| < | travanj, 2016 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
 Unatoč najavi mrljavog vremena, Plaćenici odlučuju odraditi šumu. Razlog takve odluke je spoznaja precizne meteo-prognoze po kojoj se, kako često volimo reći, može navijati sat. Što postavlja logično pitanje, kako je moguće da jedna Norveška meteo služba ima preciznije prognoze od ovih naših? Zahvaljujući toj spoznaji mogli smo odraditi šumu u periodu od 12 do 16:30 sati. Tijekom tih četiri i pol sati odradili smo čak devet borbi. Prvu za zagrijavanje u sastavu pet na pet, proglasiti smo neriješenom. Krki i Fero koji su kasnili za kaznu biraju svoje ekipe, pa natjecanje može početi. Igramo scenarij "osvoji zastavu" sa jednim oživljavanjem. Konačni rezultat je izjednačen. Pritom moramo napomeniti kako smo pet borbi odradili s borcem manje (6:7), te pritom zadnju borbu čak pobijediti. No kad smo dobili borca više, krenuli smo nezaustavljivo do izjednačenja. Mnogi od danas nazočnih su prvi put bili u ovoj šumi. Šuma je od naše zadnje posjete početkom veljače, potpuno promijenila izgled. Zelenilo nam je napokon omogućilo prikriveno kretanje i zasjedno djelovanje. No najveću prevagu je i dalje nosilo koordinirano linijsko nastupanje po terenu. Nakon izjednačenja povlačimo se iz šume i odrađujemo ritualnu Velebitsku u lokalnoj birtiji. Svi zadovoljni sa današnjom šumom i odrađenim... |
|
Nakon prošlonedjeljnog angažmana na dvije bojišnice, trkači se ovu nedjelju priključuju našem domaćem treningu. Dok se polako okupljamo i pripremamo u šumi u kojoj nismo bili od studenog 2013., sedmorka koja se brže opremila kreće u šumu. Osmorka među kojima su tri trkača kreću u napad. Nisam pratio što se zbiva na središnjem dijelu linije jer sam uočio odvajanje trkača po našem lijevom boku. Znajući da je brzina vrlina, prebacio sam se na tu stranu i usporavao ih u napredovanju. No u konačnici nisam imao puno šanse protiv trojice plus jednog 500 fps-nog SVD-a. Dok se poginuli prikupljaju iz dva-tri respawna, na teren nam stiže i Šeki. Odrađujemo sliku, dijelimo se 8:8 i dogovaramo scenarij. Igrat će se osvoji zastavu sa tri života i petominutnim oživljavanjem u bazi. Pošto je šuma ozbiljno zazelenila baze su razmaknute svega 200m, kako bi što brže bili u kontaktu i uvježbavali ono što je bitno.  Prvu borbu dobija naša strana zahvaljujući Rafi kao jedinom trkaču s naše strane, dok je Tvrdi valjda koju minutu kasnije skinuo našu zastavu. Kao i obično, nijanse presuđuju. Drugu borbu naša strana nastupa kroz sredinu, dok se neprijatelj koncentrira na bokove tj. padine terena. Ovaj pristup rezultira našim brzim prodorom u njihovu bazu uz gubitak Kuma. Za treću borbu trkačima vraćamo Rafu (jer se dečki žele uigrati za neki susret), dok Šprajc prelazi k nama. Ovu borbu se više koncentriramo na desnu stranu terena. Združenom i dobro koordiniranom linijskom nastupu nisu se mogli oduprijeti i skidam im zastavu drugi put. Sljedeću četvrtu borbu to nama radi Krki, jer nitko nije ostao čuvati zastavu. Petu borbu njima to radi Kum i sada je rezultat 4:1 za nas. Posebno bitno za naglasiti jest to što smo dvije od tih borbi dobili iako su svi trkači bili nama nasuprot. Šestu borbu našoj strani se više ne juriša, pa ih žele dočekati u zasjedi. Znao sam da to neće biti dobro, ali kod nas je onako kako želi većina. Dok sam lovio Rafu na našem desnom krilu, probijaju nas kroz sredinu i uzimaju zastavu. Nema