Belle epoque

utorak, 23.08.2011.

Via... Espana :-)

Budući da ne mogu naći bolji stih o sklonosti putovanjima, moram se opet poslužiti onim "ja sam skitnica / ne drži me mjesto". Na blogu me nije bilo neko vrijeme jer sam se 8. kolovoza zaputio prema Španjolskoj, preciznije Baskiji i Madridu, u kojem se održavao Svjetski dan mladih. Ovo je moje treće putovanje za redom "na slijepo"; odnosno odlazak u grupu u kojoj poznam jednu, ili u ovom slučaju nijednu osobu. Naravno da prvi dan na takvom putovanju ne može proći previše zabavno, ali ostalih 13 dana ostavlja prostora za upoznavanje novih i drugačijih ljudi. Tako sam i ovoga puta upoznao cijeli niz divnih ljudi, posebno se vezavši za 4.

Iscrpljujući put do Madrida moja je grupa presjekla u malenom mjestu Colle don Bosco i Torinu, dva mjesta vrlo važna za Salezijance, s kojima sam putovao.

Colle don Bosco rodno je mjesto sv. Ivana Bosca, svećenika koji je u 19. stoljeću pokrenuo škole za siromašnu i odbačenu djecu, te time pomogao brojne obitelji koje su tijekom industrijske revolucije postale marginalizirane. U današnje vrijeme možda je najinteresantniji "preventivni sistem" koji se zalaže za prevenciju nasilja i kriminala među djecom i mladima koji žive u takvom društvom. Salezijanci su na mjestu rođenja don Bosca podigli impresivan kompleks koji se sastoji od dvije bazilike i velikog kompleksa u kojem se tijekom ljeta organiziraju razna druženja i sportske igre mladih. Tijekom putovanja sam bio upoznat i sa drugim salezijanskim aktivnostima, te je svakako hvale vrijedan njihov rad sa mladima, kojima nude mnogo kvalitetnije sadržaje od ulice. Colle ima i sjajan etnografski muzej, koji me najviše podsjetio na onaj u Muzeju Istorije Jugoslavije u Beogradu - bogata zbirka obuhvaća sve zemlje u kojima postoje salezijanski misionari - od Ekvadora , Argentine, do Japana, Kine i Indije.





Nakon noći u Colletu krenuli smo prema tek 30 km udaljenom Torinu, jednom od talijanskih kraljevskih gradova. Cijeli Torino ove je godino okićen talijanskim zastavama i ispunjen raznim izložbama i postavima koji slave 150 godina "Risorgimenta"; odnosno talijanskog ujedinjenja kojem je Torino bio centar. Veličina proslave možda se najbolje očituje u tome da su i šalice kave oslikane za tu priliku . Osim predivnih bazilika Marije Pomoćnice i Marije Savjetnice ( u kojoj se nalaze grobovi kraljevske obitelji ) , cijeli Torino, koji urbanističkim planom pomalo podsjeća na Zagreb, vrijedi dobro obići, jer su sve kraljevske kuće pod zaštitom UNESCO-a, a posebno se ističu Palazzo Reale i Palazzo Madama, koje se nalaze u samom centru grada. U Torinu se navodno može i dobro kupovati, ali zbog Ferragosta nismo to niti pokušavali. Zadržali smo se na sjajnoj talijanskoj kavi, sladoledu i kolačima.









(freske u crkvi Marije Savjetnice)

Put prema Španjolskoj potrajao je cijelu noć i izvjestan dio dana, što je iscrpilo sve, posebno one koji poput mene ne mogu spavati dobro u busu. Dolazak u maleno mjesto Urnietu koja se nalazi 15-ak kilometar od San Sebastiana tako je izazvao posebno oduševljenje. Urnieta je prigradsko mjesto koje ne nudi previše sadržaja - nekoliko kafića na glavnoj ulici i jednu crkvu. Na ulici se kroz jutro i popodne ne može zateći previše ljudi, a "špica" je u gradu oko 6-7 sati kada se roditelji s djecom igraju u jedinom parkiću kojeg smo vidjeli u mjestu. U kasnim satima poneki mladi se zateknu u tim kafićima-barovima, ali teško da se to može nazvati noćnim životom.

