Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi, nego da je na policiji.
– Stižem po tebe. Sigurno se radi o najobičnijem nesporazumu.
– Pa i radi se o najobičnijem nesporazumu. Hvala ti što dolaziš jer ionako nisam znao kako bih iz Šibenika došao doma.
I tako sam, jer mi je jezik brži od pameti, otišao u Šibenik.
Sjedili smo nakon nekog vremena na šibenskoj rivi i pili kavu.
– Kaj je bilo?
– Najobičniji nesporazum.
– A-ha…
– Ivanina Baba se viđa s nekim tipom koji je umirovljeni kontrolor leta.
– I zato su Šibenčani došli po tebe i priveli te?
– Ivanina Baba, njen Miško i njihovi bikeri su se dogovorili otići na proslavu Dana hrvatskih mučenika na Udbinu.
– Kakve to veze ima s tobom i Šibenikom?
– Budući da su kontrolori leta u štrajku, pozvali su umirovljenike da ih zamijene pa Miško nije mogao ići. Zato je Ivanina…
– Kontrolori leta su u štrajku?
– Da. Zagrebački kontrolori leta.
– Pa kako toga nema u vijestima?
– Nemam pojma. Znaš da mediji ne prenose ono što se doista događa, nego uvijek kreiraju stvarnost kako im paše. Sjećaš se kad je Nives s ekipom tjedan dana protestirala pred jednom televizijskom kućom koja se hvali da su njeni reporteri posvuda, a nisu ni slova zucnuli o tome da im je tjedan dana preko stotinjak ljudi protestiralo protiv načina na koji izvješćuju?
– Nemam pojma.
– Svakako, budući da Miško nije mogao ići, Ivanina Baba me je zamolila da ja odem namjesto njega jer im je trebao još jedan čovjek.
– Zakaj?
– Napravili su majice za taj dan s natpisom SLAVA PALIM HRVATSKIM MUČENICIMA i to tako da je svaka od četiri osobe imala po jednu riječ na svojoj majici. I zajedno smo svojim tijelima stvorili natpis.
– I nešto ste zeznuli pa su došli šibenski policajci i priveli su vas?
– Na Udbini je sve prošlo u redu. Veličanstveno.
– Onda je očito negdje drugdje pošlo ukrivo.
– Nakon toga smo sjeli na motore i sprašili u Šibenik jer je baš tih dana…
– E sada sve ima smisla.
– Smjestili smo se u kampu i onda su me bikeri izbacili iz kampa na cestu.
– Zakaj?
– Prekršio sam njihovo sveto pravilo.
– Koje?
– Tek kad smo postavili šator Ivanina Baba mi je rekla da bikeri imaju pravilo koje glasi: Koga voziš – toga jebeš.
– Znam to. Ah…
– Mene je vozila Ivanina Baba.
– Brrrr…
– Usprotivio sam se i izbacili su me u mrak i noć.
– Potukao si se pa te privela policija?
– Nisam se potukao.
– Papčino.
– Izašao sam na magistralu i počeo sam stopirati. A onda je odjednom naišla policija i priveli su me.
– Zbog skitnje?
– Priveli su me zbog potpaljivanja požara.
– Kakvog požara.
– Navodno sam namjerno zapalio tri požara te noći. Ja sam im bio glavni osumnjičeni dok se nije ispostavilo da se radi o najobičnijem nesporazumu.
– Zakaj ti?
– Zato jer mi bikeri nisu uzeli majicu s Udbine. A na mojoj majici je pisalo PALIM.
Malo smo zašutjeli. Gledao sam javnu rasvjetu po Šibeniku i bio sam tako ponosan.
– Cijeli ovaj nesporazum samo zato jer je Miško kontrolor leta…
– Mi smo u srednjoj imali profesora kojega smo zvali Kontrolor Leta.
– Zbog čega?
– Zato jer je stalno govorio: Kontroliraj se ili letiš iz razreda.
Oznake: Nenad, Kontrolori leta, Dan hrvatskih mučenika
