Nakon dugo vremena, najdepresivnijeg ponedjeljka 2011-e, i nekoliko, nažalost propuštenih događanja, vraćam se blogu! Trebalo mi je malo vremena da se vratim stalnom ritmu, ali sada sam tu, i spreman za nove rad(t)ne pobjede :).
U petak sam odlučio posjetiti nekoliko muzeja, iskoristivši tako kao i velik dio zagrebačkog (i hrvatskog) društva priliku da ne platim kartu. Atmosfera za vrijeme Noći uvijek je posebna - čitav grad ispunjen je ljudima svih generacija koji žele vidjeti muzeje i atraktivne izložbe. Ove godine u vrijeme Noći nije bila niti jedna svjetski atraktivna izložba (nekoć su to bili Chagall, skupina Plavi jahač, lanjska grafička zbirka NSKa), ali to nije smanjilo niti vrijednost događaja, niti posjećenost muzeja, već samo pokazalo kako i mi imamo bogatu baštinu. Šteta što se Noć Muzeja održava samo jednom godišnje (budući da muzeji ne bi izgubili mnogo na zaradi da to učine barem još 2 puta godišnje), a šteta je i što je Zagreb , ulično gledano, prilično mrtav grad. Bilo bi sjajno kada bi se pretvaranjem Tesline u pješačku zonu stvorio novi centar, i kada bi se na bilo koji način privuklo ulične umjetnike u grad!
Ali vratimo se mi muzejima :) Noć muzeja u Zagrebu svake je godine organizirana posljednjeg petka u siječnju, što baš i nije najidealnije vrijeme. Naime, prijatelji iz Beograda rekli su mi da je kod njih u svibnju! Ipak, poslužila nam je kao večernji izlazak , i spajanje ugodnog s korisnim - upoznavanja naše kulture i sjajnih muzeja, ali i druženja i zabave. Prva postaja našeg razgleda bio je Muzej za umjetnost i obrt sa velikom izložbom "ART DECO", koja je prirodni nastavak velikog projekta "Secesija u Hrvatskoj". Nažalost, na izložbi se vidi da je priređena nešto skromnije od "Secesije" (možda je to zbog sveopće recesije, tko zna!), ali svakako je vrijedi pogledati, jer je jedna od rijetkih interaktivnih izložbi u Hrvatskoj, koja povezuje sve umjetničke vrste u kojima se očitovao tadašnji stil života i umjetnost. Hrvatska u to vrijeme nije nimalo zaostajala za Europom - održavani su prvi izbori za miss, cabaret je bio omiljen način zabave, ljudi su posjećivali kina, odlazili na savsko kupalište te uživali u životu (lani sam prilikom jednog povijesnog istraživanja imao prilike čitati novine od siječnja - srpnja 1927., što se nadovezuje na ovo razdoblje). Na izložbi su izložene sklupture i fotografije drugih djela Ivana Meštrovića, slike Trepšea, Tartaglie i Babića, skice Sergija Glumca i Ljube Babića za razne scenografije , te razglednice i nacrti kostima za Malu Floramyje Ive Tijardovića. Prikazana je i arhitektura između dva rata, pa tako i djela Drage Iblera, Viktora Kovačića i Ivana Meštrovića, te nacrti našeg (odnosno Jugoslavenskog) paviljona za parišku izložbu 1926. po kojoj je čitav funkcionalni stil i dobio ime. Izložba završava sa projekcijom filma Charlieja Chaplina "Veliki diktator" - prilično simbolično! Isplati se posjetiti.
Sljedeća naša postaja bila je jedna od najljepših hrvatskih galerija, a to je Moderna galerija, u kojoj se održava izložba Ljube Babića, zbog čega je privremeno zatvoren stalni postav koji je osmislio Igor Zidić (osim "Gundulićevog sna" Vlahe Bukovca, kojeg se na sreću nije dočepao bivši premijer). Moderna Galerija je , za razliku od prošle godine, učinila sjajnu stvar - ograničili su broj ljudi koji može ući, pa su tako puštali grupe od 60-ak ljudi svakih 15 minuta, što je omogućilo svima da normalno razgledaju izložbu. Ljubo Babić je slikar čije stvaralaštvo, iskreno, prije nisam poznavao, i to je razlog zašto mi se ova sistematično postavljena izložba izuzetno svidjela.
