| < | svibanj, 2016 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
|
Oko 9 sati na teren dolazimo Horvat, frend, buraz i ja, gdje srećemo plaćeničke drugove Šprajca i Krkija. Buraz, Žac, Horvat i ja stajemo na plavu stranu, dok Krki i Šprajc odlaze na žutu stranu. Tako zbog produljenog vikenda i osipanja ljudstva šestorka Plaćenika sudjeluje u ukupnom broju od pedesetak okupljenih airsoftera, koje se dijeli na cca 27 ljudi sa svake strane. Scenarij glasi; svaki tim ima četiri upaljača koji stoje u bazi, ali ne u mash-u ili ti ga respawnu. Upaljači se uzimaju jedan po jedan svakog punog sata tipa u 10, 11, 12 i 13h. Znači svaki puni sat svaka strana ima na raspolaganju 15 minuta za uzeti jedan upaljač, a ako ne uspije mora čekati sljedeći puni sat za novi polušaj. Za to vrijeme vode se borbe za razne garaže, hangare i šumarak, pri čemu pokušavamo držati liniju što bolje možemo. Naša strana (plava) uzela je dva upaljača, dok protivnici (žuta strana) ne uspjevaju uzeti niti jedan. Oko 12:30 im zauzimamo bazu i držimo je dobrih pola sata. Zbog toga im uzimamo i treći upaljac, pa borba završava sa rezultatom 3 : 0 za plave. Ne znam jel zbog toga što su izgubili ili jer su se već presvukli, Šprajc i Krki se nisu htjeli slikati s nama...  Foto i tekst: Miter |
|
Dok je glavnina Plaćeničkog pokreta davala paljbenu potporu podružnici 44, jedna naša ćelija je bila angažirana na drugoj bojišnici. Naravno to mogu samo Plaćenici, odraditi posao na dvije i više bojišnica. Ifketov izvještaj slijedi: Miter, buraz, jedan frend i ja smo prisustovali zazovom treningu. Sve skupa cca 60 ljudi. Cilj igre je bio pronaći tri karte sakrivene u objektima na terenu, te ih odnjeti do raketne baze gdje je bomba. Nakon pronalaska karata bomba se aktivira, te se mora braniti od protivnika sat vremena, nakon čega se prenosi u bazu tima i tamo brani još pola sata za potvrdu pobjede. Dijele nas tako da na jednu stranu staju oni koji su prvi puta na treningu ZAZ-a pojačanim sa nekoliko ljudi koji su svojevoljno odlučili pristupiti našoj strani. Prvim napadom osiguravamo cestu i nekoliko objekata, te ja pronalazim prvu kartu. Nakon toga počinju problemi, jer nam je dio ekipe odsječen u šumarku i po njima se puca sa dvije strane, pa se ne mogu probiti do nas da sigurnije odnesemo kartu u raketnu bazu.  Foto: Miter Budući igramo sa dva oživljavanja sa bleedoutom od 5 minuta, medic je bio od velike važnosti u ovakvom scenariju. No zbog loše komunikacije i dogovora unutar ekipe, oba medica nam odlaze na istu stranu. Zbog toga nakon svega pola sata igre, nekih 10-12 boraca nam odlazi u Mash na respawn, što za posljedicu ima gubitak većeg dijela terena. Treći napad smo izveli efikasno i brzo, te uspijevamo osvojiti raketnu bazu. Na žalost to nije bilo dovoljno, jer nam nakon odlaska 5-6 igrača slabimo liniju i jednostavno nemamo ljudstva da skinemo M249 i dva snajpera koja nas samo kose iz šume. Protivnici brzo nakon toga zauzimaju raketnu bazu sa bombom i uspješno je brane čme potvrđuju pobjedu. Što se tehničke strane treninga tiče, trening je bio u redu. Jedine zamjerke su nepriznavanje pogodaka od strane nekih igrača, ali to su moderatori s lakoćom riješili, kao i jako zarastao teren sa poljima koprive i trnjem koje viri sa svakog mogućeg mjesta. |
 Nakon tri mjeseca, opet su sazrijele okolnosti za radni posjet podružnici 44. Zahvaljujući aktivnosti Plaćeničkih trkača na susretima u Bjelovaru i Spačvi, ostvareni su kontakti sa određenim ekipama. Pomoću "naprednih" komunikacijskih mreža tipa fejs istima je odaslan poziv i kao rezultat na teren izlazi 16 boraca iz sastava AT Padobranci (V.Gorica), AT Spartan (Lipik), AT Rangeri (Kutina) i AT 53 (Petrinja). Nasuprot njih staje ukupno 15 Plaćenika iz podružnica 44, 47, 10 i novoustrojene podružnice 35. Scenario susreta je relativno jednostavan. Negdje na terenu su postavljene dvije rakete zemlja-zemlja koje NATO strana mora uništiti, dok ih pobunjenici (mi) moraju pronaći i ispaliti na nekakav imaginarni cilj. Iako je rakete postavljao otac našeg domaćina Saleta, on radi pristranosti nije htio ići u napade. Susret je od 11h potrajao punim intezitetom dulje od 4 sata. NATO strana je uspjela pronaći i uništiti jednu raketu, dok je drugu pronašao naš Toma i donio je u našu bazu. Iako smo je ispalili i tako ispunili traženu zadaću, igra je nastavljena. Tu moram pohvaliti suprotnu stranu koja je u jednom trenutku preuzela inicijativu i krenula u žestoke napade na našu bazu.  