Plaćenici - BEZ STIJEGA, BEZ GOSPODARA!


Plaćenički forum 

Plaćenički fejs

vijesti iz svijeta 

Plaćenici

'
Dedo +385 (0)95 5342 508 
e-mail

Bez stijega, bez gospodara!
Airsoft pokret Plaćenici

21.02.2010., nedjelja

Petrinja


Pod motom upoznajmo "Bivšu našu", Plaćenici su se u nedjelju uputili prema Baniji. Dočekalo nas je sukladno najavama krasno vrijeme i još bolji domaćini. Teren izrazito zatjevan i brežuljkast, sa mnoštvom vododerina i rovova iz devedesetih. Snijeg se uglavnom otopio stvarajući prava klizišta zbog kombinacije lišća na blatu, ali zadržao se u koritima i rupama što je na kušnju stavljalo zglobove igrača. Osim par padova i proklizavanja srećom nije bilo ozbiljnijih posljedica. Zazelenilo još nije, pa se vizualni kontakt mogao uspostaviti na vrijeme, ali gusto šipražje je otežavalo kretanje i skretalo kuglice. Počeli smo oko 11:30 i odradili četiri fajta do 16:30.

Plaćenici i Petrinjci

Imali smo blagu prednost u broju ljudi, ali nikakvo poznavanje terena. Stoga smo poslu od početka morali pristupiti kao pravi plaćenici. Nakon što nas je zapovjednik ASK Petrinja doveo do naše baze i pokazao u kojem pravcu je njihova, sve je bilo na nama. Sukladno ranijem dogovoru odmah smo se podijelili u binome i formirali tim na lijevom i desnom boku, dok je vezu među njima u sredini činio još jedan binom. Trojica su ostala čuvati bazu, a plaćenićka desetina se rasporedila u strijelce i krenula češljati teren. Do kontakta je došlo jako brzo i srednji binom je prvi odrađen iz zasjede (pritom pohvala suparniku koji nije zapucao s udaljenosti od par metara). Respavn je bio 15 minuta, tako da se borba i napredovanje s jedne i druge strane, nastavljala čitavo vrijeme.

Plaćenici u osvojenoj neprijateljskoj bazi

Ponata priče, odlično iskustvo za Plaćenike, vrlo zahtjevan teren, odlični protivnici i vrhunski domaćini. Isplatila se prethodna razrada taktike i korištenje vječnih mudrosti Sun Tzua o potencijalnoj energiji terena. Ista pravila vrijede u zračnim borbama (Dog-fightu). Znači, ako se privučeš protivniku na većoj visini i napadneš iz smjera sunca, uspjeh je skoro neminovan. S druge strane, koordinacija među suborcima, međusobno pokrivanje, signalizacija i sređena paljba po protivnicima potvrdili su i mudrost one izreke - Dva loša, ubiše Miloša. Dan smo završili u lokalnoj gostioni uz hladno predjelo i srneći gulaš po simboličnoj cijeni. Uzvratilo se sa domaćim vinom. Dečki s Banije su pravi i nadamo se kako ćemo imati uskoro prilike to ponoviti.

19.02.2010., petak

Forum bez stijega i bez gospodara


Tiranija kojoj svjedočimo na domaćim airsoft forumima, nagnala nas je na otvaranje jednog kutka u kojem ćemo bez ikakve cenzure razmjenjivati informacije i razmišljanja. Iako nosi naziv plaćenika iz praktičnih razloga, dobrodošli su svi normalni pojedinci. Pod normalni se misli na mentalno sazrele individiue, koje neće vrijeđati ljude skirvajući se iza nekakve web-anonimnosti. Svatko ima pravo na razlike u mišljenju, ali to se rješava sa argumentiranom i civiliziranom diskusijom. One kreature koje to nisu u stanju, neka se ne prijavljuju. Mjera sigurnosti s kojom takve želimo zadržati van foruma, biti će obvezna preporuka nekog člana i osobno poznanstvo tj. spoznaja lika i dosadašnjeg djela te osobe. Znači nije nam cilj kvantitet, nego kvalitet diskutanata...

http://placenici.webs.com

P.S. Lokalna meteo prognoza za nedjelju 21. veljače, glasi:
Ujutro magla ili niska naoblaka može se duže zadržavati, dok će tijekom dana prevladavati djelomice sunčano. Jutro hladno, a dnevna temperatura zraka u porastu do 8 stupnjva Celzijusa. Ukratko, idealni uvjeti za airsoft trening...

