Nakon dugo vremena, najdepresivnijeg ponedjeljka 2011-e, i nekoliko, nažalost propuštenih događanja, vraćam se blogu! Trebalo mi je malo vremena da se vratim stalnom ritmu, ali sada sam tu, i spreman za nove rad(t)ne pobjede :).
U petak sam odlučio posjetiti nekoliko muzeja, iskoristivši tako kao i velik dio zagrebačkog (i hrvatskog) društva priliku da ne platim kartu. Atmosfera za vrijeme Noći uvijek je posebna - čitav grad ispunjen je ljudima svih generacija koji žele vidjeti muzeje i atraktivne izložbe. Ove godine u vrijeme Noći nije bila niti jedna svjetski atraktivna izložba (nekoć su to bili Chagall, skupina Plavi jahač, lanjska grafička zbirka NSKa), ali to nije smanjilo niti vrijednost događaja, niti posjećenost muzeja, već samo pokazalo kako i mi imamo bogatu baštinu. Šteta što se Noć Muzeja održava samo jednom godišnje (budući da muzeji ne bi izgubili mnogo na zaradi da to učine barem još 2 puta godišnje), a šteta je i što je Zagreb , ulično gledano, prilično mrtav grad. Bilo bi sjajno kada bi se pretvaranjem Tesline u pješačku zonu stvorio novi centar, i kada bi se na bilo koji način privuklo ulične umjetnike u grad!
Ali vratimo se mi muzejima :) Noć muzeja u Zagrebu svake je godine organizirana posljednjeg petka u siječnju, što baš i nije najidealnije vrijeme. Naime, prijatelji iz Beograda rekli su mi da je kod njih u svibnju! Ipak, poslužila nam je kao večernji izlazak , i spajanje ugodnog s korisnim - upoznavanja naše kulture i sjajnih muzeja, ali i druženja i zabave. Prva postaja našeg razgleda bio je Muzej za umjetnost i obrt sa velikom izložbom "ART DECO", koja je prirodni nastavak velikog projekta "Secesija u Hrvatskoj". Nažalost, na izložbi se vidi da je priređena nešto skromnije od "Secesije" (možda je to zbog sveopće recesije, tko zna!), ali svakako je vrijedi pogledati, jer je jedna od rijetkih interaktivnih izložbi u Hrvatskoj, koja povezuje sve umjetničke vrste u kojima se očitovao tadašnji stil života i umjetnost. Hrvatska u to vrijeme nije nimalo zaostajala za Europom - održavani su prvi izbori za miss, cabaret je bio omiljen način zabave, ljudi su posjećivali kina, odlazili na savsko kupalište te uživali u životu (lani sam prilikom jednog povijesnog istraživanja imao prilike čitati novine od siječnja - srpnja 1927., što se nadovezuje na ovo razdoblje). Na izložbi su izložene sklupture i fotografije drugih djela Ivana Meštrovića, slike Trepšea, Tartaglie i Babića, skice Sergija Glumca i Ljube Babića za razne scenografije , te razglednice i nacrti kostima za Malu Floramyje Ive Tijardovića. Prikazana je i arhitektura između dva rata, pa tako i djela Drage Iblera, Viktora Kovačića i Ivana Meštrovića, te nacrti našeg (odnosno Jugoslavenskog) paviljona za parišku izložbu 1926. po kojoj je čitav funkcionalni stil i dobio ime. Izložba završava sa projekcijom filma Charlieja Chaplina "Veliki diktator" - prilično simbolično! Isplati se posjetiti.
Sljedeća naša postaja bila je jedna od najljepših hrvatskih galerija, a to je Moderna galerija, u kojoj se održava izložba Ljube Babića, zbog čega je privremeno zatvoren stalni postav koji je osmislio Igor Zidić (osim "Gundulićevog sna" Vlahe Bukovca, kojeg se na sreću nije dočepao bivši premijer). Moderna Galerija je , za razliku od prošle godine, učinila sjajnu stvar - ograničili su broj ljudi koji može ući, pa su tako puštali grupe od 60-ak ljudi svakih 15 minuta, što je omogućilo svima da normalno razgledaju izložbu. Ljubo Babić je slikar čije stvaralaštvo, iskreno, prije nisam poznavao, i to je razlog zašto mi se ova sistematično postavljena izložba izuzetno svidjela.
