Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi i da ga ni neće biti par dana jer je na Rebru.
– Na čijem rebru, dobri čovječe?
– Kako misliš: Na čijem? Zar su već privatizirali bolnice?
Kad sam shvatio da je u bolnici otišao sam do njega. Odnio sam mu kilu naranača i tekst što je Gadni pisao o svojim avanturama, a nazvao ih je SVA MOJA REBRA.
– Kaj je bilo, dobri čovječe? Kaj te boli, jadniče?
– Ne boli me ništa. Samo su mi vadili koštanu srž.
– Možeš li mi sržno objasniti zašto?
– Znaš da sam doznao tko mi je otac tek kad je umro.
– Zato su ti vadili?
– Otac mi je ostavio veliko bogatstvo što sam ga, kad sam shvatio da se ljudi drugačije ponašaju prema meni, cijeloga porazdijelio.
– Ah…
– Stvar se zakomplicirala kad su se pojavile sestre moga oca. One su, vjerujući da on nema ni potomke ni oporuku, očekivale da će postati nasljednice njegovog bogatstva.
– Sestre? Znam samo za onu koja eksperimentira u kuhinji i koja će nas vjerojatno sve potrovati.
– Znaš za nju jer je ona jedina u kakvom takvom kontaktu sa mnom. Onoliko koliko je ne uspijevam izbjegavati. Otac mi je imao tri sestre.
– A ostale dvije sestre?
– Jedna je kao klinka imala problema s disanjem pa su je roditelji stalno poticali da izlazi vani, a ona je neprestano bila u kući. Bila je stalno zatvorena u kući.
– I sad je zatvorena u kući pa je zato nismo upoznali?
– Kad je imala sedamnaest godina pukao joj je film, izašla je iz kuće i nikada se više nije vratila. Putuje svijetom i svakog prvog u mjesecu pošalje razglednicu. Navodno se nikada nije vratila u Zagreb.
– A treća?
– Ona se najviše potrudila da ospori oporuku. Unajmila je odvjetnički tim koji je pokušao dokazati da sam ja izmanipulirao oca, ali to nije imalo smisla jer se nismo nikada upoznali. Onda me je optužila za krivotvorenje oporuke. I sve nekakve bedastoće. Kad joj to nije upalilo, počela je igrati prljavo.
– Kako misliš?
– Počela mi je prijetiti. Poslala je neke tipove da me pretuku. Maltretirala me, slala pisma, nazivala…
– Pa zar se nisi uplašio?
– Jesam jednom. Htjela je osporiti moju poslovnu sposobnost kako bi mi postala starateljica i sve preuzela. Proglasila me je psihičkim bolesnikom. To je bilo opasno. Izvukao sam se za dlaku.
– Glavno da si se izvukao.
– Jesam.
– A budeš mi sada rekao zašto si ovdje?
– Ta treća sestra moga oca je oboljela od leukemije i bila joj je potrebna koštana srž. Budući da sam ja jedini kompatibilni darivatelj onda sam rekao da uzmu od mene.
Post je objavljen 27.08.2015. u 21:19 sati.