Belle epoque

srijeda, 04.05.2011.

98,99 kn za kilogram... KNJIGA !



Što se to prodaje za 98,99 kn kuna po kili?
Nit` je pršut, nit` je kava,
da je pršut, rulja bi već navalila,
da je kava, noćima ne bi spavala,
nit` je pršut , nit` je kava,
već se prodaje kila ukoričenih stranica!




Mislim da je Interspar učinio veliki iskorak na hrvatskom tržištu. Tradicija nalaže da se knjige kupuju na metre , i u bojama za (malo)građanske dnevne boravke. U pitanju su tada bili klasici, poput Dostojevskog, Tolstoja, Hugoa, a naravno i domaćih poput Miroslava Krleže ili Ive Andrića. Tako i moja majka ima vječnu anegdotu o splitskoj knjižari Morpurgo , u kojoj se zatekla kada se jedan gospodin s prodavačem svađao oko boje korica - nije mu odgovarala tamnoplava boja u kojoj su izdana neka djela Dostojevskog, već je zahtjevao zelenu - a metraža je bila 2m.

Kupovanje knjiga "na metre" je još i donekle imalo smisla - mogao si izmjeriti koliko ti "metara" nedostaje da popuniš rupu u polici dnevnog boravka koju će vidjeti tvoji gosti - ali kupovanje knjiga na kilograma besmislen je čin koji samo pokazuje do kojeg se stupnja osula naša kultura. Među naslovnima navedenima u letku Interspara vidimo enciklopediju o dinosaurima, Umijeće ratovanja Sun Tzu, atlas i nekoliko romana iz naklade Mozaik knjige. Poneko dijete će nagovoriti roditelje da mu kupe knjigu o dinosaurima, Umijeće ratovanja kupit će ljudi koji očekuju tipičnu "self-help" knjigu, a atlas poneka baka za svog unuka (nesvjesna toga da je unuku do atlasa stalo koliko i meni za gospodarstvo Grenlanda).

U prilog ovoj priči ide i priča o nakladničkoj kući Znanje, koja je knjige nekad izdavala u vrlo visokim tiražama, a u njenoj biblioteci HIT mogli ste pronaći i lagane romane, ali i ozbiljna djela. Biblioteka Evergreen izdavala je i poneki suvremeni klasik - "Jedan dan Ivana Denisoviča" izašao je upravo u toj biblioteci, kao i "Šala" Milana Kundere, "U dolini rijeke Isse" , "Spleen Pariza", odnosno manje poznatu zbirku pjesama u prozi, ali i mnoge druge. Sve te knjige i danas stoje na policama našeg doma, iznova se prelistavaju , čitaju, posuđuju , o njima se razgovara. Nažalost, malo koja knjiga koja je izašla u novim edicijama Znanja potaknut će rasprave ili oduševljenje čitatelja. Osobno bih pohvalio Fournierov roman "Kamo idemo, tata?" , koji je na momente do bola dirljiv, a onda tako oštar i (auto)ironičan. Roman "Jane Perkanova" pretjerano tragičan, pravi pokušaj oponašanja grčke tragedije koji postaje neuvjerljiv, a "Svetac u liftu" pravi primjer dobrog, profinjenog humora.

Ipak, točka o kojoj sam htio pisati je zatvaranja knjižare Znanja u Zvonimirovoj ulici. To je prva knjižara koje se sjećam , knjižara u kojoj sam kupio prve knjige za lektiru, prve bilježnice, a gotovo svaki dan prolazio kraj nje vraćajući se iz škole. I iako je posljednjih godina bila napuštena razlog za njeno zatvaranje nisu posjetioci, već vlasnici, koji godinama nisu na nijedan način potakli društvene aktivnosti u njoj, a bome, ni izdali dobru knjigu. Naravno, glasnici modernog društva poput Nacionalove Zrinke Pavlić, napali su Pola ure kulture radi melankoličnog priloga pomalo naricajućeg tona - ali na takve stvari zaista treba upozoravati. Došlo je do potpune propasti građanske kulture karakteristične za srednjeeuropsko društvo, i samim time do blage propasti pozitivnog stava prema čitanju u društvu.

Zatvorila se i knjižara u književnom klubu Booksa, koja je često nudila naslove regionalnog izdavaštva - jedan od posljednjih bio je strip Marjane Satrapi "Persepolis".

Naposlijetku, htio bih napisati da mi je drago ako će ljudi kupovati te knjige, pa makar i samo zato što su na popustu. Primjer takvog uspjeha je biblioteka Znanja "Knjiga dostupna svima"... Ali kupovanje na kile zaista je dno dna. Možda bi organizatori mogli predložiti uvrštavanje nove mjerne jedinice u SI sustav - kilogram po metru, a time će se označavati količina kupljenih knjiga. Označio bih to sa bms (book + oznaka za veličine puta i mase), i uveo formulu koja glasi

bms = brstr + m (puta) s (sve podijeljeno) redovna cjenaundefinedbms = brstr + m (puta) s (sve podijeljeno) redovna cjenaundefined

Do ovakvih zaključaka, dakle, mogu doći samo u sitne noćne sate :)

Sljedećeg tjedna putujem u Poreč, pa me neće biti neko kraće vrijeme - a onda stiže tekst+fotke :)

