nedjelja, 18.07.2010.
Tour de Serbie...br.3
U posljednjem postu napisanom o Nisu opisat cu posjet logoru Crveni krst, te dvjema pravoslavnim crkvama koje se nalaze u njemu, vaterpolo turniru na koji ipak nisam otisao, te koncertu Olivere Katarine, navodno rasprodatom, na koji nisam otisao.
Posljednjeg dana u Nisu, odlucili smo posjetiti logor Crveni Krst, koji su osnovali nacisticki okupatori tijekom drugog svjetskog rata. Logor jednostavno nisam htio fotografirati, jer se u njemu nisam osjecao nimalo ugodno, a i mislim da nije prikladno fotografirati na takvim mjestima. Kustosica logora, koja ni nakon 16 godina rada ne zna bas puno o povijesti logora i Nisa, pa nas je blijedo gledala kad smo je pitali za taj misteriozan datum pada Nisa. Nakon sto nam je ispricala par cinjenica, ispricala se sto ne moze ici s nama do same zgrade jer je jadna izgorila. Logor je zgrada s prizemljem, u kojem su logorasi spavali, prvim katom , gdje su bili primorani raditi, te tavanom koji je sluzio sa mucenje, te je najpotresniji dio logora. U zgradi je sad postavljen muzej koji je u doista ocajnom stanju. Naime, postav nije mnogo prepravljen od vremena SFRJ, pa tako postoji cijela prostorija posvecena Jugoslavensko-norveskom prijateljstvu sa slikama druga Tita i drugarice Jovanke kako obilaze potomke logorasa prebacenih u Norvesku. Opcenito , postav muzeja je promasen, jer je puno manje prostora posveceno stvarnim zrtvama logora - neduznoj djeci, starcima i zenama, a puno vise nekakvim pripadnicima NOBa, i ulozi zena u istome. Jedina prava posveta njima je popis zrtava koji su stradali u proboju iz logora 12. februara 1942. Uglavnom, radi se o strasnom spomeniku zrtvama nacisticke tiranije.
Nakon toga smo obisli dvije velike pravoslavne crkve u Nisu - Sabornu crkvu i crkvu sv. Nikole. U Sabornoj crkvi se nisam dugo zadrzao, buduci da je u tijeku bilo vjencanje sa poprilicno gostiju. Ova prostrana crkva je oslikana u svakom uglu fascinantnim ikonama, koje se rade po tocno utvrdenom kodeksu, a postoji i lijepi drveni ikonostas sa 3 reda. Ikone su restaurirane nakon bombardiranja 1999., i crkva je sada potpuno u funkciji. Osim ikona svetaca, postoje i brojni prikazi iz Kristova zivota, te dva velika lustera.
Crkva sv. Nikole je manja, ali jednako lijepo oslikana, zapravo prilicno slicno Sabornoj crkvi, a zanimljivo je ruho sv. Petke, velike pravoslavne svetice, koje je doneseno iz Rumunjske i bit ce neko vrijeme tamo izlozeno. Ispred crkve se nalazi natkriti bunar, u kojem se dogodilo cudo. Naime, djecak koji je upao u bunar izasao je neozlijeden, smatra se po zagovoru sv. Vasilja. I taj dio je oslikan.
Inace, za vrijeme naseg boravka u Nisu odrzavao se svjetski vaterpolo kup, ali nismo bili narocito zainteresirani za odlazak, vec smo sve pratili preko tva, i saznali da su nasi naposljetku osvojili 4. mjesto.
Drugih zanimljivih zapazanja nema, danas smo stigli u Novi Sad, a u kolonu nas je ubacio Ivo Josipovic, nas el presidente , koji je bas morao u to vrijeme da se vrati iz Subotice, sto je stvorilo veliki zastoj. Sutra stizu slike...
p.s. zna li netko za smjestaj u beogradu?