Idealnije ne može ;)

15.02.2010., ponedjeljak

Izvješće z'bregov


Zbog najavljenih ekstremnih minusa ovaj vikend smo pauzirali, ali po riječima jednog plaćenika - sljedeći vikend smo u šumi, taman da sjekire padaju. Stoga je ovaj vikend iskorišten za izviđanje terena, te ujedno trening s hladnim oružjem. Oni koji su pogledali najnoviji postapokaliptični Hollywoodski uradak "Book of Eli" (kod nas kretenski preveden kao "Knjiga iskupljenja"), mogli su se i sami uvjeriti koliko je važno znati služiti se sa sječivom. Glavni razlog tome će biti nedostatak streljiva. U takvoj situaciji svaki metak će vrijediti malo bogatstvo i koristit će se samo u krajnjoj nuždi. Sve ostalo, pa i lov će se odrađivati sa hladnim oružjem tipa luk i strijela. Stoga se ponovno zapitajte koliko ste vješti sa sječivom, bilo da ga koristite kao alat (poput na fotografiji niže), ili kao oružje...
Potpitanje bi moglo biti, zašto nakon pauze duže od 20-ak godina opet imamo najezdu filmova (i igrica) sa postapokaliptičnim scenarijom?

Koliko ljudi danas zna uloviti i pripremiti vlastitu hranu?

Jer kao što su to svojedobno i Tarabići nagovijestili, "velikom zlu" koje se kotrlja u našem smjeru, izbjeći će samo oni koji budu - bježali iz gradova u unutrašnjost i tražili planine sa tri križa (neki to smatraju opisom atomskih skoloništa koja na vratima često imaju trostruku bravu u obliku križa) ...i tamo, unutra, moći će da dišu i piju vodu. Oni koji pobjegnu, spasiti će sebe i svoje najbliže... Bez obzira na tumačenja, bijeg iz gradova u rjeđe naseljena područja (sela), zasigurno povećava vjerojatnost preživljavanja u slučaju bilo kakve kataklizme. Prvi razlog je samostalna proizvodnja hrane na selima, dok u gradovima ljudi ovise o trgovinama (koje su naravno prve na udaru pljačkaša). Kao drugi, ali ne manje važan razlog je rjeđa populacija u takozvanim pasivnim krajevima. Jer glavna prijetnja za čovjeka u uvjetima preživljavanja, je upravo drugi čovjek. Jer kao što stara narodna kaže - čovjek je čovjeku vuk...

11.02.2010., četvrtak

Što nosi budućnost? (3. dio)

Preživljavanje pojedinca ovisi o specifičnim znanjima i vještinama, te nadasve kratkoj listi neophodnih potrepština. To su voda, hrana, sklonište, medicina i oružje. Bez vode smo gotovi za par dana, bez hrane za par tjedana, bez nekakvog zaklona ćemo se brzo razboliti, a kad se razbolimo bez lijekova umiremo skoro od obične upale grla. Oružje iako zadnje na spisku, najvažnije je za preživljavanje. Jer onaj tko ima oružje u opisanim okolnostima, relativno lako stječe ranije nabrojano. No od posjedovanja oružja, puno važnije je znati ga upotrijebiti i učinkovito koristiti. Svaka budala može isukati čakiju, ali koliko nas se uistinu u borbi zna služiti sa sječivom? Ista stvar je i sa vatrenim oružjima. Svaka budala zna opaliti iz puške, ali koliko ih uistinu može pogoditi ono što gađa? Koliko ljudi posjeduje osnove poznavanja terenskog kretanja, prikradanja, zasjednog djelovanja, napada, obrane? Pogotovo danas u uvjetima ukidanja vojnog roka i svođenja cijelih OSRH na jedva tri pješačke brigade (12.000), dok nam policija broji 19.000 ljudi. Istodobno, oružje koje je ovaj narod dva puta plaćao, danas uništavaju umjesto da sačuvaju za budućnost. Kakva nam je danas vojska nabolje se vidjelo nakon nedavnih poplava. Ako nisu u stanju zaštititi narod u slučaju elementarne nepogode, zar mislite da takve snage mogu zaštititi zemlju u slučaju rata ili uspostaviti red u slučaju postnuklearne anarhije? Malo vjerojatno... Dakle potpuno je razvidno kako ćemo u takvoj situaciji biti prepušteni sami sebi. To znači kad vam netko pokuša oteti nešto, neće biti nikoga tko će vas zaštititi ili stati u vašu obranu.

