlazi da trune daleko
Daleko veoma daleko od Bresta
Od kojega ne ostaje ništa.
Vesna Parun :
PRED MOREM, KAO PRED SMRĆU, NEMAM TAJNE
Ako tražiš put u moju dušu
odvedi me moru olujnom.
Ondje ćeš vidjeti otkrit život moj
kao razvaljen hram; moju mladost
smokvama ograđenu visoravan.
Moja bedra: drevnu tužaljku
radi koje poganski bogovi
kleče na koljenima.
Pred morem, kao pred smrću, nemam tajne.
Zemlja i mjesec postaju moje tijelo.
Ljubav presađuje moje misli
u vrtove vječnosti.
Aleksa Šantić
EMINA
Sinoć, kad se vratih iz topla hamama,
Prođoh pokraj bašte staroga imama;
Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,
S ibrikom u ruci stajaše Emina.
Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa još kad se šeće i plećima kreće...
- Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!...
Ja joj nazvah selam. Al' moga mi dina,
Ne šće ni da čuje lijepa Emina,
No u srebren ibrik zahitila vode
Pa po bašti đule zalivati ode;
S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste
Rasplete joj one pletenice guste,
Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!
Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
No meni ne dođe lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alčak, što za njome crko'!
