Danas je odrađen zadnji Plaćenički trening u 2016. godini. Kako bi mobilizirali naše Zaprešićke medvjediće koji su već utonuli u zimski san, odrađen je šumsko-urbani teren koji oni vole. Sjevernu stranu brijega cijeli dan sunce nije obasjalo, tako da smo cijeli trening odradili kroz injem prekirivenu vegetaciju na nekih -2 stupnja. Kao rezultat neke replike su otkazale poslušnost, a sve su generalno zbog ukrućenih hop-up gumica čudnovato razbacivale bibije. No to nas nije spriječilo odraditi čak šest borbi. Prve dvije borbe odrađujemo na principu zapadne replike (M4, G36) protiv istočnih (AK, SVD). Naravno pošto istočno naoružanje pretežito koriste stariji tj. iskusniji igrači, zapadna strana nije imala puno šanse. Obje borbe odnio je istok zbog boljeg povlačenja linije po terenu. S druge strane zapadnjaci su vrhunac koordinacije imali na razini binoma. Stoga se ponovno dijelimo po principu "najmlađi biraju". Dečki koji su prvi put na terenu znaju eventualno jednog ili dvojicu igrača, pa je nastavak njihovog odabira potpuno slučajan. Potvrdilo se to i ovaj put, pa je prva borba nakon toga bila neriješena. Igrali smo na dva najudaljenija objekta koji su baze sa tri života i pravilom treći oživljava. Sljedeće dvije borbe jednu odnose oni, a jednu mi nakon dolaska do neprijateljske baze. Nakon toga uzimamo drugu čik-čvarci-pivo pauzu i krećemo u odlučujuću borbu za pobjedu. Međutim i ona završava bez pobjednika, iako moram priznati da je kontra strana borbu dobrano prenijela na našu polovinu. Ljuti čvarci bili su donacija naše Plaćeničke podružnice 32, na čemu im se još jednom zahvaljujemo. Zbog njih su na nas 17, planule skoro dvije gajbe Velebita. Osim toga, danas smo odradili naš okrugli pedeseti trening i susret u 2016. godini, koja kako netko primjeti ima 52 tjedna. Pošto pauziramo za Božić i Novu, ispada da nismo imali pauze ove godine. Učestalost je to okupljanja kakvu vjerojatno nema ni jedna ekipa na svijetu. Zato se iza 16h bacamo na zasluženi predbožićno-oproštajni roštilj koji smo zgotovili u rekordnom roku, zahvaljujući Žunu koji nas je na terenu dočekao sa zapaljenom vatrom. Popila se još koja piva dok smo se prisjećali nekih susreta, nekih boraca i općenito nekih starih vremena. Kako je sumrak padao, tako je padala i temperatura, a vatra dogorijevala. Došlo je vrijeme za rastanak Plaćenika do sljedeće godine. HUA! |
Iako nam četvorka najavljenih gine u transportu, desetina se pojavila u šumi u kojoj su prije osam godina osnovani Plaćenici. Zadnji put smo tamo bili u srpnju i naravno dočekala nas je potpuno drugačija šuma. Prve dvije borbe igramo na osvoji bazu, koju četvorica brane i šestorka napada. Prvu borbu moja strana osvaja bazu, a drugu borbu uspjevamo je obraniti. Nakon toga Skic predlaže da igramo na istrebljenje sa tri života, kako bi se borbe odužile. Preslagujemo se kako bi nas bilo jednako i krećemo. Pošto je sunce već dosta nisko zaključujemo kako moramo na neprijatelja doći sa suncem iza leđa. Radimo širi obuhvat i napadamo ih iz potpuno drugog smjera. Rješavamo Živka, ali ga potom šaljemo njegovima da se respawna. Zatim nas gine par i dok čekamo oživljavanje prolaze nas Krki i Rafo. Što sad? Moramo se oživiti, a znamo gdje su. Vičemo im to, a oni kažu zar ne igramo na istrebljenje. E jbg nismo se razumjeli, pa prekidamo borbu. Četvrtu krećemo u istom sastavu, ali sad se postavljamo tako da nam sunce svima bude pod 90 stupnjeva bočno. Ovu nas trojica guramo po lijevom krilu jer smo vidjeli prebacivanje njihovih tamo. Prebacujemo se preko potoka, Lektor nam skida Dekija, ali ga Spock i ja rješavamo. Guramo naprijed prema Laciju kad odjednom snajper s desna. Vraćam se nazad u respawn, oživljavamo i krećemo nazad rješiti ih, ali ne ide. Vidimo ih, pucamo, ali izgleda da nemamo dometa. I opet snajper ima domet. Vraćam se nazad i iz našeg respawna gledam dvojicu njihovih kako sjede u bivšoj bazi. Derem se što su tamo, oni kažu da im je dosta. Dosta je i nama, jer sunce pada i treba naložit vatru. Spock i ja zaključujemo da je to to i krećemo prema autima skupljajući suhe grane za vatru. Dobro smo procjenili situaciju jer smo uhvatili zadnji vlak za završiti sve za vidjela. Nakon tog našeg roštilja u postapo stilu razilazimo se uz pitanje jel nam ovo posljednji trening 2016. godine? Doznat ćemo za sedam dana... |
Okupljamo se danas u manjem broju nego što smo navikli. Svega 10 Plaćenika izlazi na teren, ali to nipošto nije umanjilo akciju. Upravo suprotno, imali smo dojam kako su borbe dobile na intezitetu. Kao malo nas je pa se moramo držati skupa. Stoga su linije bile povezanije, a borbe konkretnije. Nije se vrijeme trošilo na prevelike obuhvate jer se time slabila vlastita linija. Jer kad igrate pet na pet i jedan borac ode iz linije, to vam je gubitak od 20%. Naravno guralo se bočno, ali uvijek u kontaktu sa svojom linijom. U neka četiri i kusur sata odrađeno je čak osam borbi na ispadanje. Pritom smo svaku borbu odlazili sve dublje u šumu kako bi je bolje upoznali. Kombinirane su borbe u različitim okruženjima od gustiša do rjeđe šume, od akcije oko korita potoka do angažmana na kosinama i oko vrhova brežuljaka. Jedna strana je veći dio fajta dominirala, a glavni razlog je bio taj što druga strana bila manje koordinirana. Jer nastupati kao grupa pojedinaca ili borbeni kolektiv koji se međusobno paljbeno pokriva nije ista stvar. Grupni sport poput ovoga to trenutno kažnjava. Naravno sve to je još jednom izanalizirano uz nekoliko piva u lokalnoj birtiji. Razilazimo se pozitivno umorni, ali proventiliranih glava. Spremni za nove radne pobjede u tjednu koji slijedi. Sve do sljedećeg ventiliranja naredne nedjelje. |