Ove cijevi smo plaćali dva puta, prvi put u SFRJ iz doprinosa, a drugi put krvlju 1991.

Distribucija dobara vršit će se po zakonu jačega. A kako to izgleda u relativno kontroliranim uvjetima, imali smo prilike nedavno vidjeti na Haitiju. Ako zamislite, da se takvo s*anje odigrava istodobno u svim državama svijeta, onda možete otprilike steći dojam nuklearne postapokalipse. Naravno, prosječni čovjek danas kad ga suočite sa nabrojanim činjenicama, prvo reagira zgražanjem, da bi nakon toga počeo odmahivati rukom i negirati. Jer kad se ne možeš nositi s nečim, najlakše je negirati postojanje problema. To je jednostavno u ljudskoj prirodi. Poput djeteta koje pokriva oči, jer ako ne vidim problem, ni problem neće vidjeti mene. Istodobno, osim jasnih znanstvenih dokaza i davno razrađenih teza o prolasku apogeja civilizacije, postoje i neke druge iako manje znanstveno dokazive naznake. Kroz ljudsku povijest zabilježeni su ljudi koji su mogli vidjeti budućnost. Svi sveti tekstovi puni su proroka i onih koji su vidjevši budućnost zauzimali stavove protivne tadašnjem mišljenju većine. Naravno, sudbina proroka od Noe do danas se nije puno promijenila u smislu podsmijeha, te iste većine. Čime smo došli i do današnjih proroka. Definitvno najpoznatiji prorok našeg doba - Nostradamus, najavio je veliki (treći) svjetski rat nakon smrti crnog pape. S obzirom da je utjecaj pape u njegovo vrijeme bio ravan današnjem utjecaju predsjednika SAD-a, mnogi u tome vide Obamu. No bez obzira na tumačenje, Nostradamus je očito vidio strašni Treći rat.

Svitanja skore budućnosti bi mogla izgledati ovako

Sljedeći na spisku proroka su "lokalna" braća Tarabići, koji također najaviše veliki treći rat u sljedećem stihu; "Kad miris iziđe iz poljskog cvijeća, kad milost iziđe iz čovjeka, kad rijeke izgube svoje zdravlje... Onda će nastupiti najveći opšti rat... Kad izbije ovaj ljuti rat, teško onijem vojskama koje budnu uzlećale u nebo, a blago onijem vojnicima koji budnu vojevali po zemlji i po vodi. Mi u tom ratu nećemo vojevati, ali će se drugi biti preko našijeh glava. U vazduhu iznad Požege s neba će užareni ljudi padati na zemlju." Na to se nadovezuje viđenje slijepe proročice babe Vange, čije dosadašnja predviđanja su bila uglavnom precizno vezana uz godine. Iako je umrla 1999. u zalog je ostavila predviđanja čak do 3797. godine. Među ostalim, za kraj ove godine je najavila; "Početak Trećeg svetskog rata će biti u novembru 2010. i završiće se oktobra 2014. godine. Počeće kao običan rat, zatim će biti upotrebljeno prvo atomsko, a ubrzo i hemijsko oružje. Kao rezultat radioaktivnih padavina, na severnoj polulopti 2011. izumiru gotovo sve životinje i biljke. Muslimani počinju hemijski rat protiv preostalih Evropljana. Do 2014. većina ljudi pati od čireva, raka kože i drugih kožnih bolesti (kao posledica hemijskog rata). Do 2016. Evropa je skoro bez ljudi, a 2018. Kina postaje nova svetska sila. Zemlje u razvoju prestaju da budu eksploatisane i postaju eksploatatori." Pritom moram primjetiti, kako svi proroci najavljuju veliki treći rat, ali i kako se njihova viđenja odlično preklapaju sa sadašnjim znanstvenim projekcijama. Pametnom dovoljno...