Ipak, Urnieta je izvrsno smještena, te nam je bila dobro polazište za brojne izlete. Prvo odredište bio nam je Bilbao, središte Baskije danas poznato po muzeju Guggenheim. Baskijci se već godinama bore za slobodu i neovisnost, te su vrlo ponosni na svoj jezik i kulturu, koja se ubraja u najstarije i najzagonetnije na europskom teritoriju. Stoga u Baskiji nije poželjno šetati sa španjolskim obilježjima, niti uzvikivati "Viva Espana!". Glavna atrakcija u Bilbau je ipak Muzej Guggenheim, simbol modernog grada, koji je podignut 1997. prema projektu Franka Gehryja. Muzej je i na prvi pogled impresivan, a za temeljito razgledavanje zaista se može potrošiti čitav dan. U stalnoj kolekciji nalazi se instalacija "The Matter of Time" Richarda Serra, "Tulipani" i "Štene" Jeffa Koonsa , cijeli niz španjolskih modernih i avangardnih umjetnika te mobili Alexandra Caldera. Zaklada Guggenheim često postavlja i izložbe iz svojih drugih kolekcija, pa smo tako vidjeli izložbu američke apstraktne umjetnosti, koja je izložila djela brojnih umjetnika, među kojima je možda najpoznatiji Jackson Pollock, te malu kolekciju "op-arta", koji doslovno zbunjuje oči svojih promatrača . U svakom slučaju, Guggenheim vrijedi posjetiti.

Bilbao je vrlo ugodan grad za šetnju i razgled. Svi trgovi su predivno uređeni, posebno veliki parkovi smješteni na kružnim tokovima. Iako Bilbao nije povijesni centar Baskije, u njemu se danas nalaze sve važne institucije, velike banke i poslovni centri. Za razliku od hrvatskih gradova, u Bilbau je suvremeno i tradicionalno kombinirano vrlo često, ali nenametljivo i planski. Nažalost, nismo isprobali čari baskijske kuhinje, ali smo popili sasvim pristojnu kavu. Za temeljiti obilazak nažalost nismo imali vremena, ali lagana šetnja i razgovor bili su sasvim dovoljni nakon Guggenheima.













Popodne je ostalo rezervirano za San Sebastian, u kojem su se tog dana malobrojni okupali. San Sebastian potpuno je drugačiji od Bilbaa, i zapravo najviše podsjeća na Cannes ili neko drugo mondeno ljetovalište na Azurnoj obali. Prostor samog centra pun je energije, ispunjen raznim uličnim zabavljačima, žonglerima, imitatorima, klaunovima, pjevačima koji potpuno spontano izlaze na ulice sa mikrofonom i minimalnom pratnjom. U centru grada ističe se neogotička katedrala, koja prilično podsjeća na onu zagrebačku, ali sa jednim zvonikom. U San Sebastianu nalazi se sjajan akvarij, koji predstavlja pomorsku povijest Baska, ali i bogatu faunu Biskajskog zaljeva i tropskih mora. Akvarij tako sakuplja najrazličitije vrste -od meduza, školjkaša, hobotnica , sipa, raža, tuna do malog morskog psa. Nažalost, moje poznavanje tih vrsta je površno, pa ih ne mogu precizno nabrojati, ali akvarij je doista fantastičan. Teško je povjerovati da se takav tip muzeja -akvarija ne bi mogao postaviti i u Hrvatskoj, posebno na otocima koji imaju bogatu ribarsku tradiciju.



(iznad nas je morski pas :-)







(tek jedna od uličnih pjevačica)



(plaža snova :-)



U sklopu programa SDM posjetili smo Loyolu, mjesto značajno za crkvu zbog poznatog sveca Ignacija Lojolskog, čija se rodna kuća tamo nalazi. U Loyoli se održala velika misa za sve sudionike SDM-a koji su se našli u biskupiji San Sebastian, te zabavni program uvečer. Većinu dana smo si sami organizirali odmor u prirodi, jer Loyola nema previše znamenitosti. Bazilika Ignacija Lojolskog impresivno je zdanje kao i većina španjolskih baroknih bazilika, a u neposrednoj blizini se nalazi kuća Ignacija Lojolskog, u kojoj se nalazi niz knjiga koje je proučavao nakon što je bio ranjen u bitci kraj Pamplone te njegovi osobni predmeti.








