Moj prijatelj Nenad

Uživao sam u idiličnom miru moga rodnog sela na Hvaru.
A onda je došao Nenad.
– Ča je bilo, dobri čoviče? Jesi bio sinoć u Splitu?
– Jesam.
– Jesi li se u Luksoru našao s osobom kojoj si trebao predati ključ i šifru?
– Nisam.
– Opet nisi uspio doći do Luksora? Malo si mi već dosadan s tim. Cijelo ljeto ne uspijevaš doći do Luksora. Kao da je Luksor nemam pojma što.
– Sinoć sam uspio doći do Luksora.
– Aleluja!
– Ali Luksor je bio zatvoren.
– Sereš?
– Zapravo je bio otvoren, ali nisu radili.
– Zašto?
– Nešto su radili unutra.
– Usred ljeta su se sjetili renovirati? Ili je i njima pukla cijev?
– Unutra su snimali film.
– Kakav film? O kretenu koji cijelo ljeto ne može doći u nedjelju u 21,00 u Split u Luksora?
– Snimali su film o nekom Tončiju Papiću.
– O nekom Tončiju Papiću?!? Pazi malo, Nenade, što govoriš. Šjor Tonči je legenda. Koliko puta sam ga slušao kako svira u Luksoru. A pijanino je smjestio ispod stuba pa je virio curama pod suknju kad bi išle na kat u zahod. Ah, mladosti…
– Kako ti to znaš?
– Ja sam mu pomagao gledati.

Oznake: Nenad, Summer edition

Uživao sam u idiličnom miru moga rodnog sela na Hvaru.
A onda je došao Nenad.
– Ča je bilo, dobri čoviče? Jesi bio sinoć u Splitu?
– Jesam.
– Jesi li se u Luksoru našao s osobom kojoj si trebao predati ključ i šifru?
– Nisam.
– Opet nitko nije došao?
– Nemam pojma.
– Kako to?
– Zapravo ne želim o tome.
– Zašto ne? Napravio si neku glupost pa te sram?
– Možda i jesam…
– Nemoj mi te vrtićke fore prodavati. Ili jesi ili nisi?
– Ne sjećam se.
– Kako misliš?
– Znaš onog tipa koji se uopće ne kupa, nego se samo vere po stijenama. Slobodni penjač.
– Puno selo mi je slobodnih penjača. Za moj gušt su malo i preslobodni. Kako bi znao na koga misliš?
– Onaj stariji gospodin. Sa sijedom bradom. Onako malo brza i frflja dok govori.
– Što s njim?
– Susreo sam ga na trajektu.
– I on te prijavio policiji?
– Ma ne. Rodio mu se prvi unuk pa me je počastio.
– Kakve to ima veze s Luksorom?
– Tak me je puno častio da smo u Split obojica došli pijani.
– Pa jesi li bio u Luksoru, ispičuturo?
– Ničega se ne sjećam. Ali ključ je još kod mene. Morat ću opet sljedeću nedjelju u Split.

Oznake: Nenad, Summer edition

Uživao sam u idiličnom miru moga rodnog sela na Hvaru.
A onda je došao Nenad.
– Ča je bilo, dobri čoviče? Jesi bio sinoć u Splitu?
– Jesam.
– Jesi li se u Luksoru našao s osobom kojoj si trebao predati ključ i šifru?
– Nisam.
– Opet nitko nije došao?
– Ja nisam uspio doći do Luksora.
– Kako to?
– Kad sam izašao iz trajekta krenuo sam ravno prema Luksoru. Pažljivo sam prešao preko ceste da me ne bi opet zakačila Ivanina Baba.
– Ima logike.
– Ali dok sam ja gledao na jednu stranu, naišla je opasnost s druge strane. Odjednom sam čuo da me netko zove.
– Izbliza?
– Ne, nego s Kozjaka. Naravno da me je netko zvao iz neposredne blizine. Zapravo me je pozvala šapatom.
– Tko to?
– Jedna moja bivša učenica. Uplakana. Nesretna. Gledala me je kao da je ugledala anđela…
– Kako mi idu na živce te usporedbe. Kad si ti vidio nekoga da gleda anđela? Jednom je nešto puklo u zgradi pokraj nas pa je došla policija. I veli jedan susjed da je puklo kao plinska boca. Pitam ja to đubre neotesano je li ikada čuo kako puca plinska boca. Veli da nije. Pa kako onda može to reći ako ne zna kako pucaju plinske boce. Možda pukne prpošno u nekom koloraturnom sopranu.
– Sad dok te slušam vidim da moja bivša učenica nije jedina koja ima problema.
– A kakvih problema ima?
– Ne mogu ti to reći. Povjerila mi se.
– Jesu li barem strašni?
– Naravno da su strašni. Dečko je napumpao i ostavio.
– A kakve to veze ima s Luksorom.
– Dok sam je tješio prošlo je vrijeme. A i nije me bilo briga. Važnije mi je bilo utješiti bivšu učenicu. Makar je samo slušao i sjedio s njom.
– Mogao si je slušati i u Luksoru. I sjediti s njom. Ovako ćeš opet morati sljedeću nedjelju u Split.

Oznake: Nenad, LVXOR

Uživao sam u idiličnom miru moga rodnog sela na Hvaru.
A onda je došao Nenad.
– Ča je bilo, dobri čoviče? Jesi bio sinoć u Splitu?
– Jesam.
– Jesi li se u Luksoru našao s osobom kojoj si trebao predati ključ i šifru?
– Nisam.
– Opet nitko nije došao?
– Ja nisam uspio doći do Luksora.
– Kako to?
– Opet sam završio u bolnici.
– Opet na psihijatriji na promatranju?
– Ma ne. Imao sam prometnu nesreću. Prelazio sam cestu na onom zavoju pokraj Tuđmanovog spomenika kad me je nešto udarilo. Probudio sam se na Firulama.
– Što se dogodilo?
– Ništa strašno. Samo me ošamutilo. Ništa vitalno. Kad sam se probudio rekli su mi da me je udario motor. I da vozačica motora čeka pred vratima i da mi se želi ispričati.
– I?
– Pomislio sam da bi se mogla razviti romantična priča iz ove nesreće pa sam rekao da je puste u sobu.
– I je li bilo romantike?
– Moš mislit… Znaš tko me je trknuo motorom?
– Znam.
– Kako znaš?
– Pa malo prije si mi rekao. Vozačica motora. Jesi siguran da ipak nije neka ozljeda mozga bila?
– Bila je to Ivanina Baba.
– Ivanina Baba? Pa što je radila u Splitu?
– Ona, njen Miško i neki bikeri su prolazili kroz Split. Išli su na Thompsonov koncert u Čavoglave. I usput je mene zgazila. A dok sam došao sebi, već je prošlo vrijeme za susret u Luksoru.
– Sigurno si se naljutio.
– Ma nisam. Ne može se čovjek ljutiti na Ivaninu Babu.

Oznake: Nenad, Summer edition