| < | studeni, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
|
Sukladno dogovoru nakon prošlonedjeljnog fajta, jučer izlazimo na teren na kojem nismo bili od operacija "Britva" i "Johnny Be Good". Naravno u međuvremenu se teren od neprohodnog zelenog gustiša i rasadnika komaraca, pretvorio u šikaru kojom prevladavaju smeđe nijanse, dok je jezero u potpunosti presušilo i omogućilo nam nove pravce napredovanja po terenu. Osim toga zamijećen je nastavak sustavnog uništavanja objekata, koji su nakon crijepa izgubili i većinu krovnih greda, dok su sa hangara nestala vrata. Također vidi se rušenje stabala na sve strane (kako je to najbolje vidljivo sa slike), a dok smo se fajtali svjedočili smo dolasku traktora koji je izvlačio drva iz presušenog jezera. Žalosno je to, a posebice imajući u vidu spoznaju da se navedeni teren danas nalazi u vlasništvu MUP-a. Svojedobno sam svjedočio reakciji određenih airsoftera (i aktivnih djelatnika MUP-a), koji su vidjevši krađu cigle u napuštenoj vojarni MORH-a, prijestupnike zadržali do dolaska Vojne policije. Zašto navedeni na sličan način ne štite objekat u vlasništvu njihovog Ministarstva, nije mi jasno. Posebice imajući u vidu da su na tom terenu ti isti klubovi (koji će se sami prepoznati), prije cca pola godine organizirali susret pod pokroviteljstvom samozvanog hass-a. Pa kad su tako revni u uvaljivanju na terene, koji su drugi otkrili i prvi počeli koristiti, čudi zašto spomenuti teren ne zaštite od ovakve devastacije. Naravno nas to ne brine, pošto je to samo jedan od desetak terena koji nam stoje na raspolaganju, ali eto brinemo za ostatak hr-as scene koji nije tako bogat terenima. Jer da jesu, ne bi se sigurno morali drugima uvaljivat na teren bez ikakvog pitanja, pa čak bez pozivanja na spomenuti susret. No to najbolje govori o njima samima. Umjesto tog i takvog spletkarenja (koje usput budi rečeno protiv Plaćenika traje već godinama)...  ...nama je jedino bitno svaki vikend odraditi trening i pritom napredovati u obuci. To su naši glavni motivi bavljenja s airsoftom, dok je na žalost većini ovdašnje scene, airsoft kompezacija za određene životne frustracije. Pa tako neki s njim liječe komplekse civilnog služenja vojnog roka, neki frustracije iz aktivne službe, neki time nadomještaju isprazan osobni život itd... a sve takve "kompleksaše" odlikuje jedna zajednička osobina. To je inzistiranje na hijerarhiji odnosno liniji zapovjedanja u klubu ili timu. Jer njihov ego se hrani jedino kad imaju podređene ili bolje rečeno potčinjene. Pa šikanirajući ljude "ispod" sebe pod "savršenim" opravdanjem - kako je sve to u cilju vojne obuke (koju 90% njih nije imalo), spomenuti dobivaju određeni emocionalni nadomjestak koji inače nemaju u životu. Pa time neutraliziraju činjenicu da su nekakvi činovničići u Ministarstvu kopanja ruda i gubljenja vremena ili da generalno gledano vode isprazne živote. Istodobno gledajući našu ekipu vidim potpuno drugačiju situaciju. Većina nas ostvarila je ili upravo ostvaruje svoje profesionalne satisfakcije. Da ne nabrajam sad svakog među nama pošto bi se to odužilo... nađe se među nama svega od radnika, seljaka i obrtnika, preko novinara, fotografa, grafičara, urednika, bivših i aktivnih vojnika, studenata i kadeta, vatrogasaca, zaštitara, glazbenika, knjigovođa, do ekonomista, pravnika, inženjera, liječnika itd., itd. Sve su to ljudi koji misle svojom glavom, pa zato i nemaju potrebe za ičijim zapovijedanjem, pogotovo jer se na terenu jako brzo vidi tko koliko vrijedi i što mu najbolje leži. Teren je najbolji sudac za odrediti tko je za snajper, tko je za obuhvate, tko za frontalno napredovanje, tko je za timski, a tko za solo rad. Znači nama je to trening i proces učenja, a ne nešto s čim liječimo komplekse. A upravo zbog takvog opuštenog pristupa, te raščlambi uz pivu nakon fajta, na terenu postižemo maksimum. Tko ne vjeruje, nek se usudi stati pred nas...   foto Cane |