18.07.2010. u 21:31 •
1 Komentara •
Print •
#
| < |
srpanj, 2010 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
1 |
2 |
3 |
4 |
| 5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
| 12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
| 19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
| 26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
31 |
|
Siječanj 2013 (1)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (4)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (3)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (3)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (4)
Travanj 2011 (5)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (2)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (5)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (3)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (10)
Lipanj 2010 (4)
Svibanj 2010 (8)
Opis bloga
Blog u sjećanje svim divnim minulim trenucima... i u traženje sretnije, kulturnije i ljepše budućnosti u Hrvatskoj
hobby: obilaženje kulturnih događanja :)
Ime Belle Epoque preuzeto je od razdoblja pariške kulture i umjetnosti, života između 1871. i 1945. Razdoblje pojave prvih profesionalnih cabaretskih družina, Art Nouveaua i Art Decoa, i opuštenog života. Iako je epoque imenica ženskog roda, pa se i pridjev Belle slaže s njom, ja sam muška osoba (primjetio sam da u komentarima dolazi do zabune, pa da napomenem :) )
Fotografije ću ubuduće postavljati preko Flickra, a ako mi se netko ima želju obratiti iz bilo kakvih pobuda, imam i novootvoreni e-mail
belleepoqueblog@yahoo.com
stihovi
Sergej Jesenjin
DO VIĐENJA, DRAGI DO VIĐENJA
Do viđenja, dragi, do viđenja.
Ljubav mili u grudima spava.
Ništa ovaj rastanak ne mijenja,
Možda novi susret obećava.
Do viđenja mili, bez ruke i bez slova
neka ti tuga obrve ne povije.
Umrijeti nije ništa novog
niti živjeti ništa novije.
Jacques Prevert:
BARBARA
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom tog dana
A ti si hodala nasmijana
Rascvjetana očarana pokapana
Pod kišom
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom
A ja sam te sreo u ulici Sijama
Smješkala si se
A ja, ja sam se isto tako smješkao
Sjeti se Barbara
Ti koju ja nisam poznavao
Ti koja me nisi poznavala
Sjeti se
Sjeti se ipak tog dana
Ne zaboravi
Neki se čovjek pod trijemom sklonio
I on te zvao po imenu
Barbara
I ti si potrčala k njemu pod kišom
Pokapana očarana rascvjetana
I njemu se bacila u naručaj
Sjeti se tog Barbara
I ne ljuti se na mene ako ti kažem ti
Ja kažem ti svima koje ja volim
Pa i onda ako sam ih vidio samo jedanput
Ja kažem ti svima koji se vole
Pa i onda ako ih ne poznajem
Sjeti se Barbara
Ne zaboravi
Onu pametnu i sretnu kišu
Na tvome sretnom licu
Nad onim sretnim gradom
Onu kišu nad morem
Nad arsenalom
Nad brodom Quessant
O Barbara
Kakve li blezgarije rat
Što je od tebe postalo sada
Pod ovom kišom od željeza
Od vatre čelika krvi
A onaj koji te u svome stiskao zagrljaju
Zaljubljeno
Da li je mrtav nestao ili još uvijek živ
O Barbara
Bez prestanka kiši nad Brestom
Kao što je kišilo onda
Ali to više nije isto i sve je upropašteno
Ovo je kiša od strašne i neutješne žalosti
Ovo više nije ni oluja
Od željeza čelika krvi
Posve jednostavno oblaci
Koji crkavaju kao štenad
Štenad što nestaje uzvodno nad Brestom
I odlazi da trune daleko
Daleko veoma daleko od Bresta
Od kojega ne ostaje ništa.
Vesna Parun :
PRED MOREM, KAO PRED SMRĆU, NEMAM TAJNE
Ako tražiš put u moju dušu
odvedi me moru olujnom.
Ondje ćeš vidjeti otkrit život moj
kao razvaljen hram; moju mladost
smokvama ograđenu visoravan.
Moja bedra: drevnu tužaljku
radi koje poganski bogovi
kleče na koljenima.
Pred morem, kao pred smrću, nemam tajne.
Zemlja i mjesec postaju moje tijelo.
Ljubav presađuje moje misli
u vrtove vječnosti.
Aleksa Šantić
EMINA
Sinoć, kad se vratih iz topla hamama,
Prođoh pokraj bašte staroga imama;
Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,
S ibrikom u ruci stajaše Emina.
Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa još kad se šeće i plećima kreće...
- Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!...
Ja joj nazvah selam. Al' moga mi dina,
Ne šće ni da čuje lijepa Emina,
No u srebren ibrik zahitila vode
Pa po bašti đule zalivati ode;
S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste
Rasplete joj one pletenice guste,
Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!
Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
No meni ne dođe lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alčak, što za njome crko'!
