Danas na Veliki petak, kad ovaj tekst počinjem pisati, želim naglasiti da nijedna žrtva nije tako slična Isusovoj žrtvi kao žrtva malih Abela ubijenih u krilu majčinom. Oni su potpuno nevini, iako nisu i potpuno čisti jer nose teret istočnoga grijeha na duši. Duša im je ranjena grijesima praroditelja, koje oni ne nasljeđuju, ali nasljeđuju posljedice tih grijeha, što znači da su podložni bolestima i smrti.
Isus je od svoje smrti na Križu do uskrsnuća otišao propovjedati u Podzemlje, što se vidi iz teksta prvog pape:
1Pt 3,19
Doista,
i Krist jednom za grijehe umrije,
pravedan za nepravedne,
da vas privede k Bogu –
ubijen doduše u tijelu,
ali oživljen u duhu.
19U njemu otiđe i propovijedati
duhovima u tamnici
20koji bijahu nekoć nepokorni,
kad ih ono Božja strpljivost iščekivaše,
u vrijeme Noino,
dok se gradila korablja
u kojoj nekolicina,
to jest osam duša,
bî spašena vodom.
21Njezin protulik, krštenje –
ne odlaganje tjelesne nečistoće,
nego molitva za dobru savjest
upravljena Bogu –
i vas sada spašava
po uskrsnuću Isusa Krista
22koji, uzašavši na nebo,
jest zdesna Bogu,
pošto mu bijahu pokoreni
anđeli, vlasti i sile.
Zato mislim da je ova tri dana Isus posebno prisutan u Limbu da olakša samoću dušama koje su proživjele strahotu namjernog pobačaja.
I da se pored Božića i Svi svetih ovaj dan i na Veliku subotu najviše duša te djece oslobađa i ulazi u Raj.
Zato vas molim da ovih dana do Uskrsa molite za te duše.
Možda nije čas, ali obećao sam nešto napisati i o psihološkom aspektu krivnje.
Freud kao i drugi psiholozi raspravljali su o krivnji kao psihološkoj stvarnosti. Freud je smatrao da se osjećaji krivice pojavljuju kada postoji napetost između strogog superega, pounutrenog autoriteta roditelja i drugih značajnih likova, i ega koji je izvršni djelatnik osobnosti. Izvori takve krivnje jesu strah pred autoritetom i konkretnije strah od gubitka ljubavi onih od kojih neka osoba ovisi.
U odvajanju krivnje koja ima više psihološko podrijetlo od krivnje u strogo teološkom smislu, od pomoći je, kao što je Glaser predložio, ako se učini razlika između svijesti i superega. Svijest se u psihoanalizi smatra funkcijom ega koja se postiže zdravim usvajanjem vrijednosti i normi društva čega je pojedinac dio. Kao takva ona poziva osobu na ljubav a ne zapovijeda osobi da se drži nekog pravila. Ona je usmjerena prema drugom, prema vrijednosti i dinamična je u smislu da uočava nijanse određenog stanja. Iskustvo krivnje koju stvara savjest u omjeru je s vrijednošću o kojoj je riječ.
Ja ću Glasera nadopuniti i reći da se dobra savjest dobiva molitvom upravljenom Bogu , kao što kaže 21 redak
21Njezin protulik, krštenje –
ne odlaganje tjelesne nečistoće,
nego molitva za dobru savjest
upravljena Bogu –
Samo je tada iskustvo krivnje koju stvara savjest u omjeru s vrijednošću o kojoj je riječ.
Zar ima išta vrijednije od djeteta u majčinoj utrobi?
Za razliku od svijesti (koja je izgrađena) superego je primitivniji agens koji cenzurira ponašanje u svjetlu prošlih zapovijedi. On nastoji uliti krivnju koja je često u nesrazmjeru s vrijednošću o kojoj je riječ. On je statičniji i ne poklanja pozornost nijansama stanja. On nameće prošle zapovijedi autoriteta na slijepi način.
U prosječnog pojedinca krivnja je nejasno iskustvo utoliko što ona može odgovarati na istinsko kršenje vrijednosti ili norme, kao i na zapovijedi koje su pounutrene za vrijeme razvoja u djetinjstvu a još uvijek latentne u dinamičkoj podsvijesti.
Ali, ali ima i 'natprosječnih' pojedinaca koji tvrde da prosječni vjernik njima nameće krivnju ako im govori da je abortus ubojstvo. Ne, vjernika ne zanimaju likovi čiji su superego izgradili roditelji-antife, ateisti, liberali čija je 'sloboda' ukalupljena u Kipu slobode na 'ulazu' u Ameriku, i slični likovi koji zagovaraju toleranciju, a tolerantni su koliko je gladna hijena tolerantna kad ugleda neku slabiju životinju koju može pojest.
Vjernika zanima nevino dijete u utrobi majke. Vjernik nameće SVIJEST o pravu djeteta na život, što mu je zagarantirano i deklaracijama UNa i našim ustavom.
Postavit ću jednu tezu, pa šta bud(n)e.
Predmnijevam da se zagovaratelji prava žene da odlučuje o svome tijelu (tko joj brani, ali nek ne dira tuđe djetetovo tijelo, koje nije njeno- to je tijelo od tijela- dva tijela) naglo nasekiraju kad im vjernik nešto rekne protiv abortusa iz razloga što su oni 'ispred vremena' pa im je 'ispred vremena' i superego, pa superego cenzurira novu informaciju tako što je 'vidi' kao prošlu zapovijed autoriteta i nameće je na slijep način u smislu da antifa poludi (naglo) kad mu spomeneš da je abortus ubojstvo.
Ima antifa koji su tako uske SVIJESTI, da im je podsvijest puno razvijenija, pa svoje stavove antiiznijansirano iznose u obliku parola.
Svima koji vjeruju i svima koji žele vlastito spasenje, a osobito onima koji su svoje križeve pridružili Kristovoj patnji želim sreatan Uskrs.
Post je objavljen 19.04.2019. u 22:26 sati.