Danas na Veliki petak, kad ovaj tekst počinjem pisati, želim naglasiti da nijedna žrtva nije tako slična Isusovoj žrtvi kao žrtva malih Abela ubijenih u krilu majčinom. Oni su potpuno nevini, iako nisu i potpuno čisti jer nose teret istočnoga grijeha na duši. Duša im je ranjena grijesima praroditelja, koje oni ne nasljeđuju, ali nasljeđuju posljedice tih grijeha, što znači da su podložni bolestima i smrti. Isus je od svoje smrti na Križu do uskrsnuća otišao propovjedati u Podzemlje, što se vidi iz teksta prvog pape: 1Pt 3,19 Doista, i Krist jednom za grijehe umrije, pravedan za nepravedne, da vas privede k Bogu – ubijen doduše u tijelu, ali oživljen u duhu. 19U njemu otiđe i propovijedati duhovima u tamnici 20koji bijahu nekoć nepokorni, kad ih ono Božja strpljivost iščekivaše, u vrijeme Noino, dok se gradila korablja u kojoj nekolicina, to jest osam duša, bî spašena vodom. 21Njezin protulik, krštenje – ne odlaganje tjelesne nečistoće, nego molitva za dobru savjest upravljena Bogu – i vas sada spašava po uskrsnuću Isusa Krista 22koji, uzašavši na nebo, jest zdesna Bogu, pošto mu bijahu pokoreni anđeli, vlasti i sile. Zato mislim da je ova tri dana Isus posebno prisutan u Limbu da olakša samoću dušama koje su proživjele strahotu namjernog pobačaja. I da se pored Božića i Svi svetih ovaj dan i na Veliku subotu najviše duša te djece oslobađa i ulazi u Raj. Zato vas molim da ovih dana do Uskrsa molite za te duše. Možda nije čas, ali obećao sam nešto napisati i o psihološkom aspektu krivnje. Freud kao i drugi psiholozi raspravljali su o krivnji kao psihološkoj stvarnosti. Freud je smatrao da se osjećaji krivice pojavljuju kada postoji napetost između strogog superega, pounutrenog autoriteta roditelja i drugih značajnih likova, i ega koji je izvršni djelatnik osobnosti. Izvori takve krivnje jesu strah pred autoritetom i konkretnije strah od gubitka ljubavi onih od kojih neka osoba ovisi. U odvajanju krivnje koja ima više psihološko podrijetlo od krivnje u strogo teološkom smislu, od pomoći je, kao što je Glaser predložio, ako se učini razlika između svijesti i superega. Svijest se u psihoanalizi smatra funkcijom ega koja se postiže zdravim usvajanjem vrijednosti i normi društva čega je pojedinac dio. Kao takva ona poziva osobu na ljubav a ne zapovijeda osobi da se drži nekog pravila. Ona je usmjerena prema drugom, prema vrijednosti i dinamična je u smislu da uočava nijanse određenog stanja. Iskustvo krivnje koju stvara savjest u omjeru je s vrijednošću o kojoj je riječ. Ja ću Glasera nadopuniti i reći da se dobra savjest dobiva molitvom upravljenom Bogu , kao što kaže 21 redak 21Njezin protulik, krštenje – ne odlaganje tjelesne nečistoće, nego molitva za dobru savjest upravljena Bogu – Samo je tada iskustvo krivnje koju stvara savjest u omjeru s vrijednošću o kojoj je riječ. Zar ima išta vrijednije od djeteta u majčinoj utrobi? Za razliku od svijesti (koja je izgrađena) superego je primitivniji agens koji cenzurira ponašanje u svjetlu prošlih zapovijedi. On nastoji uliti krivnju koja je često u nesrazmjeru s vrijednošću o kojoj je riječ. On je statičniji i ne poklanja pozornost nijansama stanja. On nameće prošle zapovijedi autoriteta na slijepi način. U prosječnog pojedinca krivnja je nejasno iskustvo utoliko što ona može odgovarati na istinsko kršenje vrijednosti ili norme, kao i na zapovijedi koje su pounutrene za vrijeme razvoja u djetinjstvu a još uvijek latentne u dinamičkoj podsvijesti. Ali, ali ima i 'natprosječnih' pojedinaca koji tvrde da prosječni vjernik njima nameće krivnju ako im govori da je abortus ubojstvo. Ne, vjernika ne zanimaju likovi čiji su superego izgradili roditelji-antife, ateisti, liberali čija je 'sloboda' ukalupljena u Kipu slobode na 'ulazu' u Ameriku, i slični likovi koji zagovaraju toleranciju, a tolerantni su koliko je gladna hijena tolerantna kad ugleda neku slabiju životinju koju može pojest. Vjernika zanima nevino dijete u utrobi majke. Vjernik nameće SVIJEST o pravu djeteta na život, što mu je zagarantirano i deklaracijama UNa i našim ustavom. Postavit ću jednu tezu, pa šta bud(n)e. Predmnijevam da se zagovaratelji prava žene da odlučuje o svome tijelu (tko joj brani, ali nek ne dira tuđe djetetovo tijelo, koje nije njeno- to je tijelo od tijela- dva tijela) naglo nasekiraju kad im vjernik nešto rekne protiv abortusa iz razloga što su oni 'ispred vremena' pa im je 'ispred vremena' i superego, pa superego cenzurira novu informaciju tako što je 'vidi' kao prošlu zapovijed autoriteta i nameće je na slijep način u smislu da antifa poludi (naglo) kad mu spomeneš da je abortus ubojstvo. Ima antifa koji su tako uske SVIJESTI, da im je podsvijest puno razvijenija, pa svoje stavove antiiznijansirano iznose u obliku parola. Svima koji vjeruju i svima koji žele vlastito spasenje, a osobito onima koji su svoje križeve pridružili Kristovoj patnji želim sreatan Uskrs. |
