| < | prosinac, 2024 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Nakon potpuno nebitnih izbora za EU parlament, koji će utjecati na naše živote otprilike koliko i izbor hr-predstavnika u Galaktički senat iz Star Wars-a, ovu nedjelju smo imali još jedne. Konkretno bili su to izbori za lokalne moćnike ilitiga feudalne gospodare naših sela, gradova i županija. No ovi će za razliku od ranije spomenutih titrača i uvlakača EU-gospodarima, uglavnom odrađivati namještanje poslova kumovima, rođacima i stranačkim kolegama. Pa ćemo navedene sljedećih godina gledat dok nasipaju obale pred svojim hotelima, grade beskorisne fontane i ostale slične pi*darije na naš trošak. Jer sve to se radi s novcima koje naši lokalni feudalci prikupe haračenjem te iste napaćene raje koja danas kopa po kontejnerima u potrazi za povratnom ambalažom. No tako vam je to u korporativnom kapitalizmu ili kako neki vole reći demonkraciji.  Stoga umjesto gubitka vremena na takve beskorisne postupke i radnje, danas četrnaest Plaćenika odrađuje svoj redoviti šumski trening na čistom zraku. Odrađena su ukupno tri fajta sa po tri života, a rezultat je u konačnici bio 2:1 za stranu sa više iskusnih boraca. Odrađivalo se uglavnom onako lagano i opušteno, a zajednički zaključak prve dvije borbe bi bio - neiskusniju ekipu se ne smije slabiti sa razdvajanjem. Jer kad sedam replika naleti na dvije, pa čak i pet... u principu znamo kako to završava. Posebice kad izostane vremenski usklađeno djelovanje. Kako god, u tih par sati smo se pristojno oznojili, a nakon toga i malo podružili uz gajbu Velebitske. Do sljedećeg Plaćeničkog treninga...  Oznake: airsoft, trening, šuma, demokracija, feudalci |
 Predprvomajski trening odrađujemo danas u Plaćeničkoj bazi. Okuplja nas se dvadeset i nakon dulje pripreme dijelimo se na Jalta principu (pola-pola). Jedni kreću istočno, a drugi zapadno u potrazi za suhim mjestom za prebacivanje preko kanala. Ulazimo u šikaru s druge strane kanala i polako se krećemo prema neprijatelju. U jednom trenutku naša trojka u sredini nalijeće na njihov binom. Kao u Westernima djelići sekunde odlučuju i onaj tko je brži (i precizniji) preživljava. Pokušavamo izviditi situaciju izvan gustiša, ali svaki izlazak trenutno se kažnjava. Stoga nemamo izbora nego formirati obrambeni perimetar unutar gustiša i od tuda rješavati svaki pokušaj njihovog proboja unutra. Uz to nemamo ljudstva za napredovanje jer smo odmah u startu oslabljeni za binom koji se odvojio i krenuo u obuhvat. Zato čitavo vrijeme vodimo mrtvu utrku, da bi na kraju prevagu donijelo ograničenje na dva oživljavanja. Jer u trenutku kad je potrošio treći život, igrač mora izaći iz igre. U međuvremenu obuhvatni bionom odrađuje posao, ali u jednom trenutku ulaze u neprijateljsku liniju misleći da su njihovi i ovi ih rješavaju. Naravno nakon toga zbog gubitka kontakta s nama, ne znaju gdje bi se respawnali i izgubljeni su za nas.  