Posljednjeg dana boravka u Baskiji posjetili smo Pamplonu, odnosno Irunu, koja je poznata po utrkama s bikovima. Njih je proslavio Ernest Hemingway kojem Pamplona i danas dostojno odaje počast brojnim kafićima koji nose njegovo ime. Plaza de Toros tako je bila početak naše šetnje po Pamploni, kojom smo djelomično pratili rutu kojom trče bikovi u sedmom mjesecu, kada Pamplona slavi svog zaštitnika sv. Fermina. Pamplona je na svim suvenirima vrlo dobro iskoristila svoje bikove, a najpovoljnije se može naći u kineskom dućanu. Pamplonska katedrala vrlo je neobična građevina, jer su se u njoj isprepleli razni stilovi - osnova je romanička, ali je katedrala obnovljena u neogotičkom duhu sa baroknim oltarima. Izvan sadašnjeg centra nalaze se vrlo dobro očuvane zidine Pamplone, koje je branio sv. Ignacije Lojolski u 16.stoljeću . Posebno ugodna mjesta u Pamploni su mali kafići i zalogajnice koje nude jela od pršuta u najrazličitijim varijantama , te Plaza del Castillo sa mnoštvom zelenila i paviljonom.









Poslijepodne smo rezervirali za ponovni posjet San Sebastianu i kupanje u oceanu. Iako je bila nedjelja, grad nije bio ništa manje energičan nego radnim danom, a plaža pristojno popunjena. Ocean je potpuno drugačiji od našeg mora, masa vode je ogromna, pa su tako i struje jače, ali su i plaže bolje opremljene - postoje plutajuće skakaonice, prodavaonice i neizostavni saksofonist koji svira lagane melodije koje djeluju baš poput vašeg soundtracka. Uz drage ljude, ne postoji bolja lokacija za opuštanje.

Blagdan Velike Gospe proslavili smo u Lourdesu, jednom od najvećih marijanskih svetišta. Prije odlaska bio sam prilično skeptičan, pogotovo jer sam očekivao ogroman sajam sa nabožnim materijalom koji se uopće ne pokušava kloniti crkve i svetih mjesta, ali u Lourdesu je to prilično dobro regulirano. Naime, unutar prostora svetišta i špilje ne prodaje se ništa osim svijeća, a u svjetovnom dijelu Lourdesa onda svatko može zadovoljiti svoje potrebe za suvenirima. Samo svetište prostire se na ogromnom prostoru (51 hektar), a sastoji se od podzemne bazilike Pia X. koja se još uvijek uređuje, te velike bazilike koja se nalazi u blizini mjesta ukazanja. Iako je Lourdes mjesto masovnih hodočašća, ali i grad sa najviše hotela po četvornom kilometru u Francuskoj (nakon Pariza, naravno), vrijedi ga posjetiti sa manjom grupom ljudi (i to vama dragih) te provesti neko vrijeme u molitvi za pravi doživljaj. Dan je završio veličanstvenom procesijom svih hodočasnika, tijekom koje se krunica molila na 6 službenih jezika svetišta.






Cijelonoćna vožnja opet nije ostavila previše vremena za san, sve do dolaska u Avilu, o kojoj pišem u sljedećem postu :-)

23.08.2011. u 21:46 • 6 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< kolovoz, 2011 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Siječanj 2013 (1)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (4)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (3)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (3)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (4)
Travanj 2011 (5)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (2)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (5)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (3)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (10)
Lipanj 2010 (4)
Svibanj 2010 (8)

Opis bloga

Blog u sjećanje svim divnim minulim trenucima... i u traženje sretnije, kulturnije i ljepše budućnosti u Hrvatskoj
hobby: obilaženje kulturnih događanja :)

Ime Belle Epoque preuzeto je od razdoblja pariške kulture i umjetnosti, života između 1871. i 1945. Razdoblje pojave prvih profesionalnih cabaretskih družina, Art Nouveaua i Art Decoa, i opuštenog života. Iako je epoque imenica ženskog roda, pa se i pridjev Belle slaže s njom, ja sam muška osoba (primjetio sam da u komentarima dolazi do zabune, pa da napomenem :) )




Fotografije ću ubuduće postavljati preko Flickra, a ako mi se netko ima želju obratiti iz bilo kakvih pobuda, imam i novootvoreni e-mail
belleepoqueblog@yahoo.com








Linkovi

counter for blogger

View My Stats


Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Blogovi koje volim

Luki+Goldie

Pjesak u gaćama

Nepoznati Zagreb

Pardon my French

Pravi se englez...

