| < | veljača, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
|
Historia magistra vitae est. Budućnost ne nosi ništa što već nije viđeno kroz dosadašnju ljudsku povijest. Jer povijest je najbolja učiteljica života. I što to možemo naučiti gledajući samo povijest prošlog stoljeća? Najočitiji je obrazac kriza-rat. Kriza 1907. bila je uvertira u 1.sv.rat, a kriza 1930. prethodila je 2.sv.ratu. Analogno nameće se pitanje, jel kriza kojoj upravo svjedočimo u biti predigra za Treći svjetski rat? Za dobiti vjerodostojan odgovor na to pitanje, treba razmotriti još neke stvari. Poznato je da su krize i posljedično ratovi, gotovo uvijek bili posljedica prebrzog rasta ljudske populacije, koju nije pratio razvoj tehnologije odnosno odgovarajuća proizvodnja hrane i dobara. Stoga su ratovi u pravilu uvijek borba ljudi za životni prostor i/ili dobra koja omogućavaju život (poput nafte). U skladu s tim razmotrimo trenutnu situaciju na planetu. Davne 1860 i neke, na planetu je bilo milijardu ljudi. Danas cca 150 godina kasnije ima nas skoro 8 milijardi. Unatoč dva svjetska rata, unatoč NBK oružjima, unatoč AIDS-u, eboli i raznim gripama uzgojenim u laboratorijima... ljudska vrsta se multiplicira. Ove 2010. prebacujemo 8 milijardi, a još je živ 5-milijarditi stanovnik planete koji se rodio 1987. za Univerzijade u Zagrebu. Tri milijarde u svega 23 godine. