subota, 24.07.2010.
Tour de Serbie br. 6
Sljedećeg dana odlučili smo obići samo Muzej Vojvodine, budući da je Muzej Novoga Sada smješten na Petrovaradinskoj tvrđavi, a majka i prijateljice nisu imale snage da se ponovno uspnu gore. Muzej Vojvodine nalazi se točno preko puta Dunavskog parka, u prostranoj palači, koja je tek djelomično iskorištena za stalni postav koji se sastoji od 3 arheološke sobe, 2 povijesne, 1 sa izlošcima koji prezentiraju građanski život, te 2 sa izlošcima koji prezentiraju seoski život –narodne nošnje, alate koji su korišteni i slično. Meni se najviše svidio etnografski dio, iako je i arheološki postav vrlo interesantan,naročito zbog dvije kasnoantičke kacige, kakve se rijetko nalaze i izlažu u muzejima. Također u dijelu o građanskom životu istaknute su zanimljive uniforme svećenika raznih vjeroispovjesti na prostoru Vojvodine – dakle katoličkog, pravoslavnog i protestantskog svećenika, te regal sa židovskim vjerskim predmetima kao što su menora , molitveni šalovi, svijeće za Šabat i slično
Osim svega navedenoga, u muzeju postoji i mali dio uređen kao stara gradska ulica, u kojoj se može vidjeti krojačka radionica, radionica časovničara, starinska apoteka i izlozi sa odjećom kakvih više nema, te se stoga radi o zanimljivoj ideji, koju ne bi bilo loše izvesti i u našim muzejima.
Nakon toga otišli smo do Dunavskog parka, prostranog i lijepo uređenog prostora u kojem se po potrebi može provesti i čitavo popodne, no mi smo tamo samo predahnuli izjedajući plazma kekse. Osim par malih prostora za igru, postoji i nekoliko paviljona koji liče na onaj na Zrinjevcu, te jezerce (bara) sa labudom (da, jednim) i nizom kornjačica, koje su atrakcija za djecu, ali nikoga drugoga. Postoji i nekoliko poprsja srpskih umjetnika, među kojima sam zamjetio poprsje Miroslava Antića.
(s interneta)
Na kraju smo prošli kraj velike suvremene građevine Srpskog narodnog pozorišta osnovanog 1861. , a zgrada koja danas stoji podignuta je 1981. , s obzirom na obilježavanje 120 godina teatra. Repertoar je vrlo sličan onome u našim kazalištima –što se tiče drame, tu je Biljana Srbljanović sa „Barbelom“, koji se izvodi i kod nas, u Gavelli, ali i Tartuffe, Tri sestre, Ivanov i neki manje poznati srpski dramatičari (meni manje poznati). Što se tiče opere, tu je scenska kantata Carmina Burana (kao i lani na splitskom ljetu), Don Giovanni (kao i u HNK Zagreb), Ero s onega svita (HNK Zagreb; HNK Split). Dakle, radi se o sličnoj programskoj politici.
Sljedeće jutro krenuli smo Lastinim busom za Beograd. Na putu koji traje 1 vremena, mi smo kasnili punih pola sata, iako mi još uvijek nije jasno kako smo kasnili, budući da nigdje nismo stajali u koloni, pa ni približno, a krenuli smo točno . U busu su puštali razno razne hitove balkanske glazbe, što je ovoga puta bilo teško podnošljivo i usporedivo sa zavijanjem hijena. Ali dobro, tko voli nek izvoli, ali neka ne terorizira čitav bus. O Beogradu idući put.