Što nosi budućnost? (1.dio)

Što nosi budućnost? (2.dio)


08.02.2010., ponedjeljak

Snježni trening


Novi snježni nanosi paralizirali su promet diljem "Bivše naše", pa su Plaćenici odustali od planiranog odlaska u goste. Iako zimska služba funkcionira u većim gradovima, tamo gdje smo trebali ići dočekali bi nas ekstremni zimski uvjeti i zasigurno pola metra snijega. Stoga smo odlučili ostati "doma" i odraditi snježni trening. Okupilo nas se u veličini dva tima, a pridružila su nam se i trojica Goričana. Bilo bi nas i više, ali ispitni rokovi su nam izbacili iz stroja studente-plaćenike, dok nam je boarderski dio tima dan provodio na Bjelolasici. No pošto druga plaćenička maksima kaže - koga nema, bez njega se mora - trening je odrađen na zavidnoj razini. Prva tri fajta smo odradili kretanjem sa suprotnih strana terena i borbama za zauzimanje objekta u sredini, a potom smo nakon kraće razmjene mišljenja, zauzimanje objekta odbacili kao primarnu zadaću i za cilj postavili uništenje protivničkog tima.

Plaćenici

Trening je odmah dobio na dinamici borbe, te se područje bojnih djelovanja proširilo po cijelom terenu. Umjesto dotadašnjeg "kampiranja" u objektu, odjednom presudno postaje nošenje odgovarajuće kamuflažne odore, pravilni raspored i kretanje tima po terenu, prikradanje, osmatranje i komunikacija vizualnim signalima. Timovi koji su bolje surađivali i pokrivali se tijekom "češljanja" terena, u pravilu su izlazili kao pobjednici. Zadnji fajt smo odradili podijeljeni čak u tri skupine, po pravilu svi protiv svih. Nakon efektivnih 4 sata treninga, zaputili smo se u lokalnu birtiju na čašicu razgovora i analizu. Načelno smo se dogovorili za trening i sljedeći vikend. Izvješće o tome stiže za 7 dana, a prije toga moći ćete pročitati i zadnji dio trilogije - Što nosi budućnost? Stoga uživajte, dok još možete...

04.02.2010., četvrtak

Što nosi budućnost? (2. dio)


Dakle najviše ljudi na svijetu trenutno broji Kina sa 1,33 milijarde, te Indija sa 1,2 milijarde ljudi. Kad im se pribroji već uskuhali zapadni "komšiluk" - Pakistan (169 milijuna), Afganistan (28 mil.), Iran (75 mil.) i Irak (31 mil.) to je još 303 milijuna ljudi. Dok uvijek tinjajući jugoistočni "komšiluk" koji čine; Šri-Lanka (20 mil.), Mijamar-Burma (50 mil.), Nepal (29 mil.), Vijetnam (86 mil.), Kambodža (15 mil.), Južna Koreja (50 mil.), Sjeverna Koreja (24 mil.), Malezija (28 mil.), Singapur (5 mil.), Indonezija (241 mil.), Filipini (93 mil.), Laos (5,5 mil.) i Tajland (64 mil.) nosi još 710 milijuna ljudi. Ukupno, šira regija broji preko 3,5 milijarde ljudi. Idealno mjesto za početak termonuklearnog rata, kojim će se ohladiti pregrijani planet i smanjiti prevelika populacija. Ujedno ta regija je dovoljno udaljena od "stupova" zapadne civilizacije - SAD i EU. Dakle bez puno dvojbe, to će biti regija u kojoj će CIjA i pridružene joj snajke zapaliti fitilj 3.sv.rata. Kako će konkretni scenario izgledati nije ni bitno, jer u toj regiji je ostavljeno dovoljno fitilja s kojima se u svakom trenutku može inicirati rat.

