Moj prijatelj Nenad

Uživao sam u idiličnom miru moga rodnog sela na Hvaru.
A onda je došao Nenad.
– Ča je bilo, dobri čoviče? Jesi bio sinoć u Splitu?
– Jesam.
– Jesi li se u Luksoru našao s osobom kojoj si trebao predati ključ i šifru?
– Nisam.
– Opet nisi uspio doći do Luksora? Malo si mi već dosadan s tim. Cijelo ljeto ne uspijevaš doći do Luksora. Kao da je Luksor nemam pojma što.
– Sinoć sam uspio doći do Luksora.
– Aleluja!
– Ali Luksor je bio zatvoren.
– Sereš?
– Zapravo je bio otvoren, ali nisu radili.
– Zašto?
– Nešto su radili unutra.
– Usred ljeta su se sjetili renovirati? Ili je i njima pukla cijev?
– Unutra su snimali film.
– Kakav film? O kretenu koji cijelo ljeto ne može doći u nedjelju u 21,00 u Split u Luksora?
– Snimali su film o nekom Tončiju Papiću.
– O nekom Tončiju Papiću?!? Pazi malo, Nenade, što govoriš. Šjor Tonči je legenda. Koliko puta sam ga slušao kako svira u Luksoru. A pijanino je smjestio ispod stuba pa je virio curama pod suknju kad bi išle na kat u zahod. Ah, mladosti…
– Kako ti to znaš?
– Ja sam mu pomagao gledati.

Oznake: Nenad, Summer edition

Uživao sam u idiličnom miru moga rodnog sela na Hvaru.
A onda je došao Nenad.
– Ča je bilo, dobri čoviče? Jesi bio sinoć u Splitu?
– Jesam.
– Jesi li se u Luksoru našao s osobom kojoj si trebao predati ključ i šifru?
– Nisam.
– Opet nitko nije došao?
– Nemam pojma.
– Kako to?
– Zapravo ne želim o tome.
– Zašto ne? Napravio si neku glupost pa te sram?
– Možda i jesam…
– Nemoj mi te vrtićke fore prodavati. Ili jesi ili nisi?
– Ne sjećam se.
– Kako misliš?
– Znaš onog tipa koji se uopće ne kupa, nego se samo vere po stijenama. Slobodni penjač.
– Puno selo mi je slobodnih penjača. Za moj gušt su malo i preslobodni. Kako bi znao na koga misliš?
– Onaj stariji gospodin. Sa sijedom bradom. Onako malo brza i frflja dok govori.
– Što s njim?
– Susreo sam ga na trajektu.
– I on te prijavio policiji?
– Ma ne. Rodio mu se prvi unuk pa me je počastio.
– Kakve to ima veze s Luksorom?
– Tak me je puno častio da smo u Split obojica došli pijani.
– Pa jesi li bio u Luksoru, ispičuturo?
– Ničega se ne sjećam. Ali ključ je još kod mene. Morat ću opet sljedeću nedjelju u Split.

Oznake: Nenad, Summer edition

Uživao sam u idiličnom miru moga rodnog sela na Hvaru.
A onda je došao Nenad.
– Ča je bilo, dobri čoviče? Jesi bio sinoć u Splitu?
– Jesam.
– Jesi li se u Luksoru našao s osobom kojoj si trebao predati ključ i šifru?
– Nisam.
– Opet nitko nije došao?
– Ja nisam uspio doći do Luksora.
– Kako to?
– Opet sam završio u bolnici.
– Opet na psihijatriji na promatranju?
– Ma ne. Imao sam prometnu nesreću. Prelazio sam cestu na onom zavoju pokraj Tuđmanovog spomenika kad me je nešto udarilo. Probudio sam se na Firulama.
– Što se dogodilo?
– Ništa strašno. Samo me ošamutilo. Ništa vitalno. Kad sam se probudio rekli su mi da me je udario motor. I da vozačica motora čeka pred vratima i da mi se želi ispričati.
– I?
– Pomislio sam da bi se mogla razviti romantična priča iz ove nesreće pa sam rekao da je puste u sobu.
– I je li bilo romantike?
– Moš mislit… Znaš tko me je trknuo motorom?
– Znam.
– Kako znaš?
– Pa malo prije si mi rekao. Vozačica motora. Jesi siguran da ipak nije neka ozljeda mozga bila?
– Bila je to Ivanina Baba.
– Ivanina Baba? Pa što je radila u Splitu?
– Ona, njen Miško i neki bikeri su prolazili kroz Split. Išli su na Thompsonov koncert u Čavoglave. I usput je mene zgazila. A dok sam došao sebi, već je prošlo vrijeme za susret u Luksoru.
– Sigurno si se naljutio.
– Ma nisam. Ne može se čovjek ljutiti na Ivaninu Babu.

