Marketing
La MaMa na PIF-u
Nakon godina zamornih ceremonija i govora u kazalištu Komedija PIF je konačno dobio dostojanstveno otvaranje uz koje se zaista može staviti pridjev "svečano". Organizirano je kratko i duhovito otvaranje na kojem su konačno sudjelovale i lutke posuđene iz radionice ZKL-a. Festivalsku publiku pozdravili su Josip Forjan, ravnatelj MCUK-a, Jelena Pavičić Vukičević, zamjenica gradonačelnika Bandića, Jasen Mesić, ministar kulture i Livija Kroflin, selektorica PIF-a. Potonjih troje zajedno su otvorili PIF , a ministar kulture je dobio i priliku animirati jednu lutku i time pokazati svoje glumačke talente.
foto: Ivan Špoljarec
PIF se ove godine prvi put našao u svojoj dvorani, čime je okončana dugogodišnja bitka koja se vodila na nekoliko razina za dvoranu koja se nalazi u sklopu MCUK-ove zgrade u Travnom. Tako je PIF ove godine dio programa izveo i preko Save te pridonio decentralizaciji zagrebačke kulture , kako je to sam ministar formulirao.
PIF je službeno otvorilo slavno avangardno kazalište La MaMa iz New Yorka, odnosno njegova plesna i lutkarska družina LOCO 7 sa predstavom "In Retrospect" . Iako je predstava podijelila i publiku i kritiku, a ni mene se nije previše dojmila, zaista je pružila uvid u ideju plesnog lutkarstva s kojim se ne susrećemo često.
Predstava je koncipirana kao niz priča povezanih kratkim video uratcima. Sama uporaba video zida je fantastična, te bi trebala poslužiti kao prava škola hrvatskom kazalištu u globalu. Na video zidu su prikazivani kratki videi na direktan ili indirektan način povezani sa temom priče koja slijedi. Naravno, nisu svi videi na istoj razini, te su u nekima pretjerano naglašene poruke izrečene melodramatičnim glasom, a neopisivo nalikuju na aforizme kakve Paolo Coehlo serijski proizvodi u svojim romanima.
Troje plesača svoj ples su tehnički sjajno izveli, ali koncept predstave ostavlja dosta nejasnoća, jer je priče vrlo teško povezati. O animaciji lutaka teško je govoriti, jer lutke u ovoj predstavi nisu subjekti, već objekti vršenja radnje. Plesači ih nose, plešu s njima, igraju se, ali ta lutka nije animirana u suštini riječi - njoj nije dana duša, već je nošena preko cijele pozornice kao običan rekvizit. U tom smislu posebno je iscrpljujuć prizor s divovskom lutkom ljudskih nogu koja se impresivno spušta sa stropa, ali osim toga ne nudi ništa.
Brojni prizori (male priče) bez riječi samo se nižu, a gledatelju ostaje tek vizualna dojmljivost predstave - na praznoj pozornici vode se igre sjene i svjetla, a sjajan ugođaj postignut je upravo sa sjenama koje su na pozornici stalne. Nažalost, ova predstava je ostala tek na bazi sjajno zamišljene ideje i vizuala.
Nažalost, zbog mog putovanja ( o kojem nećete niti čitati jer se nisam imao prilike udaljiti od dosadnog hotelskog naselja) nisam mogao posjetiti neke druge sjajne predstave PIF-a. Glavnu nagradu odnijela je "Palčica" iz Slovačke, a tri nagrade osvojili su Česi sa svojim "Jamesom Blondom".
Naposljetku se nadam da će se PIF vratiti u svoj stari termin, te ostvariti bogatije i uspješnije 45. izdanje.
Post je objavljen 09.09.2011. u 07:39 sati.