Imperijalni ratovi uvijek troše sirotinju

Od Irana, preko Pakistana, Tibeta, Tajvana, do Koreja i Indonezije... sve može planuti u hipu. Naravno, idejni tvorci tog scenarija se pritom nadaju kako će ih rat mimoići, dok će pritom dobro zaraditi na prodaji oružja zaraćenim stranama, te tako povratiti svoju trenutno poljuljanu ekonomsku moć. Ne zaboravimo kako je skoro trećina predloženog US-proračuna za 2011. predviđena za vojno-industrijsku mašineriju. Njihov vojni proračun od 708 milijardi USD veći je od zajedničkog vojnog proračuna ostatka svijeta, pa je sasvim jasno na čemu misle graditi budućnost. No mač uvijek ima dvije strane. Nitko ne može predviditi što će izazvati nestanak glavne svjetske proizvodnje koja je danas skoncentrirana u Kini, Indiji, Tajlandu, Singapuru i Indoneziji. Totalni krah na burzama i nestanak dosadašnjeg monetarnog sustava je samo jedna od mogućnosti. Nakon toga vihor rata lako može zahvatiti i ostatak svijeta, te u najboljem slučaju prouzročiti zbivanja, najbolje opisana u Mad Max scenariju. Jednostavno rečeno, mogao bi nastupiti potpuni krah civilizacije, prema kojem bi pad Rimskog carstva u 5. stoljeću izgledao kao dječja igra. Ako znamo da nam je nakon toga, trebalo 10-ak stoljeća za povratak na ranije postignuto, teško je zamisliti što nas čeka ovaj put.

EMP na djelu

Zbog elektro-magnetskog pulsa (EMP) koji nastaje prilikom nuklearne eksplozije, znanstvenici pretpostavljaju kako neće biti moguće lansirati i detonirati više od 50-100 nuklearki, što bi trebalo biti sasvim dovoljno za ohladiti planet. Razlog je to što EMP izaziva pregaranje sve elektronike zasnovane na tranzistorskoj tehnologiji. Ukratko u djeliću sekunde, ljudska vrsta će se naći bez komunikacija, prometa, tehnike, struje tj. svega onoga što u sebi ima čip. Pritom nećemo nestati kao vrsta, ali očekivani gubici bi se mogli kretati oko 4 milijarde mrtvih. Osim nuklearnim ratom izravno pogođenih država, teške posljedice mogu se očekivati i u tehnološki ovisnim sredinama, poput milijunskih gradova. Nestanak struje za sobom povlači gašenje TV/radija, mobitela, frižidera, bankomata, interneta, alarma, nestanka vode, plina i svega onoga o čemu ovisi normalno funkcioniranje života u gradovima. Nestankom toga nastupit će provale, pljačke, otimačina, razbojstva... kojima upravo svjedočimo na Haitiju. Gradovima će harati skupine pljačkaša, koji će silom otimati ono što im treba za opstanak. Jer suočen sa preživljavanjem, čovjek vrlo brzo postaje životinja. Stoga si postavite praktično pitanje, koliko dugo bi vi (i vaša obitelj) mogli opstati u tim uvjetima?

01.02.2010., ponedjeljak

Što nosi budućnost?