Oznake: Nenad, Summer edition

Uživao sam u idiličnom miru moga rodnog sela na Hvaru.
A onda je došao Nenad.
– Ča je bilo, dobri čoviče? Jesi bio sinoć u Splitu?
– Jesam.
– Jesi li se u Luksoru našao s osobom kojoj si trebao predati ključ i šifru?
– Nisam.
– Opet nitko nije došao?
– Ja nisam uspio doći do Luksora.
– Kako to?
– Peristil je bio zatvoren.
– Zašto?
– Imali su nekakvu operu. Splitsko ljeto.
– I onda si odustao i morao se vratiti neobavljena posla?
– Naravno da nisam. Ne odustajem ja tek tako. Kad je Šime vidio…
– Koji Šime?
– Moj novi prijatelj iz Splita. Kad je vidio da silom želim otići na Peristil, a nisam mogao legalno jer je sve bilo ograđeno i nije bilo više ulaznica, rekao je da on zna kako se može doći do Peristila.
– Prokopali ste tunel?
– Ne. Premda smo i o tome razmišljali. Ali jednostavnije je bilo popeti se na krov katedrale pa se preko zvonika spustiti na Peristil. Veli Šime da je to uobičajena ruta.
– Ima logike.
– Ali nas je zeznula jedna stvar. Kad smo se krenuli spuštati niz zvonik, bila je neka arija i reflektor je obasjao zvonik. Svi su pogledali prema zvoniku i vidjeli su nas.
– I što ste onda?
– Ja sam zanijemio i ukipio se. Iskusni Šime se snašao. Počeo je pjevati neku ariju. Svi su mu pljeskali. On se spustio uz ovacije.
– A ti?
– Mene su skinuli vatrogasci. Privela me policija i zadržali su me na promatranju.
– Je li ti Šime pomogao?
– Naravno da nije. Pravio se da me ne poznaje. Znaš da slava mijenja ljude.

Oznake: Nenad, Summer edition

Uživao sam u idiličnom miru moga rodnog sela na Hvaru.
A onda je došao Nenad.
– Ča je bilo, dobri čoviče? Jesi bio sinoć u Splitu?
– Jesam.
– Jesi li se u Luksoru našao s osobom kojoj si trebao predati ključ i šifru?
– Nisam.
– Opet nitko nije došao?
– Ja nisam uspio doći do Luksora.
– Kako to?
– Znaš valjda koje je jugo puhalo sinoć. Uopće nije vozio trajekt za Split.
– I onda si se vratio iz trajektne luke?
– Naravno da nisam. Ne odustajem ja tek tako. Čuo sam u trajektnoj luci da se netko ozlijedio i da će po ozlijeđenu osobu doći helikopter u Hvar pa sam otišao u Hvar i sačekao helikopter.
– Pa kako su te pustili u helikopter?
– Rekao sam im da sam prevoditelj i da moram pratiti ozlijeđenog Čeha.
– Ima logike.
– Ali su se stvari zakomplicirale. Malo mi je pozlilo od vožnje helikopterom po vjetru. Kad smo došli u Split strpali su i Čeha i mene u bolnicu. Jedva sam se izvukao da me ne operiraju.
– Pa zašto nisi iz bolnice izašao i otišao u Luksora?
– Nisu me pustili. Zadržali su me na promatranju.
– Tako ti je pozlilo?
– Ma ne. Čim smo sletjeli bilo mi je dobro. Zadržali su me na psihijatriji.

Oznake: Nenad, Summer edition

Uživao sam u idiličnom miru moga rodnog sela na Hvaru.
A onda je došao Nenad.
– Ča je bilo, dobri čoviče? Jesi bio sinoć u Splitu?
– Jesam.
– Jesi li se u Luksoru našao s osobom kojoj si trebao predati ključ i šifru?
– Nisam.
– Opet nitko nije došao?
– Ja nisam uspio doći do Luksora.
– Kako to?
– Otišao sam na trajekt u pola šest. Računao sam da ću biti do pola osam u Splitu i da imam dovoljno vremena doći do Luksora, predati ključ i vratiti se na trajekt koji ide za Stari Grad u pola jedan u noći.
– Ima logike.
– Nikad ne bi pogodio koga sam susreo na trajektu.
– Fakat želiš da pogađam?
– Ma ne. Samo kažem. Susreo sam Tajnicu.
– Tajnicu iz svoje škole?
– Da.
– Šokantno.
– I ja sam bio u šoku. Pozdravio sam je, a ona me je odmah počela napadati i provocirati.
– Zašto?
– Nemam pojma. Znaš da me ona ne voli.
– Ali kakve to veze ima s Luksorom?
– Kad smo došli u Split u trajektnoj luci su me sačekali policajci i priveli su me.
– Tek tako?
– Kasnije su mi rekli da su imali poziv s trajekta. Da me je netko prijavio i da su me morali provjeriti. A dok su me oni provjeravali prošlo je vrijeme za susret u Luksoru pa su me iz postaje direktno odvezli na trajekt i ispratili za Hvar.

Oznake: Nenad, Summer edition