Četrnaest plaćenika jučer izlazi na šumsko-urbani teren, dijeli se sedam na sedam i kreće u borbu u susret. Odradili smo ukupno 4 sata kvalitetnog programa, a trening je bio tako intezivan da se ne mogu prisjetiti pola detalja. Kao u nekom posebnom stanju svijesti jurilo se sa lijevog na desno krilo, kroz šikaru, uz brijeg, kroz potok, pa opet kroz šikaru, pa opet uz brijeg, ubijalo i ginulo... a kako je fajt odmicao mi umjesto da počnemo posustajati od umora, ubacili smo u višu brzinu i bili sve luđi. Grizlo se i ginulo na sve strane, čas je jedna strana, čas druga imala inicijativu. Probijalo se po bokovima, odrađivali široki obuhvati i dolazilo neprijatelju s leđa, te se u nijednom trenutku niste mogli opustiti i zaboraviti čuvati leđa. Za razliku od prošle šume, gdje se više hodalo i taktiziralo pošto se fajt razvukao na ogromnom području, ovaj jučerašnji je bio skoncentriran na puno manjem prostoru i stoga je borbeni intezitet porastao maksimalno. Odmah je dolazilo do kontakta, a onda je sve ovisilo o uigranosti ekipe. Iz tog razloga miješali smo postave više puta i na kraju završili znojni i onako pozitivno umorni. Oni koji treniraju znaju taj osjećaj, kad te ništa ne boli, ali kad si sav onako zategnut i u biti mogao bi potegnut još. CQC nam gradi koordinaciju unutar ekipe, ali šumi ne može konkurirati po pitanju fizičkog treninga. Slijedi piva, raščlamba, dogovor za četvrtak i sljedeću nedjelju... i to je to. Nakon tri godine intenzivnog treniranja, plaćenici su očito dosegli novi stupanj psiho-fizičkih sposobnosti. |