veze, bitna je pouka koja je iz toga izvučena - napad je najbolja obrana. Zato sedmu borbu nema dvojbe i idemo svi naprijed osim Kuma koji ostaje čuvati zastavu. Krećemo po lijevom krilu, gdje nailazimo na Šekija i rješavamo ga u western stilu - tko brži i precizniji. Binom Boros-Manga nastavlja dalje i stižemo s leđa na njihovu zastavu. No zbog "lakomosti" Boros izlazi samostalno na nju i riješava ga Pomi koji je ostao čuvati. Kojih tridesetak sekundi kasnije iz ležećeg stava rješava i mene. Poanta ove priče je - binom mora nastupati zajedno. Da smo izašli skupa jedan od nas dvoje bi riješio Pomija i odnio pobjedu. Dok se krećemo nazad čujemo gotovo. Ako rezultatu 4:3 pribrojimo i onu prvu borbu za zagrijavanje... rezultat je izjednačen. Možemo na pivu... |
 Nakon pobjede na susretu u Bjelovaru, trkački tim Plaćenika je odlučio sudjelovati i na susretu imena Op."Last Stand" u organizaciji AU Eastpoint koji se održao u Spačvi 9.-10.04.2016. Scenarij je bio jednostavan i zanimljiv. "Veliki Kalifat" protiv NATO saveza i Rusije. Naravno Plaćenici se uvijek prijavljuju na stranu pobunjenika, pa je tako i ovaj put. U Spačvu stižemo u petak u kasnim večernjim satima, postavljamo privremeni kamp i odlazimo na druženje sa ostatkom ekipe koja je stigla ranije. Dodijeljeni smo vodu kodnog imena Tango zajedno sa ASK Otpisani iz Bužima u sektoru 1. Susret je počeo u subotu u 13 sati. Nakon što su obje strane stigle na svoje pozicije, žurno postavljamo kamp kako protivnik ne bi ostvario prednost na samom početku. Nakont toga trkom odlazimo u prvu misiju duboko u Spačvansku šumu, te tek duboko u šumi usporavamo u "stealth mod" približavajući se neprijatelju. Ubrzo susrećemo prvu neprijateljsku patrolu koju eliminiramo uz gubitak Saleta kojeg protivnik uspijeva okružiti i eliminirati. Trojka nastavlja dalje i nedaleko od mjesta prvog okršaja susrećemo drugu patrolu. Brojčano nadjačani odlučujemo se povući i probiti širim obuhvatom. U tome uspijevamo, pa nakon pola sata stižemo do protivničke baze u kojoj se u tom trenutku nalazilo podosta ljudi u Mash-u. Odlučujemo se na napad u kojem je pogođen Krki, dok Rafo i Tvrdi u zadnjem trenu prije masivnog respawna zauzimaju pokretni Mash i tako već u samom početku susreta nanosimo štetu neprijatelju.  Srećom iz pozadine stižu dečki iz ASK Otpisani i pokrivaju "Trkače" sa plijenom omogućivši im uspješan bijeg. Ovdje se gubi svaki trag preostalom binomu koji izbjegavajući neprijatelja napreduje vrlo sporo prema našoj bazi. Nakon respawna Krki predaje izvještaj našem zapovjedniku koji sa oduševljenjem označuje lokaciju neprijateljske baze na karti, te odmah šalje Tango vod u spasilačku misiju. Sale uzima nešto hrane i vode za naš binom koji je već 3 sata na terenu u nadi da ćemo ih uspjeti locirati. Naš vod tada ponovo odlazi u sektor 1. u potrazi za našim dečkima koji nisu željeli riskirati i izbjegavaju svaki kontakt (pa čak i onaj sa divljim svinjama). Stoga odlučujemo još jednom napasti neprijateljsku bazu. Iako smo ovog puta došli u nešto većem broju, NATO je ovaj put bio spremniji. Povratkom u bazu provjeravamo kamp u kojem je bila pripremljena logorska vatra, što je ujedno bio znak da su se Rafo i Tvrdi vratili. Sa povratkom Rafe i Tvrdoga dobivamo veliku prednost sa još jednim pokretnim Mash-om.  