Znači pouka bi bila kako ne treba odmah slabiti liniju sa razdvajanjem, nego se u obuhvat ide tek kad dođe do kontakta sa njihovom linijom. Zbog toga, te ubrzavanja dinamike borbe ne čekamo iskorištavanje svih života, nego borbu ograničavamo vremenski. Istočna strana borbu završava sa više ljudi. Ostajemo u istom sastavu i za sljedeću borbu, ali je ovaj put odrađujemo po pravcu sjever-jug. Naša strana kreću u pravcu juga i čekamo signal za pokret. Ovu borbu puštamo trojku po lijevom krilu, binom nam drži nasip u sredini, dok ostatak kreće po desnom krilu kroz gustiš. I taman kad nam je lijevo krilo poriješavala njihova središnjica, na scenu stupa naše desno krilo i mete ih sa boka. Nakon oživljavanja trojka sa lijevog krila uočava jednog usamljenog neprijatelja koji nam pokušava "prodati" obuhvat. No pošto se kreće po relativoj čistini nema iznenađenja. Na kraju se dočepao šumarka na istočnoj strani i nestao. Tražimo ga sa još jednom trojkom, ali... to je gotovo nemoguća misija u takvom gustišu. Zato se vraćamo nazad u bazu i odrađujemo ono zbog čega smo došli - ražanj i druženje oko vatre. Okupili smo se ujutro u 10:00, a razilazimo se tek navečer oko 19:00h - siti, napojeni i toliko nadimljeni da su nas i komarci zaobilazili u širokom luku.  Oznake: airsoft, trening, šuma, gustiš, ražanj |
|
Redoviti nedjeljni trening na teren nam izvodi 13 Plaćenika. Porast dnevnih temperatura omogućio nam je i raniji izlazak na trening, pa nam nešto preostaje i od ostatka dana. Model je to koji se prakticira već godinama. Zimi zbog nižih temperatura izlazimo sredinom dana, dok sa zatopljenjem izlazimo sve ranije. Sve u svemu u neka četiri sata odrađene su četiri borbe sa jednim oživljavanjem, dok je posljednja odrađena na ispadanje. Prvu borbu pokušalo se igrati sa medicom, ali zbog podizanja tempa igre od istog se moralo odustati. Naime ako bi nam se dogodila pogibija u neposrednoj blizini protivnika, postajalo je skoro nemoguće oživiti pogođenog, što je naravno za posljedicu imalo degradaciju tempa igre.  Od ostalih zapažanja napokon je uočen dolazak proljeća. Drugim riječima šuma je prolistala i zazelenila onom karakterističnom svijetlo zelenom nijansom. A smanjenje vidljivosti omogućilo nam je bolje prikrivanje i prebacivanje po terenu, te samim time i iznenađenja protivnika. Kao posljedicu nerijetko se paljba otvarala na malim udaljenostima, pa nije izostalo modrica, pa čak i pucanja kože. Taktičkim nadmudrivanjem po terenu, bočnim probojima i općenito koordinaranijim nastupima ostvarivane su prevage ekipa na terenu. Pritom su odlučivale doslovce nijanse. Na kraju je odrađena i postfajtovska piva, na kojoj je odabran sljedeći teren, te dogovorena logistika za isti. Zaključak onih koji do sada nisu oprobali ovu šumu, bio je kako je ovo jedna od najljepših šuma u Plaćeničkom portfelju. Eto... Oznake: airsoft, trening, šuma, proljeće, zelenilo |
 Nakon skoro dvogodišnje pauze, četiri pripadnika ex-Bravo ćelije danas su ponovno zaigrala s nama. Malo su ispali iz trenaže, ali s obzirom na pauzu ništa čudno. No ako nam se opet aktivno priključe, uopće ne sumnjamo kako će opet doseći prijašnju razinu uigranosti. Uostalom tome ovo čudo i služi, a to je uigravanje ekipe. Sudbina je htjela da se njihov povratak poklopi sa treningom na terenu na kojem predzadnji put bili u svibnju 2010., a posljednji put u siječnju 2011. Prvu borbu dijelimo se 6:6:4 tako da na dvije strane terena razmještamo po šestorku, dok preostala četvorka luta terenom i napada i jednu, i drugu stranu. Uz dva oživljavanja navedena borba se razvukla na preko sat i pol vremena, u kojoj je nekima bilo super, a neki su bili potpuno zbunjeni i nisu znali tko koga. Toliko o trenaži. Kako bi zbunjenima olakšali posao, sljedeće dvije borbe odrađujemo u sastavu 8:8 na ispadanje.  