Naposlijetku smo se taxijem (hladnoća je bila jača od dobre volje) odvezli do Klovićevih dvora, u kojima su bile postavljene dvije izložbe - "Milost susreta" i "Antički Grci na tlu Hrvatske". Što se tiče "Milosti susreta", odnosno izložba umjetničke baštine franjevačke provincije sv.Jeronima iz Zadra, klasično je postavljena izložba sakralne umjetnosti,te predstavlja njihovo svekoliko stvaralaštvo i rad. Usput su tu i klasične velike table sa informacijama o redu, tako da svatko može saznati o čemu se radi.
"Antički Grci na tlu Hrvatske" izložba je samo za one koje tema interesira. Ona je presjek kolonizacije istočne jadranske obale koja je počela u 4. stoljeću, ali je izložba sušta suprotnost "ART DECOu" - nimalo interaktivna , sa osiromašenim informacijama i mnogo loše potpisanih eksponata. Problem je što su svi eksponati sitni (ne smatram da to umanjuje njihovu vrijednost), te ne mogu ispuniti prostor bez kvalitetnih popratnih sadržaja, koji su ovoga puta izostali. Tako se jedan od najvećih muzejskih projekata blago izjalovio. Ali, čekaju nas Pompeji u travnju!
_
Sokrat, škola stranih jezika koja radi od 2000. godine, nedavno je počela organizirati razna događanja. Tako se u prosincu organizirao božićni party, a prvi sljedeći "event" bila je sinoćnja španjolska večer. U ugodan prostor škole bili su pozvani svi polaznici, posebno oni koji uče španjolski, na večer španjolske kulture, glazbe, filma, hrane, pića i plesa (a na repertoaru je bila samba). Direktorica škole, svi profesori i polaznici španjolskog su se potrudili i pripravili sangriu, razne meksičke, latinoameričke i španjolske specijalitete, kviz o španjolskoj kulturi , a dvoje polaznika su i izveli salsu (kojoj su se kasnije priključili i manje profesionalni plesači). Sve skupa, prava opuštajuća večer u ugodnom prostoru.
Sokrat možete pratiti i na Facebooku, a 3.02., u četvrtak, u njihovom će se prostoru u Ulici Kneza Borne (blizu Sheratona i gimnazija u Križanićevoj) održati večer Frankofonije. Svi zainteresirani za učenje francuskog su, pretpostavljam, pozvani!
Osobno imam sjajna iskustva sa Sokratom - promijenio sam 2 profesora, i oboje su sjajno govorili svoj jezik (odnosno njemački), a uspijeli su me i zainteresirati za jezik koji sam odbijao rukama i nogama. U svakom slučaju, preporučam!
Što se tiče ostalih događaja, u Movieplexu je u tijeku "FIlmomanija 4", i najtoplije preporučam da pogledate "Copie Conforme", posljednji film Abbasa Kiarostamija sa Juliette Binoche u glavnoj ulozi, za koju je dobila i Zlatnu palmu. Kino Tuškanac sprema tjedne iranskog i frankofonskog filma, a prije slijedi i ciklus preminulog Blakea Edwardsa. Početkom ožujka tradicionalno će se održati ZagrebDox.
Kazališta su isto počela s premijerama. Još prije dva tjedna Leda je bila na repertoaru Gavelle, a u petak je odana i počast velikoj hrvatskoj književnici u HNK - Zagorki! Predstava koju ću svakako pogledati.
A što se tiče knjiga - moje najtoplije preporuke za "Ljuljačku daha" Herte Müller, "Crnu knjigu" Orhana Pamuka i sveopće popularnog Stiega Larssona...
Moj sljedeći izlet bit će upravo francuska večer u Sokratu, a onda - tko zna!
Post je objavljen 30.01.2011. u 00:17 sati.