| < | listopad, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
|
Jučer se 17 Plaćenika okuplja u pograničnom mjestu koje je inače sjedište Kilo ćelije. Dovozimo se u koloni, parkiramo vozila, nosimo potrebit materijal do vikendice, stavljamo pivo hladit, opremamo se i krećemo preko brijega u šumu iznad mjesta. Dok 12 Plaćenika kreće tom rutom, petorica kreću vozilima okolnim putem i ulaze u šumu s druge strane složiti im zasjedu. Ovo ima posebnu draž jer svega trojica poznaju ovu šumu, pa s navedenim realno simuliramo nastupanje vojne postrojbe na nepoznatom terenu. Odlično zamišljen plan zasjednog djelovanja, pada u vodu zbog nestrpljivosti najmlađeg u zasjedi. Neprijatelj potom odustaje od frontalnog ulaska u šumu, te kreće bočno oko jedne vikendice u proboj. Srećom ta mogućnost je bila predviđena, te neprijatelj samo na tom dijelu gubi trojicu napadač. Uočivši kretanje trojice koja kroz vinograd kreću u šire obuhvatno djelovanja, krajnji lijevi borac se povlači unatrag zaštititi leđa svojoj liniji. Čekanje se isplatilo, jer im nešto kasnije izbacuje jednog borca koji je puzanjem pokušao probiti našu liniju po boku. U međuvremunu napadači združenim djelovanjem riješavaju našeg prednjeg krilnog, te konačno ulaze u šumu. Pratim kretanje dvojice i čekam prigodu za otvaranje paljbe kad odjednom pljušti oko mene. Pogođen! Nije mi jasno kako me je vidio s obzirom na odličnu kamuflažu, no nakon što sam mu vidio repliku sve mi je jasno. Na svoju G3 Blinda je složio snajper. Ono što običnom oku prođe nezamjećeno, pod uvećanjem ne prolazi.  Zbog spomenutog snajpera sljedeći fajt sam još dva puta fasovao i nisam bio jedini. Majstor je tako dobro pokrivao svoje područje, da se nismo mogli ni pomaknut. Jedini način bio je doći mu po boku. Nas trojica krećemo niz brijeg, pa uz brijeg i napornim obuhvatom dolazimo im s leđa. Naravno u svom stilu Skic je u jednom momentu odlutao previše bočno, ali Slatki i ja odrađujemo. Dolazimo im s leđa na brežuljak koji se nalazi u središtu terena, te izbacujemo dvojicu dok treći mete mene. OK ovo mi je treći kill i nemam više repavnanja... pa izlazim iz igre tako da nemam pojma koja strana je na kraju pobijedila. No to nam je još i najmanje bitno.  Nekolicina odlazi prema vikendici započeti roštilj, a mi koji ostajemo idemo odraditi još koji brzi fajt na izbacivanje. Ovi fajtovi su mi nekako bili i najbolji jer nije bilo puno taktiziranja. Išlo se frontalno u liniji i čistilo sve pred sobom. Prvi fajt radimo 6 na 7, a drugi fajt smo već 4 na 5. S obzirom na gubitke u ljudstvu vidimo kako je došlo vrijeme za klopu, pa se i mi vraćamo do vikedice. A tamo se nadokladila sva energija potrošena u ranija četiri fajta. Red ćevapa i pljeskavca, pa red ražnjića i carskog mesa zalijevali smo s pivom, vinom i gaziranim napicima. Prisjetili smo se svega i svačega iz dosadašnjeg života Plaćenika, ali dotakli i nekih planova za budućnost. U svakom slučaju ugodno druženje se nastavilo dugo u mrak. Uz zaključak vidimo se sljedeće nedjelje...  Otprilike u isto vrijeme naša ćelija 21 održava združene manevre sa ostalim prikama u Solinskoj šumi. Na žalost nemamo uvida u tijek njihovih borbi, ali zato su slike boja u drugačijem krajobrazu pravo osvježenje. Uživajte...  |
|
