Nakon skoro dvogodišnje pauze, četiri pripadnika ex-Bravo ćelije danas su ponovno zaigrala s nama. Malo su ispali iz trenaže, ali s obzirom na pauzu ništa čudno. No ako nam se opet aktivno priključe, uopće ne sumnjamo kako će opet doseći prijašnju razinu uigranosti. Uostalom tome ovo čudo i služi, a to je uigravanje ekipe. Sudbina je htjela da se njihov povratak poklopi sa treningom na terenu na kojem predzadnji put bili u svibnju 2010., a posljednji put u siječnju 2011. Prvu borbu dijelimo se 6:6:4 tako da na dvije strane terena razmještamo po šestorku, dok preostala četvorka luta terenom i napada i jednu, i drugu stranu. Uz dva oživljavanja navedena borba se razvukla na preko sat i pol vremena, u kojoj je nekima bilo super, a neki su bili potpuno zbunjeni i nisu znali tko koga. Toliko o trenaži. Kako bi zbunjenima olakšali posao, sljedeće dvije borbe odrađujemo u sastavu 8:8 na ispadanje. Borba se odvijala na kraćem prostoru oko dva razrušena objekta i to je za čas bilo gotovo. Opet se pokazalo da strana koja koordiniranije nastupa, ostvaruje bolji rezultat. Nakon tog predaha, vraćamo se opet u šumu i u istom sastavu odrađujemo još jednu borbu sa dva oživljavanja. Iako se tu već vidio određeni pomak, opet je pofalilo koordinacije, pa nam se u jednom trenutku razdvojila linija. No srećom uigrana trojka je uspješno riješila glavninu ugroze, dok im se ostatak nije priključio. Nakon toga nastavljamo čistiti šumu, ali jedan ubačeni nas riješava dvojicu s leđa. Nakon oživljavanja vraćamo se i prvo čistimo tog "uskoka", a zatim nastavljamo naprijed. Tek tu se jasno vidjela premoć koordiniranog nastupa po terenu. Nakon skoro četiri sata treninga završavamo fajt, spremamo se, odrađujemo brzu pivu/raščlambu u lokalnoj krčmi i to je to. A već sljedeću nedjelju nastupamo na dvije bojišnice... Oznake: airsoft, trening, šuma, povratnici, koordinacija |
Foto: Robi Najava kiše za vikend natjerala nas je kroz tjedan na promjenu bojišnice. Umjesto dogovorene šume odrađen je pričuvni CQC teren, koji koristimo upravo za ovakve nepovoljne meteo uvjete. Osim toga, taj teren je odličan za uigravanje borbenog kolektiva, jer (za razliku od šume u kojoj se možete koliko-toliko prikriti), u ovoj "betonskoj šumi" nema skrivanja, jer se vidi doslovce svaki pokret sa suprotne strane. Stoga na njemu posebice do izražaja dolazi uigranost ekipe ili borbenog kolektiva. Suma sumarum, odradili smo četiri borbe u sastavu 6 na 6, da bi zadnje dvije odradili u sastavu 5 protiv 5. U prvu borbu se krenulo sa standardna dva oživljavanja (tri života), ali zbog konstantnog kretanja po terenu, na kraju su linije bile toliko izmješane da se nije znalo tko pije, a tko gine... Zato sve ostale borbe odrađujemo na ispadanje. Navedena procjena se pokazala ispravnom jer ne samo da se pažljivije nastupalo, nego je navedeno izazvalo dodatnu koheziju borbenih kolektiva. Zgusnutiji raspored značio je i bolji učinak na terenu. Međusobno pokrivanje, koordinirano prebacivanje uz zaprečnu paljbu suboraca, kao i stalna glasovna komunikacija na terenu rezultirala je potpunim izostankom potrebe za korištenjem radio-komunikacije. A koliko su se obje strane trudile, tj. da su zaista odlučivale nijanse najbolje ilustrira podatak da je predzadnja borba izgubljena doslovce zbog pogreške tipa ispadanja spremnika iz replike u presudnom trenutku. Već takav zastoj u "guranju naprijed", bio je dostatan da suprotna strana ostvari trenutnu prevagu i u konačnici poentira. Odličan i vrlo naporan trening po mišljenju većine, okončan je raščlambom uz pivo, na kojoj se podsjetilo ključnih trenutaka današnjeg treninga, ali isto tako razmjenila još neka vojna znanja i životna iskustva. Za kraj čestitke kolegi na prinovi u obitelji, što nam je otkrio danas na treningu. Jer tek uz podmladak, sve ovo dobiva pravi odnosno zdravi smisao. Tako treba, bravo Plaćeniče (čuči prvi desno)... Oznake: trening, CQC, koordinacija, podmladak, fotografija |