| < | studeni, 2016 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
|
Jedini ovogodišnji susret sa postapo scenarijom nije se mogao propustiti. Pa se uz neke gubitke u transportu na susretu u Paulovcu ukazuje 8 Plaćenika. Unatoč kotizaciji od 110 hrk i udaljenosti od 100-tinjak km u jednom pravcu potrpali smo se u tri auta i došli. Po scenariju imamo lokalnu anarho-postapo skupinu koju scenaristi tituliraju "pljačkaši" i nekakvu Nejto vojsku koja ima zapovjednika i hijerahiju. U skladu s našim anarho ustrojem nismo se puno trošili na misije i zadaće. Plaćenici se javljaju kao dobrovoljci za prvi napad na selo. Krećemo naprijed i sukladno očekivanju upadamo u zasjedu. Srećom stali smo na vrijeme i nema gubitaka. Vidim kako se tuda ne može ništa napraviti i izvještavam Plaćeništvo da ću pokušati po lijevom krilu. Nitko mi se ne pridružuje, ali tako je to u anarhiji. Svak za se travu pase. Da sam imao dobar nos, pokazalo se uskoro jer tamo otkrivam skupinu od četiri diverzanta koji su nam pokušali penetrirati bazu po lijevoj strani. U koordinaciji sa nekolicinom pljačkaša, rješavamo svu četvoricu. U valovima se krećemo naprijed do neke srušene kuće na brijegu. Imamo gubitaka, ali gura se naprijed. Stižem tamo sa nepoznatim borcem u plavoj kariranoj košulji koji prima paljbu s desne strane kuće. Pošto je uočljiviji od mene kažem mu da ostane kod kuće, a ja pokušavam po lijevoj strani naći toga koji je pucao po njemu.  Taman se spuštam ispod kuće kad čujem i vidim da je kolega pogođen s leđa. Vraćam se nazad i rješavam tu dvojicu Nejtovaca u multicamu. Prvog sa jednim bibijem u kacigu, a drugog dok bježi s rafalom u leđa. Potom primam paljbu s lijeve strane. Vičem mu koji sam (jer se nitko nije sjetio smislit lozinku i odziv), ali paljba se nastavlja. Prebacujem se desno i napredujem mu po boku. Srećem neke naše i govorim im gdje je, ali lik briše nizbrdo brzinom malog zeke. Spuštamo se po putu nizbrdo prema selu i vidimo skupinu koja ide uzbrdo. Zaliježem lijevo, rješavam nekolicinu, a onda ide vrhunac dana. Primam paljbu s lijeve strane i vičem - Dobio! Da bi nakon toga lik sa tri metra u mene sasuo drugi rafal. Toliko o hasama i njihovim pravilima. Vraćam se u Mash i pokazujem ljudima podlakticu. Kažu da su oni 300 metara dalje čuli moj uzvik - Dobio! Dok lik udaljen tri metra nije. Slijedi pauza, hlađenje, sendvič i spreman sam za nastavak. Prebacujemo se u drugi Mash koji je lijevo naprijed iza sela koje drže Nejtovci. Ostatak susreta guram po toj strani. Prvo rješavamo njihov masovni juriš preko brisanog prostora. Zatim se prebacujemo naprijed kroz gustiš sve do brijega koji vodi do parkirališta. Tu opet imam haragei i krećem po lijevom krilu na brijeg gdje rješavam jednog njihovog koji bi nam se zavukao s leđa.  Produžavam naprijed i bočno im rješavam još jednog iz skupine koja ide kroz udolinu. No vegetacija je pregusta za razmjenu paljbe, pa se povlačim nazad. Nalazim jedno deblje stablo na kosini, sidrim se i tjeram njihovog snajpera koji me pokušava dohvatiti. Vidim još neke bočno i onda otkaz. Zaglavljuju mi se bibiji u cijevi. Dok je pokušavam propuhati čuju me Ameri koji su prošli bočno i pitaju mi čiji sam. Vičem naš i vadim crvenu krpu, te im govorim kako imam otkaz. Dok se spuštam dolje jedan naš izbija na brijeg i počinje ih rješavati u kotlini. Vraćam se nazad u Mash, oživljavam i krećemo opet naprijed. Čistimo ih nekoliko u gustišu, pa opet upadamo u zasjedu na kraju istoga. Opet nazad. Skidam drugi put natopljenu majcu, pa oblačim onu prvu koja se donekle sasušila. Nemamo više tekućine, pa se spuštamo u selo u kojem se navodno nalazi kazan sa kuhanim vinom. Dvije čaše kuhanog vina po cijeni 55 kuna svaka. Ekipa se lagano rasipa, gustiš ne omogućava kretanje, opet se vode besmislene bitke na lijevom i desnom krilu, pa nas dva zaključujemo kako bi to bilo to. Buđenje u šest, dvosatna vožnja, sat i 45 minuta čekanja do početka susreta i šest sati susreta bilo je dovoljno. Večera i cuga zakazana za mrkli mrak u 19 sati bila je previše za nas. Krasan tajming za "povrat" kotizacije. |