Stigla nam konačno prava jesen s padom temperatura, zahvaljujući čemu se broj ljudi na vikend fajtovima počeo povečavati. Konkretno jučer na teren izlaze 22 plaćenika, te se uvježbava rad desetina protiv desetine. Prvi fajt s jedne strane uhodana ekipa Zulua i Oskara (njih 10), a s druge strane završava sve ostalo. Branitelji odlaze, a napadači potom kreću za njima. Poučeni nekim iskustvima od prošlog fajta na tom terenu, ostavljamo četvoricu da pokrivaju cestu, dok se glavnina snaga zapućuje lijevim krilom oko i kroz šikaru. Zaključak tog napredovanja bilo je raspadanje borbene linije, djelomični gubitak orijentacije kod nekih i ukratko povratak na početne pozicije tj. cestu. Kad smo se konačno okupili na cesti odlučujemo se držati zajedno i u liniji krenuti češljati teren s desne strane prema unutra. Koliko god šikara bila zahtjevna za kretanje, visoka trava po poljima je priča za sebe. Tu ne pomaže ni mačeta, ni nikakav alat. Jednostavno noge moraju same sebi napraviti put i to je to. Konačno dolaskom do jednog gustiša uz korito na desnom krilu primamo paljbu iz njega. Opkoljavamo taj gustiš sa svih strana i združenim djelovanjem izbacujemo svu četvoricu jednog po jednog. Pošto se taj prvi fajt odužio na sat i kusur, od čega je fajt trajao svega desetak minuta, sljedeći fajt ograničavamo prostor bd-a na samo na jedan gustiš.  Drugi fajt biva nešto brži. Neprijatelj kreće po krilu, zalazi u gustiš te čisti suprotnu stranu napredovanjem kroz isti. S jedne strane uigrana ekipa, a s druge hrpa pojedinaca koji ne kuže da im život ovisi o timskom nastupu protiv neprijetelja. Vidjevši da tu nema koristi od puno priče, budući isti još nisu progledali i profunkcionirali po tom pitanju, jedan iskusniji među njima kreće u solo nastup i dolazi do neprijateljskih početnih pozicija. Iako nije pronašao neprijetelje, zadovoljstvo mu pruža zarobljavanje i ispijanje limenke pive koju je neprijatelj tamo ostavio. U međuvremenu svi oni koji su čučali u gustišu umjesto da se kreću naprijed, jedan po jedan su bili eliminirani timskim nastupom neprijatelja. Uvidjevši njihovu ne mogućnost timskog rada (posebice u uvjetima smanjene vidljivosti zbog guste vegetacije), sljedeći fajt odlučujemo odraditi na ravnici prekrivenom visokom travom. Navedeno je trebalo unaprijediti borbenu taktiku desetine i vjerujem kako se jednim dijelom uspjelo u tome. Neki su skužili da od pojedinačnih nastupa nema puno koristi, te se mora napredovati i bojno djelovati u skupinama, ako se želi polučiti nekakav rezultat. Naravno tu je opet dominirala uigranija ekipa, ali vidjeli su se i određeni pozitivni pomaci s kontra strane. Sve u svemu većini ekipe svidjeli su se ti brzi fajtevi sa jednim respawnom, tako da smo prije razlaza odradili i četvrti fajt. Sve u svemu, kvalitetnu nedjeljnu tjelovježbu danas bi svi trebali osjetiti. |
|
Komesar je izostao ovaj trening, a lijenčine nisu ništa napisale osim par komentara na forumu iz kojih mogu zaključiti da ih je bilo deset. Sljedeća posebnost bila je obilje vode koja se slijevala kroz tu napuštenu zgradurinu, stvarajući iznenađenja i sveudilj zabave nazočnima. Više nek vam sudionici ispričaju kroz komentare...  foto Johnny |
 Od desetak terena koje koristimo većinom su to državne šume ili napušteni vojni objekti o kojima se država ne brine. Samim time objekti ili postoje, ili ih nismo u mogućnosti graditi jer nije naša zemlja. No zadnji teren koji smo "pronašli", dijelom je u privatnom vlasništvu jednog Plaćenika. Njegova parcela, naše konjske snage, dobra volja svih i izgradnja prve Plaćeničke baze mogla je početi. Unatoč teškim uvjetima gradnje koja se temeljila isključivo na ručnim metodama, čak 17 Plaćenika se okupilo sa cijelim rasponom alata od sjekira, maljeva, ašova, lopata, ručne i motorne pile. Provedba bojnih djelovanja u najkraćim crtama bila je podjela na tri ekipe po principu kome se što radilo. Tako dok je jedna ekipa u šumi tražila prikladna stabla i rušila ih, druge dvije grupe su kopali rupe i priskakali kad je koje deblo bilo spremno za izvlačenje na plato.  