04.05.2011. u 23:50 • 27 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< svibanj, 2011 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Siječanj 2013 (1)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (4)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (3)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (3)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (4)
Travanj 2011 (5)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (2)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (5)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (3)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (10)
Lipanj 2010 (4)
Svibanj 2010 (8)

Opis bloga

Blog u sjećanje svim divnim minulim trenucima... i u traženje sretnije, kulturnije i ljepše budućnosti u Hrvatskoj
hobby: obilaženje kulturnih događanja :)

Ime Belle Epoque preuzeto je od razdoblja pariške kulture i umjetnosti, života između 1871. i 1945. Razdoblje pojave prvih profesionalnih cabaretskih družina, Art Nouveaua i Art Decoa, i opuštenog života. Iako je epoque imenica ženskog roda, pa se i pridjev Belle slaže s njom, ja sam muška osoba (primjetio sam da u komentarima dolazi do zabune, pa da napomenem :) )




Fotografije ću ubuduće postavljati preko Flickra, a ako mi se netko ima želju obratiti iz bilo kakvih pobuda, imam i novootvoreni e-mail
belleepoqueblog@yahoo.com








Linkovi

counter for blogger

View My Stats


Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Blogovi koje volim

Luki+Goldie

Pjesak u gaćama

Nepoznati Zagreb

Pardon my French

Pravi se englez...

Što znači to pripitomiti? - piše rijetko, ali kad napiše - rasturi

Et reversa in se :)

Londra

Poslije ponoći- Zlica od Opaka

LoveToRead !

Dnevnik šašave mamice

Valcer

Nije složeno po nikakvom suvislom redosljedu - kako sam ih otkrivao , tako sam ih slagao :)

stihovi

Sergej Jesenjin

DO VIĐENJA, DRAGI DO VIĐENJA


Do viđenja, dragi, do viđenja.
Ljubav mili u grudima spava.
Ništa ovaj rastanak ne mijenja,
Možda novi susret obećava.

Do viđenja mili, bez ruke i bez slova
neka ti tuga obrve ne povije.
Umrijeti nije ništa novog
niti živjeti ništa novije.


Jacques Prevert:
BARBARA


Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom tog dana
A ti si hodala nasmijana
Rascvjetana očarana pokapana
Pod kišom
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom
A ja sam te sreo u ulici Sijama
Smješkala si se
A ja, ja sam se isto tako smješkao
Sjeti se Barbara
Ti koju ja nisam poznavao
Ti koja me nisi poznavala
Sjeti se
Sjeti se ipak tog dana
Ne zaboravi
Neki se čovjek pod trijemom sklonio
I on te zvao po imenu
Barbara
I ti si potrčala k njemu pod kišom
Pokapana očarana rascvjetana
I njemu se bacila u naručaj
Sjeti se tog Barbara
I ne ljuti se na mene ako ti kažem ti
Ja kažem ti svima koje ja volim
Pa i onda ako sam ih vidio samo jedanput
Ja kažem ti svima koji se vole
Pa i onda ako ih ne poznajem
Sjeti se Barbara
Ne zaboravi
Onu pametnu i sretnu kišu
Na tvome sretnom licu
Nad onim sretnim gradom
Onu kišu nad morem
Nad arsenalom
Nad brodom Quessant
O Barbara
Kakve li blezgarije rat
Što je od tebe postalo sada
Pod ovom kišom od željeza
Od vatre čelika krvi
A onaj koji te u svome stiskao zagrljaju
Zaljubljeno
Da li je mrtav nestao ili još uvijek živ
O Barbara
Bez prestanka kiši nad Brestom
Kao što je kišilo onda
Ali to više nije isto i sve je upropašteno
Ovo je kiša od strašne i neutješne žalosti
Ovo više nije ni oluja
Od željeza čelika krvi
Posve jednostavno oblaci

Koji crkavaju kao štenad
Štenad što nestaje uzvodno nad Brestom
I odlazi da trune daleko
Daleko veoma daleko od Bresta
Od kojega ne ostaje ništa.

Vesna Parun :

PRED MOREM, KAO PRED SMRĆU, NEMAM TAJNE

Ako tražiš put u moju dušu
odvedi me moru olujnom.

Ondje ćeš vidjeti otkrit život moj
kao razvaljen hram; moju mladost
smokvama ograđenu visoravan.
Moja bedra: drevnu tužaljku
radi koje poganski bogovi
kleče na koljenima.

Pred morem, kao pred smrću, nemam tajne.
Zemlja i mjesec postaju moje tijelo.
Ljubav presađuje moje misli
u vrtove vječnosti.

Aleksa Šantić
EMINA

Sinoć, kad se vratih iz topla hamama,
Prođoh pokraj bašte staroga imama;
Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,
S ibrikom u ruci stajaše Emina.

Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa još kad se šeće i plećima kreće...
- Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!...

Ja joj nazvah selam. Al' moga mi dina,
Ne šće ni da čuje lijepa Emina,
No u srebren ibrik zahitila vode
Pa po bašti đule zalivati ode;

S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste
Rasplete joj one pletenice guste,
Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!

Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
No meni ne dođe lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alčak, što za njome crko'!