 Okuplja nas se 11 u 12h. Prve dvije borbe za osvajanje čuke dijelimo se pet-pet uz SuperHorvatka koji leti okolo i roka po svima. Takav je bio plan, ali na kraju se uglavnom borio za stranu u kojoj mu je igrao prijatelj. U svojoj crveno-plavoj kamuflaži bio je jako primjetan, ali je doslovno letio terenom. Treba napomenuti i da SuperHorvatka ubija tek treći pogodak. No ni to im nije pomoglo jer je strana na kojoj su igrali Deki, Fero, Oblak, Spock i Manga dva puta osvojila brdo i branila ga po 15 minuta. Dinamici borbe je doprinjelo pravilo drugi poginuli oživljava, zbog čega je borba bila tako reći neprekidna. Kako smo zastavu napadali na vrhu brijega, borbe su bile bliske i pogotci su bili uglavnom u ono što je izvirivalo, a to su glave. Srećom bez posljedica.  Sljedeću borbu idemo odraditi dublje u šumu, pa spomenuta četvorka bez Fere koji ide u auto zbog otkaza baterije, ide uspostaviti bazu dok ih sedmorica trebaju napasti. Na kraju ih napada cijela desetina jer su na teren u međuvremenu stigla još trojica boraca. Rafo unosi pomutnju jer nam nije jasno odkud sad dva snajpera ne znajući da je stigao. Naravno rezultat je bio za napadače. Nakon toga se biramo na principu snajperi biraju. Laci i Rafo biraju ekipe, ali uglavnom sve ostaje isto uz prelazak Mange na njemu do tada neprijateljsku stranu. Ove dvije borbe igramo na skini ili postavi zastavu, koja se nalazi u srednini na najćelavijem dijelu terena. Nakon skidanja ili dizanja stijega, počinje nam teći vrijeme od 15 minuta. Strana koja ga uspije obraniti za to vrijeme, odnosi pobjedu.  Prva borba je trajala dosta dugo, pa Deki u jednom trenutku kreće preko pola šume za dolazak neprijatelju s leđa. Nakon cijelog kruga pogađa jednog i kreće u juriš, pa ga rješavaju. Ova borbu odnosi Lacijeva ekipa, pa mijenjamo strane. Sljedeću borbu binom Fero - Deki kreće lijevim krilom, rješavaju Mangu i preskaču potok. Međutim Bero ih dočekuje u zasjedi i rješava oba. Nakon toga Bero nastavlja prodor po tom boku sve do naše baze, dok je Voodoo napravio isto što i Deki u predhodnoj borbi i napao nas s leđa. Dok je Voodoo prošao kroz bazu, Bero je ostao dobro sakriven, pa ga bilo zeznuto riješiti. No to im nije pomoglo jer se nisu uspjeli kroz sredinu probiti do zastave i preokrenuti protok vremena. Rezultat te dvije borbe je izjednačen. Nakon četiri sata igre, u obližnjoj birtiji se družimo još dva sata uz Velebitsko. Tekst: Deki i Manga, Slike: Manga i Fero |
 Kroztjedni uvid u meteo nije nam za danas ostavio puno mogućnosti, pa smo se odlučili opet odraditi urbanu bojišnicu. U prvom valu stiže nas 12, dijelimo se pravilom sredine i odrađujemo tri borbe. Rezultat je 3:0 za šestorku Bero, Boros, Burke, Deki, Spock i Manga. Nakon toga na teren pristižu Rafo i Toma, pa Rafu kao iskusnijeg igrača dajemo do tad slabijoj strani. Od tog trenutka gubimo svih pet borbi u nizu i konačni je rezultat 3:5 za sedmorku Borg, Dedo, Horvat, Marin, Rafo, Seraf i Voodoo. Uz napomenu da zadnju borbu Seraf i Borg moraju ići, pa se Boros javlja za pojačati njihovu stranu.  Sve u svemu većinom uredan trening uz par "čudnih" situacija. Pritom kao pozitivu izdvajamo jedan silent-kill iza stupa, a kao negativu dva napucavanja na pola metra oko istog stupa, jedno nagovaranje Marina da nastavi igru nakon pogađanja i najmanje dvije pogibije od prijateljske vatre Tome i Horvata. Većinu toga možemo opravdati žarom borbe, ali pogibija od prijateljske paljbe je isključivo posljedica ne javljanja suborcima prilikom kretanja naprijed. Jer u takvom mraku kad ti se netko koji je minutu prije bio bio pored tebe, odjednom pojavi 30-50m naprijed poluokrenut prema vama... prst sam odrađuje. Stoga krivnja za to ide ponajviše na "poginule" od prijateljske paljbe. Osim toga izdvajamo par plivanja po lokvama i upadanja u jame, ali srećom bez posljedica. Nakon skoro pet sati igre, slijedi piva i razlaz... |
