Moj prijatelj Nenad

Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi, nego da je na policiji.
– Stižem po tebe. Sigurno se radi o najobičnijem nesporazumu.
– Pa i radi se o najobičnijem nesporazumu. Hvala ti što dolaziš jer ionako nisam znao kako bih iz Šibenika došao doma.
I tako sam, jer mi je jezik brži od pameti, otišao u Šibenik.
Sjedili smo nakon nekog vremena na šibenskoj rivi i pili kavu.
– Kaj je bilo?
– Najobičniji nesporazum.
– A-ha…
– Ivanina Baba se viđa s nekim tipom koji je umirovljeni kontrolor leta.
– I zato su Šibenčani došli po tebe i priveli te?
– Ivanina Baba, njen Miško i njihovi bikeri su se dogovorili otići na proslavu Dana hrvatskih mučenika na Udbinu.
– Kakve to veze ima s tobom i Šibenikom?
– Budući da su kontrolori leta u štrajku, pozvali su umirovljenike da ih zamijene pa Miško nije mogao ići. Zato je Ivanina…
– Kontrolori leta su u štrajku?
– Da. Zagrebački kontrolori leta.
– Pa kako toga nema u vijestima?
– Nemam pojma. Znaš da mediji ne prenose ono što se doista događa, nego uvijek kreiraju stvarnost kako im paše. Sjećaš se kad je Nives s ekipom tjedan dana protestirala pred jednom televizijskom kućom koja se hvali da su njeni reporteri posvuda, a nisu ni slova zucnuli o tome da im je tjedan dana preko stotinjak ljudi protestiralo protiv načina na koji izvješćuju?
– Nemam pojma.
– Svakako, budući da Miško nije mogao ići, Ivanina Baba me je zamolila da ja odem namjesto njega jer im je trebao još jedan čovjek.
– Zakaj?
– Napravili su majice za taj dan s natpisom SLAVA PALIM HRVATSKIM MUČENICIMA i to tako da je svaka od četiri osobe imala po jednu riječ na svojoj majici. I zajedno smo svojim tijelima stvorili natpis.
– I nešto ste zeznuli pa su došli šibenski policajci i priveli su vas?
– Na Udbini je sve prošlo u redu. Veličanstveno.
– Onda je očito negdje drugdje pošlo ukrivo.
– Nakon toga smo sjeli na motore i sprašili u Šibenik jer je baš tih dana…
– E sada sve ima smisla.
– Smjestili smo se u kampu i onda su me bikeri izbacili iz kampa na cestu.
– Zakaj?
– Prekršio sam njihovo sveto pravilo.
– Koje?
– Tek kad smo postavili šator Ivanina Baba mi je rekla da bikeri imaju pravilo koje glasi: Koga voziš – toga jebeš.
– Znam to. Ah…
– Mene je vozila Ivanina Baba.
– Brrrr…
– Usprotivio sam se i izbacili su me u mrak i noć.
– Potukao si se pa te privela policija?
– Nisam se potukao.
– Papčino.
– Izašao sam na magistralu i počeo sam stopirati. A onda je odjednom naišla policija i priveli su me.
– Zbog skitnje?
– Priveli su me zbog potpaljivanja požara.
– Kakvog požara.
– Navodno sam namjerno zapalio tri požara te noći. Ja sam im bio glavni osumnjičeni dok se nije ispostavilo da se radi o najobičnijem nesporazumu.
– Zakaj ti?
– Zato jer mi bikeri nisu uzeli majicu s Udbine. A na mojoj majici je pisalo PALIM.
Malo smo zašutjeli. Gledao sam javnu rasvjetu po Šibeniku i bio sam tako ponosan.
– Cijeli ovaj nesporazum samo zato jer je Miško kontrolor leta…
– Mi smo u srednjoj imali profesora kojega smo zvali Kontrolor Leta.
– Zbog čega?
– Zato jer je stalno govorio: Kontroliraj se ili letiš iz razreda.

Oznake: Nenad, Kontrolori leta, Dan hrvatskih mučenika

Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi i da ga ni neće biti par dana jer je na Rebru.
– Na čijem rebru, dobri čovječe?
– Kako misliš: Na čijem? Zar su već privatizirali bolnice?
Kad sam shvatio da je u bolnici otišao sam do njega. Odnio sam mu kilu naranača i tekst što je Gadni pisao o svojim avanturama, a nazvao ih je SVA MOJA REBRA.
– Kaj je bilo, dobri čovječe? Kaj te boli, jadniče?
– Ne boli me ništa. Samo su mi vadili koštanu srž.
– Možeš li mi sržno objasniti zašto?
– Znaš da sam doznao tko mi je otac tek kad je umro.
– Zato su ti vadili?
– Otac mi je ostavio veliko bogatstvo što sam ga, kad sam shvatio da se ljudi drugačije ponašaju prema meni, cijeloga porazdijelio.
– Ah…
– Stvar se zakomplicirala kad su se pojavile sestre moga oca. One su, vjerujući da on nema ni potomke ni oporuku, očekivale da će postati nasljednice njegovog bogatstva.
– Sestre? Znam samo za onu koja eksperimentira u kuhinji i koja će nas vjerojatno sve potrovati.
– Znaš za nju jer je ona jedina u kakvom takvom kontaktu sa mnom. Onoliko koliko je ne uspijevam izbjegavati. Otac mi je imao tri sestre.
– A ostale dvije sestre?
– Jedna je kao klinka imala problema s disanjem pa su je roditelji stalno poticali da izlazi vani, a ona je neprestano bila u kući. Bila je stalno zatvorena u kući.
– I sad je zatvorena u kući pa je zato nismo upoznali?
– Kad je imala sedamnaest godina pukao joj je film, izašla je iz kuće i nikada se više nije vratila. Putuje svijetom i svakog prvog u mjesecu pošalje razglednicu. Navodno se nikada nije vratila u Zagreb.
– A treća?
– Ona se najviše potrudila da ospori oporuku. Unajmila je odvjetnički tim koji je pokušao dokazati da sam ja izmanipulirao oca, ali to nije imalo smisla jer se nismo nikada upoznali. Onda me je optužila za krivotvorenje oporuke. I sve nekakve bedastoće. Kad joj to nije upalilo, počela je igrati prljavo.
– Kako misliš?
– Počela mi je prijetiti. Poslala je neke tipove da me pretuku. Maltretirala me, slala pisma, nazivala…
– Pa zar se nisi uplašio?
– Jesam jednom. Htjela je osporiti moju poslovnu sposobnost kako bi mi postala starateljica i sve preuzela. Proglasila me je psihičkim bolesnikom. To je bilo opasno. Izvukao sam se za dlaku.
– Glavno da si se izvukao.
– Jesam.
– A budeš mi sada rekao zašto si ovdje?
– Ta treća sestra moga oca je oboljela od leukemije i bila joj je potrebna koštana srž. Budući da sam ja jedini kompatibilni darivatelj onda sam rekao da uzmu od mene.

