Marketing
Op. "Černobil 2016"
Jedini ovogodišnji susret sa postapo scenarijom nije se mogao propustiti. Pa se uz neke gubitke u transportu na susretu u Paulovcu ukazuje 8 Plaćenika. Unatoč kotizaciji od 110 hrk i udaljenosti od 100-tinjak km u jednom pravcu potrpali smo se u tri auta i došli. Po scenariju imamo lokalnu anarho-postapo skupinu koju scenaristi tituliraju "pljačkaši" i nekakvu Nejto vojsku koja ima zapovjednika i hijerahiju. U skladu s našim anarho ustrojem nismo se puno trošili na misije i zadaće. Plaćenici se javljaju kao dobrovoljci za prvi napad na selo. Krećemo naprijed i sukladno očekivanju upadamo u zasjedu. Srećom stali smo na vrijeme i nema gubitaka. Vidim kako se tuda ne može ništa napraviti i izvještavam Plaćeništvo da ću pokušati po lijevom krilu. Nitko mi se ne pridružuje, ali tako je to u anarhiji. Svak za se travu pase. Da sam imao dobar nos, pokazalo se uskoro jer tamo otkrivam skupinu od četiri diverzanta koji su nam pokušali penetrirati bazu po lijevoj strani. U koordinaciji sa nekolicinom pljačkaša, rješavamo svu četvoricu. U valovima se krećemo naprijed do neke srušene kuće na brijegu. Imamo gubitaka, ali gura se naprijed. Stižem tamo sa nepoznatim borcem u plavoj kariranoj košulji koji prima paljbu s desne strane kuće. Pošto je uočljiviji od mene kažem mu da ostane kod kuće, a ja pokušavam po lijevoj strani naći toga koji je pucao po njemu.
Taman se spuštam ispod kuće kad čujem i vidim da je kolega pogođen s leđa. Vraćam se nazad i rješavam tu dvojicu Nejtovaca u multicamu. Prvog sa jednim bibijem u kacigu, a drugog dok bježi s rafalom u leđa. Potom primam paljbu s lijeve strane. Vičem mu koji sam (jer se nitko nije sjetio smislit lozinku i odziv), ali paljba se nastavlja. Prebacujem se desno i napredujem mu po boku. Srećem neke naše i govorim im gdje je, ali lik briše nizbrdo brzinom malog zeke. Spuštamo se po putu nizbrdo prema selu i vidimo skupinu koja ide uzbrdo. Zaliježem lijevo, rješavam nekolicinu, a onda ide vrhunac dana. Primam paljbu s lijeve strane i vičem - Dobio! Da bi nakon toga lik sa tri metra u mene sasuo drugi rafal. Toliko o hasama i njihovim pravilima. Vraćam se u Mash i pokazujem ljudima podlakticu. Kažu da su oni 300 metara dalje čuli moj uzvik - Dobio! Dok lik udaljen tri metra nije. Slijedi pauza, hlađenje, sendvič i spreman sam za nastavak. Prebacujemo se u drugi Mash koji je lijevo naprijed iza sela koje drže Nejtovci. Ostatak susreta guram po toj strani. Prvo rješavamo njihov masovni juriš preko brisanog prostora. Zatim se prebacujemo naprijed kroz gustiš sve do brijega koji vodi do parkirališta. Tu opet imam haragei i krećem po lijevom krilu na brijeg gdje rješavam jednog njihovog koji bi nam se zavukao s leđa.
Produžavam naprijed i bočno im rješavam još jednog iz skupine koja ide kroz udolinu. No vegetacija je pregusta za razmjenu paljbe, pa se povlačim nazad. Nalazim jedno deblje stablo na kosini, sidrim se i tjeram njihovog snajpera koji me pokušava dohvatiti. Vidim još neke bočno i onda otkaz. Zaglavljuju mi se bibiji u cijevi. Dok je pokušavam propuhati čuju me Ameri koji su prošli bočno i pitaju mi čiji sam. Vičem naš i vadim crvenu krpu, te im govorim kako imam otkaz. Dok se spuštam dolje jedan naš izbija na brijeg i počinje ih rješavati u kotlini. Vraćam se nazad u Mash, oživljavam i krećemo opet naprijed. Čistimo ih nekoliko u gustišu, pa opet upadamo u zasjedu na kraju istoga. Opet nazad. Skidam drugi put natopljenu majcu, pa oblačim onu prvu koja se donekle sasušila. Nemamo više tekućine, pa se spuštamo u selo u kojem se navodno nalazi kazan sa kuhanim vinom. Dvije čaše kuhanog vina po cijeni 55 kuna svaka. Ekipa se lagano rasipa, gustiš ne omogućava kretanje, opet se vode besmislene bitke na lijevom i desnom krilu, pa nas dva zaključujemo kako bi to bilo to. Buđenje u šest, dvosatna vožnja, sat i 45 minuta čekanja do početka susreta i šest sati susreta bilo je dovoljno. Večera i cuga zakazana za mrkli mrak u 19 sati bila je previše za nas. Krasan tajming za "povrat" kotizacije.
Post je objavljen 20.11.2016. u 20:42 sati.