Gdje leži krivnja poganih? Kako objasniti stavove ljudi koji su neosjetljivi na grijeh ubojstva u ženinoj utrobi? Na prvom mjestu treba reći da svaki čovjek posjeduje savjest. Šta je savjest najbolje je to prvi definirao sveti Pavao napisavši u poslanici Rim 2, 12-16 Uistinu, koji bez Zakona sagriješiše, bez Zakona će i propasti; i koji pod Zakonom sagriješiše, po Zakonu će biti suđeni. Ne, pred Bogom nisu pravedni slušatelji Zakona, nego – izvršitelji će Zakona biti opravdani. Ta kad se god pogani, koji nemaju Zakona, po naravi drže Zakona, i nemajući Zakona, oni su sami sebi Zakon: pokazuju da je ono što Zakon nalaže upisano u srcima njihovim. O tom svjedoči i njihova savjest, a i prosuđivanja kojima se među sobom optužuju ili brane. To će se očitovati na Dan u koji će, po mojem evanđelju, Bog po Isusu Kristu suditi ono što je skriveno u ljudima. Svakom čovjeku je Bog upisao u srce odredbe svoga Zakona. O tome svjedoči nutarnji glas u njihovom srcu koji ih optužuje ako učine neko zlo. Zato nitko nema isprike. Ako žena ili muškarac misle da nemaju savjesti to je iz razloga što su umrtvili vlastitu savjest i zatrpali je besmislenim i suludim opravdanjima ili prjevarama koje su toliko infantilne i majmunolike da izazivaju sažaljenje. Kad voditeljica 'Otvorenog' sugerira da je abortus izbor onda ona propušta izustiti riječ -izbor ubiti dijete- onda se to više ne može nazvati glupošću nego ludošću, kao što je i ludost da se reproduktivno zdravlje smatra ljudskim pravom u smislu da se pod zdravljem podrazumjeva i mogućnost izbora za abortus. Dakle savjest je svjedok onoga što je upisano u čovječjem srcu, a što se odražava kroz misao, riječ, djelo ili propust. Drugi svjedok će biti međusobno optuživanje ili obrana u prosuđivanju misli o pobačaju, riječi o pobačaju i djela o pobačaju, ali i propusta kad se šuti tamo gdje se ne smije šutjeti. Evo ja ću ovdje iznijeti optužbe prema ljudima koji čine ili podržavaju pobačaje pa nek se izvole braniti. Prva optužba je da abortusom činiš ubojstvo. Druga optužba je da podržavaš abortus. Treća optužba je da lažnim terminima skrivaš od sebe da si ubojica ili potencijalni ubojica. Četvrta optužba je da svoj glas daješ podršci ubojstvu abortusom, čime unaprijed zazivaš prokletstva i razne nesreće nad narod i čovječanstvo i direktno si za to odgovoran. Nemojte misliti da gubim vrijeme pišući ovaj post i da neću ništa postići. Optužba je iznijeta pred sudište Božje i ima vječni karakter. Nitko ne može umaći od toga, jer Zakon Božji ima vječni karakter. Oni likovi poput predsjednika SDPa koji zagovaraju izbor (za ubojstvo djeteta), imaju veću odgovornost pa će i strože biti suđeni na sudu Božjem. On usput i zagovara rušenje prava na jednakost i ravnopravnost djece tako da sva djeca imaju pravo na oca i majku, pa se time srozao 'na dno pakla' kako kaže evanđelje. Ne samo da sam osobno griješi nego i mnoge druge zavodi svojom ludošću i nepromišljenošću. Ponizio je svoju savjest, umjesto da ponizi svoju ogromnu oholost. U svojoj bezumnosti ateisti, deisti, agnostici, lijevi liberali i sl. misle da su ispred vremena. Uvijek govore da su ispred vremena. Pa što nisu ispred vremena u momentu kad treba treba reći: - Ovaj embrio će za 9 mjeseci biti beba, pa ne smijemo zagovarati 'slobodu' izbora za ubojstvo. Ako govorimo da smo ljudi 22 stoljeća, da smo toliko ispred vremena, onda ne bi trebao biti problem biti ispred vremena 9 mjeseci-, pa vidjeti u ovom embriju tek rođenu bebu Oni su isred vremena samo u smislu onoga što se kaže na kraju Apokalipse sv. Ivana apostola: -Oni koji se kvare neka se i dalje kvare, a oni koji su dobri neka napreduju u dobru.- Da, oni su ispred vremena po potencijalno zlim mislima i planovima koje će uvećati do 22 stoljeća. Bijeda ljudska. U Hrvatskoj je, od samostalnosti, abortirano milijun djece. Zamislite da su živi, kolika bi bila snaga te mladosti, i kako bi gospodarstvo cvjetalo. Bog bi blagoslovio zemlju, a ovako je proklinje po ženama kao što je Neva Tolle koja se ruga ženama koje su puno puta rodile ili hoće puno puta roditi. Valjda misli da je puno ispred svoga vremena. PS. Neki ljudi nejasno povezuju slobodu sa lovorikama oko glave i slame u glavi! |