|
Globalnom zatopljenju zahvaljujući, tek jučer smo odradili trening s temepraturom primjerenoj ovom dijelu godine. Unatoč ispadanju nekih koji su nam još prošli vikend najavili dolazak, okupilo nas se 17. To u prvom redu možemo zahvaliti ćeliji 47 i Deltama, koje su nakon određenog izbivanja opet izašle na teren. Slijedi brza podjela 9 na 8 i rokanje može početi. Ćelije 47 i Delte ojačane sa jednim Oskarom i Alfom kreću uzbrdo postaviti obranu, dok je preostala napadačka osmorka sastavljena većinom od "utreniranih" čzv-a ćelija Alfa, Eko, Papa, Wiskey i 49. Napadači odmah "puštaju s lanca" trojicu "trkača", koji po desnom brijegu kreću u obuhvat, dok preostala petorka kreće naprijed u klasičnoj liniji. Pažljivo se napreduje do kontakta i prve razmjene paljbe. Brzo dolazi do gubitaka na obje strane, pa se zastaje. Dok čekamo pojačanja iz respawna, nekolicina preživjelih čuvaju zauzete položaje. Uskoro naša linija opet kreće naprijed. Po napredovanju na terenu vidi se prednost utrenirane ekipe, prema onima koji su neko vrijeme izostali iz šume. S jedne strane imamo timski rad, a s druge hrpu pojedinaca koji "svak' za se travu pase..." Naravno to se izravno odražava i na rezultat na terenu.  Tako je strana s čovjekom manje, bila ta koja je čitavo vrijeme pritiskala, te je "neprijatelju" nekoliko puta pomicala respawn. Stoga ne čudi da je nekoliko boraca s te strane zabilježilo i po pet killova u jednom naletu. Došavši do platoa na vrhu, zahvaljujući minus temperaturama već smo imali dva otkaza baterija/replika s jedne i tri s druge strane. Stoga nemamo vremena za gubljenje i kreće se u istim postavama u fajt nizbrdo. Ovaj drugi fajt, slažu nam dobru zasjedu u jednom gustišu i tu malo zapinjemo. Potrajalo je malo dok ih nismo uspjeli probiti kombinacijom frontalnog delovanja iz zaklona i iznenadnih djelovanja s bokova, ali i to je u konačnici odrađeno. Sve u svemu, odličan trening koji je potrajao puna četiri sata na tom minusu. Pritom treba istaknuti potpuno novi izgled terena, koji je pred nas postavio zaista težak izbor primjerene kamuflaže. Dok je dolje sve bilo crvenkasto-smeđe, gore je sve bilo prekriveno mrazom i injem. To naravno nije spriječilo neke da se i polugoli upuste u fajt. Naravno draga djeco to ne pokušavajte sami kod kuće, budući sebi to mogu priuštiti - samo okorjeli Plaćenici...  Ćelija 21 javlja: Pozdrav. I Solinska šuma je u nedjelju bila puna plaćenika. Plaćenički trio u sastavu Saky - Plastun - Zulu je odradio poprilično zahtjevan fajt sa uvijek spremnim i odlično uigranim Predatorima i Poskocima. Ako dodamo još dva freelancera, ukupno nas je bilo 18. Pet fajtova u trajanju od cca 4 sata ćelija 21 je provela u uvježbavanju zadanih formacija i testiranju nove komunikacijske opreme. Solidno odrađeno, bez obzira što je ovo prvi ozbiljniji trening u ovom sastavu i prvi put da se uopće koristi komunikacija. Svakako dovoljno materijala za analizu do sljedeće nedjelje. |
|
Jutros nas na teren izlazi samo 13, jer se cijela Zulu ćelija uhvatila posla uređivanja Prve plaćeničke baze. No samozatajni kakvi već jesu, s tim radovima nisu nam htjeli pokvariti nedjeljni trening. Stoga čim smo odradili tri fajta zaletili smo se do njih dati im bar malo ruke oko radova koji ne zahtjevaju neku finoću, već brutalnu "konjsku" snagu. Tako smo im pomogli iz jednog jarka izvući veliko deblo koje će nam poslužiti za izradu stolova, klupa i ostalog inventara. No vratimo se mi današnjem fajtu...  