Prvo je kod ulaza na pracelu podignuta rampa sa ogradom, na koju se odmah postavila straža. Nakon toga se pristupilo podizanju nosive konstrukcije brvnare dimenzija 4x6,5m sa čekom na krovu. Masivna debla nosila su se uz pjesmu i prisjećanja nas starijih na obuku koja se nekad provodila u ugasloj bazi Šepurine, koja danas dijeli sudbinu svih ostataka nekoć pobjedničke vojske. U planu je izgradnja još jednog nadzemnog objekta, ali nije isključena ni izgradnja podzemnih instalacija tipa bunkera sa rovovima.  foto Lijeni Sve u svemu jučer su odrađeni grubi radovi, a sve ono što će uslijediti ovisi samo o nama i našoj dobroj volji.Zaključak jučerašnje radne akcije najbolje će ilustrirati izjava Vatrenog - Jebal te vrag, ja sam mislil da ta gradska deca ne buju niš znala! - te odgovor Okupatora - Eee moj druže, mjesto prebivališta jest grad, ali geni nisu gradski! Zbog inteziteta radova, planirani roštilj na terenu je izostao, ali ipak smo se snašli i kod našeg starog "logističara" Pere odradili jednu narudžbu ćevapa.  foto Borgy Istodobno, naša južna Plaćenička braća poznati i kao ćelija 21, odradili su ekstenzivni trening rukopašnog boja sa replikama i bez njih. Za sada nećemo otkrivati detalje, ali prastara kozačka ratnička vještina, polako i sigurno ulazi u našu ekipu... |
 Sinoć se plaćenička desetina okuplja na kroztjednom treningu urbane borbe. Dok smo se skupili mrak je već bio takav da donja etaža nije dolazila u obzir. Prebacujemo se odmah gore gdje okolni objekti osvjetljavaju poprište bitke. Bilo je kratko i slatko. U dva sata odrađena su tri brza fajta sa ciljem istrebljenja svih protivnika. Iako mi se sinoć intezitet fajta nije činio tako visok, jutros sam na mišićima osjetio sinoćnji trening. Taktički gledano jedan binom je najčešće pokrivao središnji brisani prostor, dok se preostali dio ekipe pokušavao probiti po stepeništima. Čas bi u tome uspjela jedna, čas druga strana. Na kraju rezultat uopće nije bio bitan, već samo izbaciti negativnu energiju nakupljenu preko tjedna. Vidimo se već u nedjelju na šumskom druženju... |
|
Dok čekamo izvješće o provedbi nedjeljnog fajta na kontinentu, Plaćenički komesar obišao je jug RH, te odradio nedjeljni šumski fajt sa 44 lokalna momka i jednom djevojkom. Fajt ko fajt... ali ono što je vrijedno spomena je osnivanje lokalne Plaćeničke podružnice 21... ilitiga ćelije 21, koja u ovom trenutku broji šest ljudi spremnih provoditi i pronositi Plaćeničku ideju u kolijevki hr-državnosti aka Dalmaciji. Moto - Bez stijega i bez gospodara - ide dalje!  Dopuna: Istodobno, četrnaest ljutih Plaćenika okuplja se na kontinentu u najnovijoj šumi. Nisam se još osobno uvjerio, ali ljudi su načisto oduševljeni sa terenom. Kažu da ima svega... od kukurizišta, visoke trave, potoka, šume, prosjeka, grmlja, gustiša i svega što vam na pamet pada. Jednostavno toliko je dobar, da od sljedećeg vikenda kreću radovi na izgradnji prve Plaćeničke baze...  |
|
Kako mu nadimak govori, mogli bi se načekati za ovo izvješće ;)  P.S. Izvješće dostavljeno danas u 13:08h uz obrazloženje: Jučer došao doma i sam' se prevrnuo u krevet, te spavao ko kamen do danas u 10:30 ;p Poput svakog našeg druženja četvrtkom, tako i ovo odrađujemo na tajnoj lokaciji, u tajno vrijeme. Izlazi nas 10 (oprez slijedi napredno znanje matematike) gdje nas je taman za podjelu po pola i neparan broj na svakoj strani. Prvu borbu započinjemo polagano i zagrijavajuće kao uvod u borbe koje slijede. Cilj svake strane je bio pomnožiti neprijateljsku stranu sa nulom. Susrećemo se na sredini terena, gdje razmjenjujemo plastične kuglice promjera 6mm kao da je Božić. Zahvaljujući