Borba se odvijala na kraćem prostoru oko dva razrušena objekta i to je za čas bilo gotovo. Opet se pokazalo da strana koja koordiniranije nastupa, ostvaruje bolji rezultat. Nakon tog predaha, vraćamo se opet u šumu i u istom sastavu odrađujemo još jednu borbu sa dva oživljavanja. Iako se tu već vidio određeni pomak, opet je pofalilo koordinacije, pa nam se u jednom trenutku razdvojila linija. No srećom uigrana trojka je uspješno riješila glavninu ugroze, dok im se ostatak nije priključio. Nakon toga nastavljamo čistiti šumu, ali jedan ubačeni nas riješava dvojicu s leđa. Nakon oživljavanja vraćamo se i prvo čistimo tog "uskoka", a zatim nastavljamo naprijed. Tek tu se jasno vidjela premoć koordiniranog nastupa po terenu. Nakon skoro četiri sata treninga završavamo fajt, spremamo se, odrađujemo brzu pivu/raščlambu u lokalnoj krčmi i to je to. A već sljedeću nedjelju nastupamo na dvije bojišnice... Oznake: airsoft, trening, šuma, povratnici, koordinacija |
|
Od intela u studenom do odlaska u istu trebalo nam je puna četiri mjeseca. Jer trebalo je prvo odraditi izviđanje, trebala nam se potrefit meteo-situacija i svašta nešto. No danas smo konačno uspjeli, ali nakratko. Sat kasnije nadobudna dva lokalca zdrave ljubičaste boje tena, ukazala su se taman dok smo prvu borbu privodili kraju. Nisam vidio, ali kolega kaže da je jedan mahnuo nekakvom značkom i predstavio se kao policija. Srećom to smo doznali nešto kasnije, jer bi vjerojatno isti trenutno dobio prijavu za lažno predstavljanje... ali u konačnici bolje ovako jer bi nam zbog pozivanja redarstvenika propao ostatak treninga. Pošto je nekolicini nas sa ratnim stažom trenutno proradio ptsp na njihove nebuloze o dozvoli kretanja državnom šumom samo po putu, glasno im je rečeno da nas poštede daljnjih "objašnjavanja", jer ćemo otići. Iako su imali neopisivu potrebu još nešto reći, brzo su zamukli shvativiši da nismo ekipa kojoj treba bilo što objašnjavati. Srećom unatoč manjku pameti kod nekih, u ovoj državi još uvijek ima dovoljno šuma. I tako se nas trinaest jednostavno prebacilo kilometar-dva južnije u sljedeću šumu, te odradilo još dvije borbe. Pri čemu se dobrano natrčalo i oznojilo do postfajtovske pive.  Jer nešto rjeđa šuma sa tanjim stablima omogućavala je relativno rano uočavanje kretanja, ali upravo zbog toga trebalo je bolje surađivati sa suborcima i koordiniranije nastupati po terenu, što je u konačnici i glavni cilj naših treninga. Jer osim razvijanja osobnih vještina prikrivanja, kretanja i pogađanja pokretnih ciljeva... najvažnije je uigrati borbeni kolektiv. Uvježbati borce da koordinirano djeluju u skupini i da kolektivnim djelovanjem ostvaruju sve ono što kao pojedinci nisu u mogućnosti. No da bi to uspjelo, pojedinac mora osobne prioritete podrediti kolektivnim. I ne samo to, nego mora razviti osobni osjećaj gdje treba popuniti prazninu u liniji, kako bi se nastavilo gurati naprijed. Naravno to se u Plaćenicima ne razvija vikanjem nekakvog "zapovjednika" od iza, nego svaki Plaćenik mora taj osjećaj razviti sam za sebe. A upravo to je ono "nešto" što se razvija na našim treninzima. Sposobnost samostalnog djelovanja u sklopu kolektiva. Poput djelovanja vukova u čoporu. Nečega što je kod nas shvaćeno još u samim Plaćeničkim počecima, a što na žalost neki drugi nisu shvatili do dan danas. Oznake: airsoft, trening, šuma, lažno predstavljanje, ptsp |