Oznake: Nenad, Tuberkuloza, Tri sestre

Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi, nego da je kod Pijanog Romana.
– Kaj ćeš tamo, dobri čovječe?
– Budem ti pričao kad se nađemo u VVB-u.
I tako sam opet završio u VVB-u.
Nenad je došao puno kasnije nego što sam ga očekivao.
– Pa gdje si do sada, đubre jedno bezobrazno?
– Oteglo se…
– Vidim. Što si uopće radio kod Pijanog Romana?
– Postojala je opasnost da se ponovno vrati u alkoholizam pa me je zvao da mu pomognem da se othrva.
– Pa zašto mu nije Nives pomagala. Ipak mu je ona supruga, a ne ti.
– Nives je s djecom kod brata Yvesa u Francuskoj.
– Pa zašto Pijani Roman nije otišao s njima?
– Kad je posljednji put bio deportirali su ga iz Francuske i zabranili mu ulazak.
– Zakaj?
– Zbog imena.
– Kako misliš?
– Mislili su da je Pijani Roman Rom pa su ga izbacili iz zemlje.
– Pa Pijani Roman uopće ne izgleda kao Ciganin.
– Politički korektno se kaže Rom, a ne Ciganin.
Nenad je to rekao upravo u času kad je Stari teturao pokraj našeg stola pa nam se pridružio.
– Kako mi ide na živce ta politička korektnost. Digne mi tlak više nego kad netko tvrdi da je Verdi glazbenik. Sad Cigane nećemo više zvati Ciganima, nego Romima? Kako mi ide na živce to pretjerivanje. Postali smo ko glupi Amerikanci. Pogotovo me nerviraju ovi snobovi koji crnce više ne zovu crncima, nego govore da su afroamerikanci. Kao da je riječ crnac u hrvatskom jeziku imala ikada pejorativno značenje, lošu konotaciju ili bila rugalica. Hoćemo onda i Cigana zvati romohrvatom? Krom. Moja prijateljica iz Nizozemke je crnkinja. Dođe ovdje i svi je zovu afroamerikankom, a nema nikakve veze ni s Afrikom ni s Amerikom. Jebali vas afroamerikanci. I to isto. Ako netko napiše: J*** se to je kao pristojno i politički korektno, a onaj kojemu je to upućeno zna da si mu poručio da se jebe. Ma jebala vas sve zajedno politička korektnost.
Srećom, Nenad se snašao i ispravno reagirao:
– De, Matko, daj Starom jednu pivu.
Stari je odteturao prema šanku.
– Gdje smo ono stali?
– Nismo ni krenuli. Zašto si bio kod Pijanog Romana?
– Bojao se da će se ponovno vratiti alkoholu i pijančevati pa me je pozvao da ga spriječim.
– Zašto se bojao?
– Znaš li ti kako je Pijani Roman uopće postao pijanac?
– Nemam pojma.
– Dok je bio mlad vrbovao ga je predsjednik njihovog KUD-a da dođe pjevati. Trebali su nastupati, a falilo je muških glasova. Pijani Roman bi pristao, ali je rekao da ne zna sve tekstove što ih pjevaju i da ne može. Voditelj mu je onda uvalio flašu rakije i rekao da pjeva kada zna tekst, a kada ne zna tekst neka pije iz boce pa nitko neće skužiti da ne zna tekst, nego će misliti da je to dio nastupa.
– I?
– Pijani Roman je zbilja loše znao tekst.
– Lijepo od tebe što mi pričaš pričice iz prapovijesti. A sada gukni zašto si bio kod Pijanog Romana.
– Zato jer se voditelj KUD-a najavio da će opet danas doći kod njega i nagovarati ga da se ponovno vrati u KUD. A znaš da Pijani Roman nije talentiran za pamćenje tekstova.
– I?
– I ništa… Voditelj je bio, ali je Pijani Roman bio karakter i, uz moju pomoć, othrvao se zamamnosti poziva i odbio povratak u KUD.
– Svaka čast. A zašto si se zadržao ovako dugo?
– Kad je voditelj KUD-a otišao proslavili smo to što je Pijani Roman bio karakter i poderali smo litru rakije.

Oznake: Nenad, Darovi i Talenti