Kako je već pao mrak dobivamo novi zadatak, a to je odlazak u sektor 3. kao ispomoć dijelu ASK Falcona koji su držali jedan od punktova. Sale i Krki odlaze prema zadanoj lokaciji no pred ciljem primjećujemo neprijatelja koji se sa nightvision-om probijao prema nama. Pokušavamo ostati neprimijećeni bacivši se u kanal uz cestu, no ubrzo bivam pogođen (ovim putem čestitam strijelcu koji je ispalio samo 1 BB i tako me eliminirao), a ubrzo nakon mene je i Sale izrešetan sa podosta municije. Nakon bleedouta odlazimo u bazu gdje vidimo čuđenje u očima naših zapovjednika, kojima je odmah sve postalo jasno. Uzbunjena je cijela baza i stavljena u stanje pripravnosti, no neprijatelj ubrzo dolazi u pozamašnom broju i žestoko udara iz mraka. Kako su imali nekoliko nightvisiona nismo imali nikakve šanse i stvarno su nas potukli bolno prišavši nam na svega desetak metara. Naš Mash je bio krcat i bio je to pravi lightshow crvenih lampica. Srećom Brko iz AT Omega uspijeva zbuniti nighvisione zalijegavši u lišće i granje te strpljivo dočekuje protvničkog Medica i još nekoliko protivnika te ih na njihovo veliko iznenađenje rješava sa spektakularnim rafalom. Kako nije imao prsluk na sebi odlučio se na bijeg i na tome mu nimalo ne zamjeramo jer nas je sve u Mash-u pošteno nasmijao. Zbog eliminacije Medica NATO-vci su bili prisiljeni vratiti se u svoju bazu.  Dok su Sale i Krki vodili borbu u bazi, Rafo i Tvrdi poslani su u obranu jednog od punkteva kao pojačanje ekipi iz AT Šid. Neprijatelj eliminira Charley von Browna, a naš dvojac ostaje negdje između neprijatelja i ostatka ekipe iz AT Šid. Upravo zbog toga zamalo su eliminirani od strane svojih suboraca, no srećom uspijevaju se vratiti do svojih linija i zadržati punkt u našim rukama. Negdje između 00:00 i 03:00 zapovjednik "Trkače" šalje na zasluženi odmor. Već u 03:00 dobivaju novi skoro nemogući zadatak, u kojem zapovjednik traži infiltraciju u neprijateljsku bazu, te krađu ključa sa stola zapovjednika. Zadatak daje Saletu i Krkiju, no kako Rafo tu ima više iskustva u nemoguću misiju odlaze Rafo i Sale. Po mrklom mraku u kojem se ne vidi metar ispred sebe naš binom sporo napreduje i kada konačno stižu u protivničku bazu u kojoj većina igrača spava, kradu jedan od ključeva za deaktivaciju bombe i pokretni Mash, nakon čega kreću prema carstvu "Velikog Kalifata". Vraćajući se negdje u šumi pronalaze još jedan od nosača memorije, te tako ostvaruju dodatne bodova u ovoj misiji. Pred samo svitanje vraćaju se u bazu na veliko oduševljenje zapovjednika. Vidjevši taj učinak moral naših suboraca je na vrhuncu, pa se mobiliziraju svi kako bi se osigurali punktovi i tako ostvarila još veća prednost. Pred jutro zapovjednici deaktiviraju bombu, ali nakon toga slijedi nekoliko pokušaja napada na našu bazu koje uspješno odbijamo.  Budući je kiša padala većinu noći ujutro su obje strane su imale dosta poteškoća, no to ide na ruku Kalifat-strani jer je preko noći stekla pozamašnu bodovnu prednost. Zbog učestalih jutarnjih napada "Trkači" se odlučuju osvetiti, pa odlazimo u posljednji napad na protivničku bazu. Rafo, Tvrdi i Krki opet upadaju u bazu koja nije pružila preveliki otpor, te bez gubitaka ponovo uzimamo plijen, ovoga puta kutiju s municijom ili ammo-box. Tada se širokim obuhvatom vraćamo u našu bazu dok je opet bila pod napadom. Rafo i Tvrdi udaraju neprijatelja sa leđa, dok Krki izbjegava kontakt i zapovjedniku dostavlja ammo-box. To je bio sam rasplet događaja i sve je s time bilo riješeno, iako se posljednji napad neprijatelja oduljio. Nakon završetka susreta ostajemo na ručku i kratkom druženju prije debriefinga na kojem je proglašen pobjednik, a to je zahvaljujući Plaćenički trkačima - bila strana "Velikog Kalifata". Susret nas je sve oduševio i gotovo sigurno ćemo nastupiti i sljedeće godine na istom mjestu u sada već dobro nam poznatoj Spačvanskoj šumi.  Tekst i foto: Krki |