Naposlijetku smo se taxijem (hladnoća je bila jača od dobre volje) odvezli do Klovićevih dvora, u kojima su bile postavljene dvije izložbe - "Milost susreta" i "Antički Grci na tlu Hrvatske". Što se tiče "Milosti susreta", odnosno izložba umjetničke baštine franjevačke provincije sv.Jeronima iz Zadra, klasično je postavljena izložba sakralne umjetnosti,te predstavlja njihovo svekoliko stvaralaštvo i rad. Usput su tu i klasične velike table sa informacijama o redu, tako da svatko može saznati o čemu se radi.
"Antički Grci na tlu Hrvatske" izložba je samo za one koje tema interesira. Ona je presjek kolonizacije istočne jadranske obale koja je počela u 4. stoljeću, ali je izložba sušta suprotnost "ART DECOu" - nimalo interaktivna , sa osiromašenim informacijama i mnogo loše potpisanih eksponata. Problem je što su svi eksponati sitni (ne smatram da to umanjuje njihovu vrijednost), te ne mogu ispuniti prostor bez kvalitetnih popratnih sadržaja, koji su ovoga puta izostali. Tako se jedan od najvećih muzejskih projekata blago izjalovio. Ali, čekaju nas Pompeji u travnju!
_
Sokrat, škola stranih jezika koja radi od 2000. godine, nedavno je počela organizirati razna događanja. Tako se u prosincu organizirao božićni party, a prvi sljedeći "event" bila je sinoćnja španjolska večer. U ugodan prostor škole bili su pozvani svi polaznici, posebno oni koji uče španjolski, na večer španjolske kulture, glazbe, filma, hrane, pića i plesa (a na repertoaru je bila samba). Direktorica škole, svi profesori i polaznici španjolskog su se potrudili i pripravili sangriu, razne meksičke, latinoameričke i španjolske specijalitete, kviz o španjolskoj kulturi , a dvoje polaznika su i izveli salsu (kojoj su se kasnije priključili i manje profesionalni plesači). Sve skupa, prava opuštajuća večer u ugodnom prostoru.
Sokrat možete pratiti i na Facebooku, a 3.02., u četvrtak, u njihovom će se prostoru u Ulici Kneza Borne (blizu Sheratona i gimnazija u Križanićevoj) održati večer Frankofonije. Svi zainteresirani za učenje francuskog su, pretpostavljam, pozvani!
Osobno imam sjajna iskustva sa Sokratom - promijenio sam 2 profesora, i oboje su sjajno govorili svoj jezik (odnosno njemački), a uspijeli su me i zainteresirati za jezik koji sam odbijao rukama i nogama. U svakom slučaju, preporučam!
Što se tiče ostalih događaja, u Movieplexu je u tijeku "FIlmomanija 4", i najtoplije preporučam da pogledate "Copie Conforme", posljednji film Abbasa Kiarostamija sa Juliette Binoche u glavnoj ulozi, za koju je dobila i Zlatnu palmu. Kino Tuškanac sprema tjedne iranskog i frankofonskog filma, a prije slijedi i ciklus preminulog Blakea Edwardsa. Početkom ožujka tradicionalno će se održati ZagrebDox.
Kazališta su isto počela s premijerama. Još prije dva tjedna Leda je bila na repertoaru Gavelle, a u petak je odana i počast velikoj hrvatskoj književnici u HNK - Zagorki! Predstava koju ću svakako pogledati.
A što se tiče knjiga - moje najtoplije preporuke za "Ljuljačku daha" Herte Müller, "Crnu knjigu" Orhana Pamuka i sveopće popularnog Stiega Larssona...
Moj sljedeći izlet bit će upravo francuska večer u Sokratu, a onda - tko zna!