Historia magistra vitae est. Budućnost ne nosi ništa što već nije viđeno kroz dosadašnju ljudsku povijest. Jer povijest je najbolja učiteljica života. I što to možemo naučiti gledajući samo povijest prošlog stoljeća? Najočitiji je obrazac kriza-rat. Kriza 1907. bila je uvertira u 1.sv.rat, a kriza 1930. prethodila je 2.sv.ratu. Analogno nameće se pitanje, jel kriza kojoj upravo svjedočimo u biti predigra za Treći svjetski rat? Za dobiti vjerodostojan odgovor na to pitanje, treba razmotriti još neke stvari. Poznato je da su krize i posljedično ratovi, gotovo uvijek bili posljedica prebrzog rasta ljudske populacije, koju nije pratio razvoj tehnologije odnosno odgovarajuća proizvodnja hrane i dobara. Stoga su ratovi u pravilu uvijek borba ljudi za životni prostor i/ili dobra koja omogućavaju život (poput nafte). U skladu s tim razmotrimo trenutnu situaciju na planetu. Davne 1860 i neke, na planetu je bilo milijardu ljudi. Danas cca 150 godina kasnije ima nas skoro 8 milijardi. Unatoč dva svjetska rata, unatoč NBK oružjima, unatoč AIDS-u, eboli i raznim gripama uzgojenim u laboratorijima... ljudska vrsta se multiplicira. Ove 2010. prebacujemo 8 milijardi, a još je živ 5-milijarditi stanovnik planete koji se rodio 1987. za Univerzijade u Zagrebu. Tri milijarde u svega 23 godine. Do 2025. možemo očekivati prelazak 10 milijardi. A to je kažu maksimalna brojka koju planet može podnositi.

gustoća populacije

Jer što nas je više, to brže trošimo zemljine prirodne resurse i posljedično više zagađujemo Zemlju. Problem globalnog zagađenja (zatopljenja) je više nego evidentan. Svjedoci smo promjene klime u zadnjih desetak godina. Ovaj Božić smo imali 24 stupnja. Razina mora raste centimetar godišnje, a u zadnjih 40 godina otopilo se 40% polarnog leda. Inače polarne kape su izvori oceanskih "rijeka" poput Golfske struje, čiji nestanak bi izazvao ne zamislive posljedice. Od industrijske revolucije u zadnjih 100 godina, temperatura planeta je porasla jedan stupanj. Znanstvenici smatraju, ako temperatura poraste još jedan stupanj, da će proces globalnog zatopljenja postati nepovratan. Drugim riječima, CO2 koji se oslobođa otapanjem polarnog leda, kao i oslobađanje metana koji je trenutno zarobljen u Sibirskom tlu, dovest će nas do točke bez povratka. To znači da se proces globalnog zatopljenja nakon toga nastavlja sam od sebe, tj. oslobođeni staklenički plinovi će autonomno nastaviti proces. A znanstvenici smatraju kako ćemo taj drugi stupanj Celzijusa premašiti u sljedećih 4 do 10 godina. Znači negdje od 2012. do 2018. globalno zatopljenje Zemlje će preći točku bez povratka.

Meksički krater

Jedan od nama poznatih načina hlađenja planeta su erupcije vulkana. Zadnja zabilježena erupcija na Kamčatki izbacila je u atmosferu kilometar kubični zemlje, lave, pepela... koji su dosegli čak 13 km visine. Za posljedicu cijela regija je zabilježila pad temeperature od nekoliko stupnjeva. Ne zaboravimo i da je dinosaure istrijebilo ledeno doba, koje je bilo posljedica udara kometa/asteroida. Od udara tog "kamenčića" veličine trokatnice, nastao je krater kojeg danas nazivamo Meksički zaljev, a prašina koja je obavila planet na 1000 godina dovela je do pada hladnokrvnih gmazova i uspona toplokrvne vrste - nas sisavaca. No iako se erupcije i asteroidi još ne nalaze u ljudskom arsenalu, mi već imamo odgovarajući alat. Zove se termonuklearna eksplozija. Nakon koje, nuklearna gljiva podiže tone i tone zemlje u atmosferu. Znači, ako želimo opstati kao vrsta, termonuklearni rat je nužan. U prvom redu radi hlađenja planeta (uslijed nuklearne zime), a sekundarno radi redukcije populacije. I tako dolazimo do pitanja gdje bi se taj rat mogao "zakuhati"? Pa sukladno presjeku ta dva skupa, odgovor se nameće sam po sebi - rat će biti generiran tamo gdje nas je najviše.

(nastavit će se...)

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.