U posljednjem postu napisanom o Nisu opisat cu posjet logoru Crveni krst, te dvjema pravoslavnim crkvama koje se nalaze u njemu, vaterpolo turniru na koji ipak nisam otisao, te koncertu Olivere Katarine, navodno rasprodatom, na koji nisam otisao.
Posljednjeg dana u Nisu, odlucili smo posjetiti logor Crveni Krst, koji su osnovali nacisticki okupatori tijekom drugog svjetskog rata. Logor jednostavno nisam htio fotografirati, jer se u njemu nisam osjecao nimalo ugodno, a i mislim da nije prikladno fotografirati na takvim mjestima. Kustosica logora, koja ni nakon 16 godina rada ne zna bas puno o povijesti logora i Nisa, pa nas je blijedo gledala kad smo je pitali za taj misteriozan datum pada Nisa. Nakon sto nam je ispricala par cinjenica, ispricala se sto ne moze ici s nama do same zgrade jer je jadna izgorila. Logor je zgrada s prizemljem, u kojem su logorasi spavali, prvim katom , gdje su bili primorani raditi, te tavanom koji je sluzio sa mucenje, te je najpotresniji dio logora. U zgradi je sad postavljen muzej koji je u doista ocajnom stanju. Naime, postav nije mnogo prepravljen od vremena SFRJ, pa tako postoji cijela prostorija posvecena Jugoslavensko-norveskom prijateljstvu sa slikama druga Tita i drugarice Jovanke kako obilaze potomke logorasa prebacenih u Norvesku. Opcenito , postav muzeja je promasen, jer je puno manje prostora posveceno stvarnim zrtvama logora - neduznoj djeci, starcima i zenama, a puno vise nekakvim pripadnicima NOBa, i ulozi zena u istome. Jedina prava posveta njima je popis zrtava koji su stradali u proboju iz logora 12. februara 1942. Uglavnom, radi se o strasnom spomeniku zrtvama nacisticke tiranije.
Nakon toga smo obisli dvije velike pravoslavne crkve u Nisu - Sabornu crkvu i crkvu sv. Nikole. U Sabornoj crkvi se nisam dugo zadrzao, buduci da je u tijeku bilo vjencanje sa poprilicno gostiju. Ova prostrana crkva je oslikana u svakom uglu fascinantnim ikonama, koje se rade po tocno utvrdenom kodeksu, a postoji i lijepi drveni ikonostas sa 3 reda. Ikone su restaurirane nakon bombardiranja 1999., i crkva je sada potpuno u funkciji. Osim ikona svetaca, postoje i brojni prikazi iz Kristova zivota, te dva velika lustera.
Crkva sv. Nikole je manja, ali jednako lijepo oslikana, zapravo prilicno slicno Sabornoj crkvi, a zanimljivo je ruho sv. Petke, velike pravoslavne svetice, koje je doneseno iz Rumunjske i bit ce neko vrijeme tamo izlozeno. Ispred crkve se nalazi natkriti bunar, u kojem se dogodilo cudo. Naime, djecak koji je upao u bunar izasao je neozlijeden, smatra se po zagovoru sv. Vasilja. I taj dio je oslikan.
Inace, za vrijeme naseg boravka u Nisu odrzavao se svjetski vaterpolo kup, ali nismo bili narocito zainteresirani za odlazak, vec smo sve pratili preko tva, i saznali da su nasi naposljetku osvojili 4. mjesto.
Drugih zanimljivih zapazanja nema, danas smo stigli u Novi Sad, a u kolonu nas je ubacio Ivo Josipovic, nas el presidente , koji je bas morao u to vrijeme da se vrati iz Subotice, sto je stvorilo veliki zastoj. Sutra stizu slike...
p.s. zna li netko za smjestaj u beogradu?
Post je objavljen 18.07.2010. u 21:31 sati.