 Unatoč zatopljenju šume su i dalje pune snijega, no to nije spriječilo dvanestoro Plaćenika danas odraditi svoj trening. Odrađen je jedan mega-fajt sa više oživljavanja od standardna tri, a potrošnja streljiva je bila skoro pa nevjerojatna. Tome je doprinjela ćelava šuma, bijela podloga, te nevjerojatna količina grančica koja je onemogućavala precizno gađanje ciljeva. Osim toga nije bilo vremena za prekid borbi jer su nam sa svakom sekundom gacanja po vlažnom snijegu, kožne čizme propuštale novu količinu vlage u unutrašnjost. Bila je to zato svojevrsna utrka s vremenom. Koju su u finalu bolje relizirali naši hvale vrijedni protivnici; ex-Papa ćelija ojačana sa dva vanjska -jednim starim i jednim mlađahnim Plaćenikom. Mada je i naša strana nekoliko puta zablistala na terenu, u konačnici je presudila bolja uigranost borbenog kolektiva jedne ćelije, prema onoj ne toliko uigranoj strani. Naravno to bi svima trebala biti pouka i podstrek za daljnje uvježbavanje borbenog kolektiva. Jer snaga leži u uvježbanom kolektivu, a ne u grupi neuvezanih pojedinaca... ma koliko oni svak za sebe bili iznadprosječni. Pametnom dovoljno... Oznake: airsoft, trening, šuma, snijeg, borbeni kolektiv |
 Trinaest Plaćenika okupilo se danas u šumi pokrivenoj debelim snježnim pokrivačem, koji je treningu dao posebnu draž, ali i dodatno opterećenje. Vlažni snijeg je u potpunosti pokrio udubljenja na terenu, pa su nam noge znale do koljena propasti u isti. Hod uz ili niz padinu bio je isto tako pravi izazov, jer se ispod snijega nalazi lišće, a ispod lišća blato. Sve u svemu savršeni spoj za proklizavanje i nerijetke padove, ali i to je dio obuke. No ipak najgori dio gacanja po tom vlažnom snijegu bila je promočena obuća i čarape većine boraca. A onaj jedan kojem čizme nisu promočile je upravo dobio višestruku narudžbu za iste. Jer kad vam voda probije i namoči više pari čarapa, vrlo brzo shvatite da su suhe noge nešto neprocijenjivo tijekom boravka u prirodi. Posebice kad se trening sastoji od četiri borbe u trajanju od skoro isto toliko sati na niskim temperaturama. Kao rezultat samo četvorica odrađuju postfajtovsku pivu, jer ostali žure doma skinuti promočene čizme i čarape.  Što se provedbe samog treninga tiče podijelili smo se prema odorama. Petorka u bijelim odorama odlazi na teren i slaže zasjedu osmorki u zelenim odorama. Iako je omjer skoro 2:1 u korist napadača, prvu borbu "bijeli" relativno brzo završavaju zbog loše koordiniranog napada. No već sljedeću borbu to se mijenja, jer je najiskusniji igrač s napadačke strane preuzeo zadaću glasovne koordinacije po terenu. Iako su i branitelji imali svojih svijetlih trenutaka (zahvaljujući boljoj kamuflaži, te jednom dobro poznatom obuhvataču), u konačnici su i zadnje dvije borbe odnijeli napadači. Igralo se sa dva oživljavanja od 5 minuta, ali borbe su bile toliko intenzivne i brze da ih se nije uspjevalo sve iskoristiti. U praksi to znači, dok bi čekali protok tih pet minuta za povratak u borbu i ostatak ekipe bi bio riješen. Zaključak se sam nameće. Nema puno "kruha" od pasivnog obrambenog djelovanja, jer najbolja obrana je oduvijek bila - manevar i napad. Po mišljenju većine danas je odrađen odličan trening. Oznake: airsoft, trening, šuma, snijeg, čizme |
