Uživao sam u idiličnom miru moga rodnog sela na Hvaru.
A onda je došao Nenad.
– Ča je bilo, dobri čoviče? Jesi bio sinoć u Splitu?
– Jesam.
– Jesi li se u Luksoru našao s osobom kojoj si trebao predati ključ i šifru?
– Nisam.
– Opet nitko nije došao?
– Ja nisam uspio doći do Luksora.
– Kako to?
– Znaš valjda koje je jugo puhalo sinoć. Uopće nije vozio trajekt za Split.
– I onda si se vratio iz trajektne luke?
– Naravno da nisam. Ne odustajem ja tek tako. Čuo sam u trajektnoj luci da se netko ozlijedio i da će po ozlijeđenu osobu doći helikopter u Hvar pa sam otišao u Hvar i sačekao helikopter.
– Pa kako su te pustili u helikopter?
– Rekao sam im da sam prevoditelj i da moram pratiti ozlijeđenog Čeha.
– Ima logike.
– Ali su se stvari zakomplicirale. Malo mi je pozlilo od vožnje helikopterom po vjetru. Kad smo došli u Split strpali su i Čeha i mene u bolnicu. Jedva sam se izvukao da me ne operiraju.
– Pa zašto nisi iz bolnice izašao i otišao u Luksora?
– Nisu me pustili. Zadržali su me na promatranju.
– Tako ti je pozlilo?
– Ma ne. Čim smo sletjeli bilo mi je dobro. Zadržali su me na psihijatriji.
Post je objavljen 21.07.2014. u 12:00 sati.