mnogobrojnim stupovima i zidovima, trajanje borbe se odužava uz struganje leđa po zidovima i čekanje tko će prvi napravit grešku. Užom stranom terena moj suborac Stalker i ja, napredujemo prema neprijatelju koji se povlači. Širom stranom terena isto tako, Manga sa svojom linijom napreduje, te potiskuje borbenu crtu prema našim "prijateljima" s druge strane. Na žalost, naše čekanje iza zida sa upaljenom svijetiljkom nije se pokazalo kao najbolja ideja, jer nam se od naprijed zaleće kolega neprijatelj i skida nas obojicu. Nismo uzvratili jer se navedeno dogodilo na 2 metra, pa smo eto "ubijeni" sa riječima - "Gotovi ste". U tom trenutku mrak prevladava tim terenom, pa se selimo na kat gdje imamo osvjetljenje obližnje civilizacije, pa se način borbe ponešto mijenja budući to osvjetljenje postaje taktička prednost ili nedostatak. Ponovo se djelimo na neparne jedinice sa svake strane, te jedni kreću u čišćenje od dolje, dok moja strana pretežito čeka neprijatelja na gornjoj etaži. Uz prvi kontakt na gornjoj etaži počinje razmjena paljbe, te moja strana polako gubi ljude. Na kraju svi "ginu" osim mene, te branim svoj položaj od napada s nekoliko strana s ciljem opkoljavanja i utamanili. Dolaze oni, pa skinem prvog, kojeg slijedi i drugi, da bi me treći (Manga) koji je primjetio da nisam u nijednoj od dvaju prostorija nego na poluzidu između njih tj. na visini od 3 metra - skinuo. =P Treću borbu se opet mješamo, a ja opet završavam gore. Prvi kontakt započinje na bližim stubama gdje skidam jednog nestrpljvog momka, te se povlačim nazad, čekajući sljedeće žrtve. Kao što sam pretpostavio, još se dvoje penju stepeništem, pa im se zavlačim u prostoriji iza leđa i čekam pravi trenutak da ih poskidam. Nakon što počinje razmjena paljbe, dva neprijatelja kreću gurati borbenu linije prema mojima, što iskorištavam kao "moj" trenutak, dolazim im s leđa i skidam obojicu. Nisu uopće slutili što ih je snašlo. Nakon tri borbe koje su potrajale nekoliko sati, završavamo igru uz pozdrav, te odmah odlazimo doma jer je naš prijevoznik imao neodgodivih obveza. Vaš Lijeni =) |
 Četrnaest plaćenika jučer izlazi na šumsko-urbani teren, dijeli se sedam na sedam i kreće u borbu u susret. Odradili smo ukupno 4 sata kvalitetnog programa, a trening je bio tako intezivan da se ne mogu prisjetiti pola detalja. Kao u nekom posebnom stanju svijesti jurilo se sa lijevog na desno krilo, kroz šikaru, uz brijeg, kroz potok, pa opet kroz šikaru, pa opet uz brijeg, ubijalo i ginulo... a kako je fajt odmicao mi umjesto da počnemo posustajati od umora, ubacili smo u višu brzinu i bili sve luđi. Grizlo se i ginulo na sve strane, čas je jedna strana, čas druga imala inicijativu. Probijalo se po bokovima, odrađivali široki obuhvati i dolazilo neprijatelju s leđa, te se u nijednom trenutku niste mogli opustiti i zaboraviti čuvati leđa. Za razliku od prošle šume, gdje se više hodalo i taktiziralo pošto se fajt razvukao na ogromnom području, ovaj jučerašnji je bio skoncentriran na puno manjem prostoru i stoga je borbeni intezitet porastao maksimalno. Odmah je dolazilo do kontakta, a onda je sve ovisilo o uigranosti ekipe. Iz tog razloga miješali smo postave više puta i na kraju završili znojni i onako pozitivno umorni. Oni koji treniraju znaju taj osjećaj, kad te ništa ne boli, ali kad si sav onako zategnut i u biti mogao bi potegnut još. CQC nam gradi koordinaciju unutar ekipe, ali šumi ne može konkurirati po pitanju fizičkog treninga. Slijedi piva, raščlamba, dogovor za četvrtak i sljedeću nedjelju... i to je to. Nakon tri godine intenzivnog treniranja, plaćenici su očito dosegli novi stupanj psiho-fizičkih sposobnosti. |
