Marketing
Opet nova šuma
Od intela u studenom do odlaska u istu trebalo nam je puna četiri mjeseca. Jer trebalo je prvo odraditi izviđanje, trebala nam se potrefit meteo-situacija i svašta nešto. No danas smo konačno uspjeli, ali nakratko. Sat kasnije nadobudna dva lokalca zdrave ljubičaste boje tena, ukazala su se taman dok smo prvu borbu privodili kraju. Nisam vidio, ali kolega kaže da je jedan mahnuo nekakvom značkom i predstavio se kao policija. Srećom to smo doznali nešto kasnije, jer bi vjerojatno isti trenutno dobio prijavu za lažno predstavljanje... ali u konačnici bolje ovako jer bi nam zbog pozivanja redarstvenika propao ostatak treninga. Pošto je nekolicini nas sa ratnim stažom trenutno proradio ptsp na njihove nebuloze o dozvoli kretanja državnom šumom samo po putu, glasno im je rečeno da nas poštede daljnjih "objašnjavanja", jer ćemo otići. Iako su imali neopisivu potrebu još nešto reći, brzo su zamukli shvativiši da nismo ekipa kojoj treba bilo što objašnjavati. Srećom unatoč manjku pameti kod nekih, u ovoj državi još uvijek ima dovoljno šuma. I tako se nas trinaest jednostavno prebacilo kilometar-dva južnije u sljedeću šumu, te odradilo još dvije borbe. Pri čemu se dobrano natrčalo i oznojilo do postfajtovske pive.
Jer nešto rjeđa šuma sa tanjim stablima omogućavala je relativno rano uočavanje kretanja, ali upravo zbog toga trebalo je bolje surađivati sa suborcima i koordiniranije nastupati po terenu, što je u konačnici i glavni cilj naših treninga. Jer osim razvijanja osobnih vještina prikrivanja, kretanja i pogađanja pokretnih ciljeva... najvažnije je uigrati borbeni kolektiv. Uvježbati borce da koordinirano djeluju u skupini i da kolektivnim djelovanjem ostvaruju sve ono što kao pojedinci nisu u mogućnosti. No da bi to uspjelo, pojedinac mora osobne prioritete podrediti kolektivnim. I ne samo to, nego mora razviti osobni osjećaj gdje treba popuniti prazninu u liniji, kako bi se nastavilo gurati naprijed. Naravno to se u Plaćenicima ne razvija vikanjem nekakvog "zapovjednika" od iza, nego svaki Plaćenik mora taj osjećaj razviti sam za sebe. A upravo to je ono "nešto" što se razvija na našim treninzima. Sposobnost samostalnog djelovanja u sklopu kolektiva. Poput djelovanja vukova u čoporu. Nečega što je kod nas shvaćeno još u samim Plaćeničkim počecima, a što na žalost neki drugi nisu shvatili do dan danas.
Post je objavljen 17.03.2013. u 22:05 sati.