24.07.2010. u 17:58 •
0 Komentara •
Print •
#
| < |
srpanj, 2010 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
1 |
2 |
3 |
4 |
| 5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
| 12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
| 19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
| 26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
31 |
|
Siječanj 2013 (1)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (4)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (3)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (3)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (4)
Travanj 2011 (5)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (2)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (5)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (3)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (10)
Lipanj 2010 (4)
Svibanj 2010 (8)
Opis bloga
Blog u sjećanje svim divnim minulim trenucima... i u traženje sretnije, kulturnije i ljepše budućnosti u Hrvatskoj
hobby: obilaženje kulturnih događanja :)
Ime Belle Epoque preuzeto je od razdoblja pariške kulture i umjetnosti, života između 1871. i 1945. Razdoblje pojave prvih profesionalnih cabaretskih družina, Art Nouveaua i Art Decoa, i opuštenog života. Iako je epoque imenica ženskog roda, pa se i pridjev Belle slaže s njom, ja sam muška osoba (primjetio sam da u komentarima dolazi do zabune, pa da napomenem :) )
Fotografije ću ubuduće postavljati preko Flickra, a ako mi se netko ima želju obratiti iz bilo kakvih pobuda, imam i novootvoreni e-mail
belleepoqueblog@yahoo.com
stihovi
Sergej Jesenjin
DO VIĐENJA, DRAGI DO VIĐENJA
Do viđenja, dragi, do viđenja.
Ljubav mili u grudima spava.
Ništa ovaj rastanak ne mijenja,
Možda novi susret obećava.
Do viđenja mili, bez ruke i bez slova
neka ti tuga obrve ne povije.
Umrijeti nije ništa novog
niti živjeti ništa novije.
Jacques Prevert:
BARBARA
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom tog dana
A ti si hodala nasmijana
Rascvjetana očarana pokapana
Pod kišom
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom
A ja sam te sreo u ulici Sijama
Smješkala si se
A ja, ja sam se isto tako smješkao
Sjeti se Barbara
Ti koju ja nisam poznavao
Ti koja me nisi poznavala
Sjeti se
Sjeti se ipak tog dana
Ne zaboravi
Neki se čovjek pod trijemom sklonio
I on te zvao po imenu
Barbara
I ti si potrčala k njemu pod kišom
Pokapana očarana rascvjetana
I njemu se bacila u naručaj
Sjeti se tog Barbara
I ne ljuti se na mene ako ti kažem ti
Ja kažem ti svima koje ja volim
Pa i onda ako sam ih vidio samo jedanput
Ja kažem ti svima koji se vole
Pa i onda ako ih ne poznajem
Sjeti se Barbara
Ne zaboravi
Onu pametnu i sretnu kišu
Na tvome sretnom licu
Nad onim sretnim gradom
Onu kišu nad morem
Nad arsenalom
Nad brodom Quessant
O Barbara
Kakve li blezgarije rat
Što je od tebe postalo sada
Pod ovom kišom od željeza
Od vatre čelika krvi
A onaj koji te u svome stiskao zagrljaju
Zaljubljeno
Da li je mrtav nestao ili još uvijek živ
O Barbara
Bez prestanka kiši nad Brestom
Kao što je kišilo onda
Ali to više nije isto i sve je upropašteno
Ovo je kiša od strašne i neutješne žalosti
Ovo više nije ni oluja
Od željeza čelika krvi
Posve jednostavno oblaci
Koji crkavaju kao štenad
Štenad što nestaje uzvodno nad Brestom
I odlazi da trune daleko
Daleko veoma daleko od Bresta
Od kojega ne ostaje ništa.
Vesna Parun :
PRED MOREM, KAO PRED SMRĆU, NEMAM TAJNE
Ako tražiš put u moju dušu
odvedi me moru olujnom.
Ondje ćeš vidjeti otkrit život moj
kao razvaljen hram; moju mladost
smokvama ograđenu visoravan.
Moja bedra: drevnu tužaljku
radi koje poganski bogovi
kleče na koljenima.
Pred morem, kao pred smrću, nemam tajne.
Zemlja i mjesec postaju moje tijelo.
Ljubav presađuje moje misli
u vrtove vječnosti.
Aleksa Šantić
EMINA
Sinoć, kad se vratih iz topla hamama,
Prođoh pokraj bašte staroga imama;
Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,
S ibrikom u ruci stajaše Emina.
Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa još kad se šeće i plećima kreće...
- Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!...
Ja joj nazvah selam. Al' moga mi dina,
Ne šće ni da čuje lijepa Emina,
No u srebren ibrik zahitila vode
Pa po bašti đule zalivati ode;
S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste
Rasplete joj one pletenice guste,
Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!
Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
No meni ne dođe lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alčak, što za njome crko'!
