Što se to prodaje za 98,99 kn kuna po kili?
Nit` je pršut, nit` je kava,
da je pršut, rulja bi već navalila,
da je kava, noćima ne bi spavala,
nit` je pršut , nit` je kava,
već se prodaje kila ukoričenih stranica!
Mislim da je Interspar učinio veliki iskorak na hrvatskom tržištu. Tradicija nalaže da se knjige kupuju na metre , i u bojama za (malo)građanske dnevne boravke. U pitanju su tada bili klasici, poput Dostojevskog, Tolstoja, Hugoa, a naravno i domaćih poput Miroslava Krleže ili Ive Andrića. Tako i moja majka ima vječnu anegdotu o splitskoj knjižari Morpurgo , u kojoj se zatekla kada se jedan gospodin s prodavačem svađao oko boje korica - nije mu odgovarala tamnoplava boja u kojoj su izdana neka djela Dostojevskog, već je zahtjevao zelenu - a metraža je bila 2m.
Kupovanje knjiga "na metre" je još i donekle imalo smisla - mogao si izmjeriti koliko ti "metara" nedostaje da popuniš rupu u polici dnevnog boravka koju će vidjeti tvoji gosti - ali kupovanje knjiga na kilograma besmislen je čin koji samo pokazuje do kojeg se stupnja osula naša kultura. Među naslovnima navedenima u letku Interspara vidimo enciklopediju o dinosaurima, Umijeće ratovanja Sun Tzu, atlas i nekoliko romana iz naklade Mozaik knjige. Poneko dijete će nagovoriti roditelje da mu kupe knjigu o dinosaurima, Umijeće ratovanja kupit će ljudi koji očekuju tipičnu "self-help" knjigu, a atlas poneka baka za svog unuka (nesvjesna toga da je unuku do atlasa stalo koliko i meni za gospodarstvo Grenlanda).
U prilog ovoj priči ide i priča o nakladničkoj kući Znanje, koja je knjige nekad izdavala u vrlo visokim tiražama, a u njenoj biblioteci HIT mogli ste pronaći i lagane romane, ali i ozbiljna djela. Biblioteka Evergreen izdavala je i poneki suvremeni klasik - "Jedan dan Ivana Denisoviča" izašao je upravo u toj biblioteci, kao i "Šala" Milana Kundere, "U dolini rijeke Isse" , "Spleen Pariza", odnosno manje poznatu zbirku pjesama u prozi, ali i mnoge druge. Sve te knjige i danas stoje na policama našeg doma, iznova se prelistavaju , čitaju, posuđuju , o njima se razgovara. Nažalost, malo koja knjiga koja je izašla u novim edicijama Znanja potaknut će rasprave ili oduševljenje čitatelja. Osobno bih pohvalio Fournierov roman "Kamo idemo, tata?" , koji je na momente do bola dirljiv, a onda tako oštar i (auto)ironičan. Roman "Jane Perkanova" pretjerano tragičan, pravi pokušaj oponašanja grčke tragedije koji postaje neuvjerljiv, a "Svetac u liftu" pravi primjer dobrog, profinjenog humora.
Ipak, točka o kojoj sam htio pisati je zatvaranja knjižare Znanja u Zvonimirovoj ulici. To je prva knjižara koje se sjećam , knjižara u kojoj sam kupio prve knjige za lektiru, prve bilježnice, a gotovo svaki dan prolazio kraj nje vraćajući se iz škole. I iako je posljednjih godina bila napuštena razlog za njeno zatvaranje nisu posjetioci, već vlasnici, koji godinama nisu na nijedan način potakli društvene aktivnosti u njoj, a bome, ni izdali dobru knjigu. Naravno, glasnici modernog društva poput Nacionalove Zrinke Pavlić, napali su Pola ure kulture radi melankoličnog priloga pomalo naricajućeg tona - ali na takve stvari zaista treba upozoravati. Došlo je do potpune propasti građanske kulture karakteristične za srednjeeuropsko društvo, i samim time do blage propasti pozitivnog stava prema čitanju u društvu.
Zatvorila se i knjižara u književnom klubu Booksa, koja je često nudila naslove regionalnog izdavaštva - jedan od posljednjih bio je strip Marjane Satrapi "Persepolis".
Naposlijetku, htio bih napisati da mi je drago ako će ljudi kupovati te knjige, pa makar i samo zato što su na popustu. Primjer takvog uspjeha je biblioteka Znanja "Knjiga dostupna svima"... Ali kupovanje na kile zaista je dno dna. Možda bi organizatori mogli predložiti uvrštavanje nove mjerne jedinice u SI sustav - kilogram po metru, a time će se označavati količina kupljenih knjiga. Označio bih to sa bms (book + oznaka za veličine puta i mase), i uveo formulu koja glasi
bms = brstr + m (puta) s (sve podijeljeno) redovna cjenaundefinedbms = brstr + m (puta) s (sve podijeljeno) redovna cjenaundefined
Do ovakvih zaključaka, dakle, mogu doći samo u sitne noćne sate :)
Sljedećeg tjedna putujem u Poreč, pa me neće biti neko kraće vrijeme - a onda stiže tekst+fotke :)
Post je objavljen 04.05.2011. u 23:50 sati.