Što znači to pripitomiti? - piše rijetko, ali kad napiše - rasturi

Et reversa in se :)

Londra

Poslije ponoći- Zlica od Opaka

LoveToRead !

Dnevnik šašave mamice

Valcer

Nije složeno po nikakvom suvislom redosljedu - kako sam ih otkrivao , tako sam ih slagao :)

stihovi

Sergej Jesenjin

DO VIĐENJA, DRAGI DO VIĐENJA


Do viđenja, dragi, do viđenja.
Ljubav mili u grudima spava.
Ništa ovaj rastanak ne mijenja,
Možda novi susret obećava.

Do viđenja mili, bez ruke i bez slova
neka ti tuga obrve ne povije.
Umrijeti nije ništa novog
niti živjeti ništa novije.


Jacques Prevert:
BARBARA


Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom tog dana
A ti si hodala nasmijana
Rascvjetana očarana pokapana
Pod kišom
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom
A ja sam te sreo u ulici Sijama
Smješkala si se
A ja, ja sam se isto tako smješkao
Sjeti se Barbara
Ti koju ja nisam poznavao
Ti koja me nisi poznavala
Sjeti se
Sjeti se ipak tog dana
Ne zaboravi
Neki se čovjek pod trijemom sklonio
I on te zvao po imenu
Barbara
I ti si potrčala k njemu pod kišom
Pokapana očarana rascvjetana
I njemu se bacila u naručaj
Sjeti se tog Barbara
I ne ljuti se na mene ako ti kažem ti
Ja kažem ti svima koje ja volim
Pa i onda ako sam ih vidio samo jedanput
Ja kažem ti svima koji se vole
Pa i onda ako ih ne poznajem
Sjeti se Barbara
Ne zaboravi
Onu pametnu i sretnu kišu
Na tvome sretnom licu
Nad onim sretnim gradom
Onu kišu nad morem
Nad arsenalom
Nad brodom Quessant
O Barbara
Kakve li blezgarije rat
Što je od tebe postalo sada
Pod ovom kišom od željeza
Od vatre čelika krvi
A onaj koji te u svome stiskao zagrljaju
Zaljubljeno
Da li je mrtav nestao ili još uvijek živ
O Barbara
Bez prestanka kiši nad Brestom
Kao što je kišilo onda
Ali to više nije isto i sve je upropašteno
Ovo je kiša od strašne i neutješne žalosti
Ovo više nije ni oluja
Od željeza čelika krvi
Posve jednostavno oblaci

Koji crkavaju kao štenad
Štenad što nestaje uzvodno nad Brestom
I odlazi da trune daleko
Daleko veoma daleko od Bresta
Od kojega ne ostaje ništa.

Vesna Parun :

PRED MOREM, KAO PRED SMRĆU, NEMAM TAJNE

Ako tražiš put u moju dušu
odvedi me moru olujnom.

Ondje ćeš vidjeti otkrit život moj
kao razvaljen hram; moju mladost
smokvama ograđenu visoravan.
Moja bedra: drevnu tužaljku
radi koje poganski bogovi
kleče na koljenima.

Pred morem, kao pred smrću, nemam tajne.
Zemlja i mjesec postaju moje tijelo.
Ljubav presađuje moje misli
u vrtove vječnosti.

Aleksa Šantić
EMINA

Sinoć, kad se vratih iz topla hamama,
Prođoh pokraj bašte staroga imama;
Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,
S ibrikom u ruci stajaše Emina.

Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa još kad se šeće i plećima kreće...
- Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!...

Ja joj nazvah selam. Al' moga mi dina,
Ne šće ni da čuje lijepa Emina,
No u srebren ibrik zahitila vode
Pa po bašti đule zalivati ode;

S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste
Rasplete joj one pletenice guste,
Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!

Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
No meni ne dođe lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alčak, što za njome crko'!