V.d. komesar Plaćenika ovu nedjelju nije bio na treningu. Četvrtak oko ponoći dobio je vijest, koju se neko vrijeme očekivalo. Petak predvečer krećemo na put kako bi posljednji put ispratili čovjeka čije gene nosim i koji su još u osnovnoj školi odradili svoje i gurnuli me prema plavetnilu. Posljednja želja umirovljenog zastavnika I. klase bila je da ga unuci ponesu na posljednje putovanje, dok je mene pripala čast ispred lijesa nositi njegova odlikovanja u svečanoj odori. Želju starog ratnika, koji se napješačio po šumama i gorama od 1941. do 1945., te je potom u olovnoplavoj odori odslužio još 18 godina, moralo se ispoštovati. Iako ga je sistem iznevjerio 1963. godine, on je ostao veći od njega, a kao takav je i otišao. Isto kao i onda, on je odlučio kad je dosta i napustio nas u svojoj 92. godini života. Stari ratnik se preselio tamo gdje se najbolje osjećao. Odletio je u potpunu slobodu beskrajnog plavetnila... Dok smo mi putovali na kontinent, jednanaest Plaćenika okupilo se u jednoj novoj šumi sa jugozapadne strane grada. Odradili su šest borbi u sastavu mladići protiv starijih, a svih šest borbi starci su dominirali. O žestini sraza, najbolje govori zadnja slika. Iako nam je sigurnost igrača uvijek na prvom mjestu, nezgodni okret jednog mladića postavio je čelo na putanju bibija, pa je i krv pala. No to su "draži" ovog sporta. Iz čega se relativno bezbolno mogu izvući odgovarajuće pouke. Nakon njihovih četiri i pol sati igre, taman im se stižemo pridružiti na postfajtovskoj pivi, na kojoj razmjenjujemo informacije. Do sljedeće nedjelje... |