Marketing
Tour de Serbie br. 6
Sljedećeg dana odlučili smo obići samo Muzej Vojvodine, budući da je Muzej Novoga Sada smješten na Petrovaradinskoj tvrđavi, a majka i prijateljice nisu imale snage da se ponovno uspnu gore. Muzej Vojvodine nalazi se točno preko puta Dunavskog parka, u prostranoj palači, koja je tek djelomično iskorištena za stalni postav koji se sastoji od 3 arheološke sobe, 2 povijesne, 1 sa izlošcima koji prezentiraju građanski život, te 2 sa izlošcima koji prezentiraju seoski život –narodne nošnje, alate koji su korišteni i slično. Meni se najviše svidio etnografski dio, iako je i arheološki postav vrlo interesantan,naročito zbog dvije kasnoantičke kacige, kakve se rijetko nalaze i izlažu u muzejima. Također u dijelu o građanskom životu istaknute su zanimljive uniforme svećenika raznih vjeroispovjesti na prostoru Vojvodine – dakle katoličkog, pravoslavnog i protestantskog svećenika, te regal sa židovskim vjerskim predmetima kao što su menora , molitveni šalovi, svijeće za Šabat i slično
Osim svega navedenoga, u muzeju postoji i mali dio uređen kao stara gradska ulica, u kojoj se može vidjeti krojačka radionica, radionica časovničara, starinska apoteka i izlozi sa odjećom kakvih više nema, te se stoga radi o zanimljivoj ideji, koju ne bi bilo loše izvesti i u našim muzejima.
Nakon toga otišli smo do Dunavskog parka, prostranog i lijepo uređenog prostora u kojem se po potrebi može provesti i čitavo popodne, no mi smo tamo samo predahnuli izjedajući plazma kekse. Osim par malih prostora za igru, postoji i nekoliko paviljona koji liče na onaj na Zrinjevcu, te jezerce (bara) sa labudom (da, jednim) i nizom kornjačica, koje su atrakcija za djecu, ali nikoga drugoga. Postoji i nekoliko poprsja srpskih umjetnika, među kojima sam zamjetio poprsje Miroslava Antića.
(s interneta)
Na kraju smo prošli kraj velike suvremene građevine Srpskog narodnog pozorišta osnovanog 1861. , a zgrada koja danas stoji podignuta je 1981. , s obzirom na obilježavanje 120 godina teatra. Repertoar je vrlo sličan onome u našim kazalištima –što se tiče drame, tu je Biljana Srbljanović sa „Barbelom“, koji se izvodi i kod nas, u Gavelli, ali i Tartuffe, Tri sestre, Ivanov i neki manje poznati srpski dramatičari (meni manje poznati). Što se tiče opere, tu je scenska kantata Carmina Burana (kao i lani na splitskom ljetu), Don Giovanni (kao i u HNK Zagreb), Ero s onega svita (HNK Zagreb; HNK Split). Dakle, radi se o sličnoj programskoj politici.
Sljedeće jutro krenuli smo Lastinim busom za Beograd. Na putu koji traje 1 vremena, mi smo kasnili punih pola sata, iako mi još uvijek nije jasno kako smo kasnili, budući da nigdje nismo stajali u koloni, pa ni približno, a krenuli smo točno . U busu su puštali razno razne hitove balkanske glazbe, što je ovoga puta bilo teško podnošljivo i usporedivo sa zavijanjem hijena. Ali dobro, tko voli nek izvoli, ali neka ne terorizira čitav bus. O Beogradu idući put.
Post je objavljen 24.07.2010. u 17:58 sati.