< | siječanj, 2011 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Blog u sjećanje svim divnim minulim trenucima... i u traženje sretnije, kulturnije i ljepše budućnosti u Hrvatskoj
hobby: obilaženje kulturnih događanja :)
Ime Belle Epoque preuzeto je od razdoblja pariške kulture i umjetnosti, života između 1871. i 1945. Razdoblje pojave prvih profesionalnih cabaretskih družina, Art Nouveaua i Art Decoa, i opuštenog života. Iako je epoque imenica ženskog roda, pa se i pridjev Belle slaže s njom, ja sam muška osoba (primjetio sam da u komentarima dolazi do zabune, pa da napomenem :) )
Fotografije ću ubuduće postavljati preko Flickra, a ako mi se netko ima želju obratiti iz bilo kakvih pobuda, imam i novootvoreni e-mail
belleepoqueblog@yahoo.com
Sergej Jesenjin
DO VIĐENJA, DRAGI DO VIĐENJA
Do viđenja, dragi, do viđenja.
Ljubav mili u grudima spava.
Ništa ovaj rastanak ne mijenja,
Možda novi susret obećava.
Do viđenja mili, bez ruke i bez slova
neka ti tuga obrve ne povije.
Umrijeti nije ništa novog
niti živjeti ništa novije.
Jacques Prevert:
BARBARA
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom tog dana
A ti si hodala nasmijana
Rascvjetana očarana pokapana
Pod kišom
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom
A ja sam te sreo u ulici Sijama
Smješkala si se
A ja, ja sam se isto tako smješkao
Sjeti se Barbara
Ti koju ja nisam poznavao
Ti koja me nisi poznavala
Sjeti se
Sjeti se ipak tog dana
Ne zaboravi
Neki se čovjek pod trijemom sklonio
I on te zvao po imenu
Barbara
I ti si potrčala k njemu pod kišom
Pokapana očarana rascvjetana
I njemu se bacila u naručaj
Sjeti se tog Barbara
I ne ljuti se na mene ako ti kažem ti
Ja kažem ti svima koje ja volim
Pa i onda ako sam ih vidio samo jedanput
Ja kažem ti svima koji se vole
Pa i onda ako ih ne poznajem
Sjeti se Barbara
Ne zaboravi
Onu pametnu i sretnu kišu
Na tvome sretnom licu
Nad onim sretnim gradom
Onu kišu nad morem
Nad arsenalom
Nad brodom Quessant
O Barbara
Kakve li blezgarije rat
Što je od tebe postalo sada
Pod ovom kišom od željeza
Od vatre čelika krvi
A onaj koji te u svome stiskao zagrljaju
Zaljubljeno
Da li je mrtav nestao ili još uvijek živ
O Barbara
Bez prestanka kiši nad Brestom
Kao što je kišilo onda
Ali to više nije isto i sve je upropašteno
Ovo je kiša od strašne i neutješne žalosti
Ovo više nije ni oluja
Od željeza čelika krvi
Posve jednostavno oblaci
Koji crkavaju kao štenad
Štenad što nestaje uzvodno nad Brestom
I odlazi da trune daleko
Daleko veoma daleko od Bresta
Od kojega ne ostaje ništa.
Vesna Parun :
PRED MOREM, KAO PRED SMRĆU, NEMAM TAJNE
Ako tražiš put u moju dušu
odvedi me moru olujnom.
Ondje ćeš vidjeti otkrit život moj
kao razvaljen hram; moju mladost
smokvama ograđenu visoravan.
Moja bedra: drevnu tužaljku
radi koje poganski bogovi
kleče na koljenima.
Pred morem, kao pred smrću, nemam tajne.
Zemlja i mjesec postaju moje tijelo.
Ljubav presađuje moje misli
u vrtove vječnosti.
Aleksa Šantić
EMINA
Sinoć, kad se vratih iz topla hamama,
Prođoh pokraj bašte staroga imama;
Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,
S ibrikom u ruci stajaše Emina.
Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa još kad se šeće i plećima kreće...
- Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!...
Ja joj nazvah selam. Al' moga mi dina,
Ne šće ni da čuje lijepa Emina,
No u srebren ibrik zahitila vode
Pa po bašti đule zalivati ode;
S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste
Rasplete joj one pletenice guste,
Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!
Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
No meni ne dođe lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alčak, što za njome crko'!