Nisam više siguran jel to bilo po scenariju sa ciljem uništenja lansirne rampe, no to nam je najmanje bitno. Bitno je da su nas odlično pritisli. Međutim našu aktivnu obranu nije bilo lako probiti. Pokušavali su sa svih strana, ali mi smo jako brzo prebacivali pojačanja na pravce njihovog napada tako da ni na jednom dijelu nisu uspjeli stvoriti prevladavajuću snagu za proboj i zauzimanje središnjeg dijela sa zastavom. Nakon par pokušaja prodora sa gornje strane tj. višeg terena, prebacili su se na našu lijevu stranu koja je u kotlini. Tu im je gusto raslinje davalo bolju kamuflažu, ali ta strana je u smislu potencijalne energije terena bila potpuno nepovoljna. Napad uz brdo je kako bi se reklo nemoguća misija, ali naši protivnici unatoč gubicima od te strane nisu odustajali punih sat vremena. Zato im svaka čast i pohvala na borbenosti. Sve u svemu odličan trening koji je zadržao vrlo visoki intezitet cijelo vrijeme. Šteta jedino što nam se nakon fajta "NATO-ovci" nisu pridružili na roštilju i druženju...  |
|
Dok je kiša još padala okuplja nas se devet na terenu koji koristimo u nepovoljnim meteo-uvjetima. Dijelimo se četvorica starijih i visokoobrazovanih protiv petorke mlađih. Prvu borbu ih rješavamo bez gubitka. Drugu nam gine jedan, ali opet nemaju šanse. Treću borbu dolazi deseti kojeg im priključujemo, ali ni to im ne pomaže. Pred četvrtu borbu im otkrivamo zašto ih dobijamo, a to je ovladavanje središnjim dijelom terena. Nakon toga izvlače prvu neriješenu borbu jer se Skic i Horvat bezuspješno traže na ogromnom terenu. Tu negdje na teren stiže i trojka Plaćenika, koja se od ranog jutra družila sa Zazovcima na Borongaju. Tamo ih se okupilo trideset i po najvećem pljusku su igrali za kotizaciju od 50 kuna. Koga veseli, nek mu bude. No kažu dečki klopa je bila OK.  Sa Rafom pojačavamo slabiju stranu, dok Tvrdi ide nama. Sljedeće dvije borbe jednu dobijamo, a još jedna je neriješena. Ukupni rezultat je četiri pobjede i dvije neriješene. Nakon toga četvorica sa "slabije" strane odlaze, pa se vraćamo u početnu postavu - Skic, Spock, Boros i Manga nasuprot Lacija, Horvata, Rafe i Tvrdog. Pošto nas je malo igramo samo veći prostor, a to nam iz kombinacije izbacuje središnji prostor koji nam je nosio prevagu cijeli dan. Osim toga na svijetlom dijelu prostora u prednosti je Rafo sa svojim SVD-om. Zato prvu borbu gubimo, drugu dobijamo izbacivši Rafu združenim djelovanjem, ali treća je opet njihova. SVD se pokazao opakim strojem u zatvorenom prostoru. Svako navirivanje kažnjavano je sa brutalnih udaljenosti. Sve u svemu odličan trening i kvalitetno proveden kišni dan, koji zaključujemo sa par piva u lokalnom bircu. |
 Danas se 28 Plaćenika okupilo na treningu. Dijelimo se pola-pola pravilom sredine i krećemo ispitati jedan novi scenarij. Igra se na stijeg uz koji je sat, list papira i olovka. Strana koja osvoji zastavu upisuje vrijeme, odnosi je i postavlja negdje. Druga strana nakon toga istu mora osvojiti i na kraju se gleda koja strana je imala više u posjedu. Cilj ovoga je bio postizanje maksimalne dinamike odnosno neprekidna borba. U prvoj borbi naša strana osvaja zastavu i brani je neko vrijeme. Naravno pošto je aktivna obrana najbolja obrana, mi je branimo napadajući suprotnu stranu. Taman kad smo došli do druge strane središnjeg objekta netko viče gotovo. Shvativši da im ne ide, predlažu novo mješanje i klasičan osvoji stijeg scenarij gdje svaka baza ima svoj. Dajemo im da odaberu trojicu naših i daju nam trojicu svojih. Uzimaju trojku trkača, a daju nam trojicu mladića. Sljedeće dvije borbe gubimo, no tu se ključno pokazalo to što smo igrali na oživljavanje svakih 10 minuta sata. Naime zbog relativne blizine objekata i velikog prostora koji se mora pokriti od brijega do potoka, stalno su nas probijali negdje. Tako recimo treću borbu nas 10 stoji u respawnu i odbrojava sekunde do izlaska, dok nemoćno gledamo kako nam prilaze zastavi.  Rasporavljamo kako to rješiti i prihvaćamo ideju da četvrti ulaskom u respawn oživljava svu trojicu koji se nalaze tamo. Ovo se pokazalo kao dobitna kombinacija, jer se zadnja četvrta borba oduljila na sat i kusur sa takvom dinamikom da se sve prašilo. Iako nas je kontra strana stalno pritiskala i borba se odvijala u neposrednoj okolini našeg objekta, brzo oživljavanje davalo nam stalno dovoljno ljudstva oko objekta za odbijati njihove napade. Ova zadnja borba nas je doslovno iscijedila zbog neprestane akcije, pa se odlučujemo prebaciti na loženje vatre, roštiljanje i ispijanje prehrambenog proizvoda znanog i kao Velebitsko. Dok smo roštiljali nadleću nas Krila Oluje, tri puta. Dio je to programa "Susreti za Rudija" koji se održavao u Stubici. Zadnji napuštaju teren oko 18h, nakon punih šest sati druženja.  |
 Foto: Pomi Bez obzira na to lingvističko i ideološko pitanje, Plaćenici ga proslavljaju radno. Pa kiši unatoč, devetorica odrađuju urbanu bojišnicu... |