Dovozimo se na teren već oko 10:15, oblačimo i opremamo, te krećemo u šumu. Bez zastajkivanja u podnožju, krećemo se odmah uspinjati na središnji brijeg i okrenuvši se vidimo kako je "starija" ekipa "zapela" u podnožju. Pa dobro, šta sad... bit će mi na brijegu protiv ovih u podnožju. Nas šest kreće na onaj kraj brijega, a njih sedam će startati sa te strane. Na kraju rezultat je bio porazan za našu stranu. Problem je što naša nova "Easy" ćelija još nije prodisala kao borbeni kolektiv. Dečki imaju srca, imaju kondicije i volje, ali fali im uigranost i koordinirano bojno djelovanje. Stoga nema druge nego poradi provedbe obuke izmješati ih sa ostalima, kako bi tijekom fajta "pohvatali" traženo. Dvojica najtežih kao kapetani odabiru svoje ekipe i drugi fajt može početi. Sad je to bila sasvim druga priča, tako da ekipa sa čovjekom manje u jednom trenutku izbacuje u respawn sve protivničke igrače.  Treći fajt odrađujemo u istom sastavu, ali sa zamjenom strana. I ovaj fajt je bio odličan. Specifikum današnjeg fajta je bila potpuna promjena krajobraza. Ogolivši, šuma je postala toliko rijetka da se svaki pokret neprijatelja vidi na velikim udaljenostima. Iako zbog toga airsoft gubi na realnosti, nekima se upravo to svidjelo jer su se fajtovi odvijali odmah i nije moglo biti iznenađenja. Naravno ovo je najviše pogodovalo onima sa jačim replikama i snajperu. S druge strane oni sa nešto slabijim replikama morali su vrhunski koordinirati svoje kretanje i djelovanje sa ostatkom ekipe. Stoga je današnji fajt uistinu bio poučan za našu najmlađu ćeliju, ali i za sve nas.  Na kraju počele su otkazivati baterije i odlučujemo završiti za danas i pridružiti se našim Zuluima u bazi. Dolaskom tamo imali smo šta za vidit. Baza je tako reći spremna za useljenje, a od većih radova treba još obojati brvnaru, te sazidati kamin u kojem se se danas-sutra zavrtiti nešto ili odraditi peka i roštilj. Sve u svemu dali smo im malo ruke, ugrijali se uz vatru, dogovorili gdje ćemo sljedeću nedjelju i doznali super vijest. Zahvaljujući našim vrijednim Zuluima, doznajemo kako je dobivena prva koncesija na jedan od terena koji znamo koristiti. Dečki su dobili "šaru" i sada imamo crno-na-bijelo da je taj teren isključivo naš. Naravno oni koji su ga do sada koristili, moći će to činiti i dalje, ali uz najavu Plaćenicima tj. koncesionaru. Eto... Izvješće sa Južne bojišnice: Plaćenički duo, sila osovine Saky-Zulu je odradila još jedan nedjeljni fajt po Solinskim šumama i gorama, drači i je*enoj drači (#$"$&%%/$#/&&/%!#$"#$!"#$"&/&, 35 minuta sam se izvlačio iz drače), te uspješno branila naše boje na treningu koji se može smatrati mini-susretom u organizaciji Predatora. Uz standardnu St-Solin-Kaštela ekipu, došli su i Šibenčani, pa nas je ukupno bilo preko 50. Nekoliko fajtova uz osvajanje baza i zastava potrajalo je preko 4 sata. Zanimljivost je bila uvođenje medica i trakica za ranjenike. Kad si pogođen dozivaš medika koji ako ne dođe za 3 minute i zaveže ranjeničku trakicu/zavoj, iskrvario si i ideš u M.A.S.H. Kad te drugi put pogode također ideš u M.A.S.H. Vezivanje trakice tj. liječenje traje 1 minutu i za to vrijeme i medic može biti pogođen. Cool. Najbolji dio fajta bila je plaćenička zasjeda 15-torici pripadnika neprijateljske žive sile koji se još nisu oporavili od šoka i stresa nakon gromoglasnog "rooookaaaaaj" i rafala koji su dobili od plaćeničkog binoma. Na žalost naša mini akcija nije bila na vrijeme popraćena od "podrške" koja je bila jedva 10-ak metara iza nas. Eto... |
 Dok je komesar obilazio Zagorske brege u potrazi za novom šumom, plaćenici odrađuju dva treninga na dva kraja bumeranga. Na žalost još nema povratnih informacija, ni fotki sa jučerašnjeg kontinentalnog treninga, ali zato je vrijedna ćelija 21 ugostila jednog brata sa kontinenta, te odradila nedjelju kako i priliči.  Update: Na kontinentu se okupilo "12 žigosanih" na jednom gradskom terenu takoreći u dometu tramvaja. Reče mi jedan od njih da je fajt bio žestok i da je on sam imao 10 killova. Izvješće o provedbi fajta očekujemo u komentarima...  |