 Zbog par kišnih dana unazad i slabijeg odaziva odlučili smo odraditi urbanu bojišnicu. Skupljamo se u valovima, pa dok se petorka tek oprema, već spremna šestorka odrađuje predborbu za zagrijavanje. Dok smo završili, spremna je i pristigla petorka. Odrađujemo zajedničku sliku i dijelimo se mladići protiv starijih. S jedne strane staje Miter, nova dvojica Matija, Marin, Miš i Guga, dok "starce" predstavljaju Skic, Spock, Fero, Šeki i Manga. Prve dvije borbe dobijamo, ali mladići se ne predaju i sljedeće dvije gubmo. Rezultat je 2:2 kada na teren pristiže Ifke sa nekih sat i kusur zakašnjenja. No tako je kako je, pa pošto starci imaju borca manje dobijamo ga kao pojačanje. Replika više se odmah osjetila, pa dobijamo sljedeće dvije borbe. Nakon toga Skic "mora ići", pa smo opet na borcu manje. No nema predaje i bez njega dobijamo sljedeće dvije borbe. Rezultat osam odrađenih brzih borbi na ispadanje tijekom neka tri i pol sata je 6:2 za "starce". Čime je još jednom dokazana stara pouka, da ne pobjeđuju jači, brži i mlađi nego strana koja bolje tj. koordiniranije nastupa na terenu. No zahvaljujući ovoj simulaciji bd-a, to se može relativno bezbolno naučiti. Dok se u pravoj stvari griješi samo jednom. Što me podsjeća na jednu davnu pijanku sa jednim izvidnikom 4.gbr. U neko gluho doba noći pitam ja njega - Pa dobro prika, zašto odlikaši? Pogleda me baja i reče: Zato što su samo odlikaši preživjeli! To vam je to. Znoj štedi krv... |
 V.d. komesar Plaćenika ovu nedjelju nije bio na treningu. Četvrtak oko ponoći dobio je vijest, koju se neko vrijeme očekivalo. Petak predvečer krećemo na put kako bi posljednji put ispratili čovjeka čije gene nosim i koji su još u osnovnoj školi odradili svoje i gurnuli me prema plavetnilu. Posljednja želja umirovljenog zastavnika I. klase bila je da ga unuci ponesu na posljednje putovanje, dok je mene pripala čast ispred lijesa nositi njegova odlikovanja u svečanoj odori. Želju starog ratnika, koji se napješačio po šumama i gorama od 1941. do 1945., te je potom u olovnoplavoj odori odslužio još 18 godina, moralo se ispoštovati. Iako ga je sistem iznevjerio 1963. godine, on je ostao veći od njega, a kao takav je i otišao. Isto kao i onda, on je odlučio kad je dosta i napustio nas u svojoj 92. godini života. Stari ratnik se preselio tamo gdje se najbolje osjećao. Odletio je u potpunu slobodu beskrajnog plavetnila...  Dok smo mi putovali na kontinent, jednanaest Plaćenika okupilo se u jednoj novoj šumi sa jugozapadne strane grada. Odradili su šest borbi u sastavu mladići protiv starijih, a svih šest borbi starci su dominirali. O žestini sraza, najbolje govori zadnja slika. Iako nam je sigurnost igrača uvijek na prvom mjestu, nezgodni okret jednog mladića postavio je čelo na putanju bibija, pa je i krv pala. No to su "draži" ovog sporta. Iz čega se relativno bezbolno mogu izvući odgovarajuće pouke. Nakon njihovih četiri i pol sati igre, taman im se stižemo pridružiti na postfajtovskoj pivi, na kojoj razmjenjujemo informacije. Do sljedeće nedjelje...  |
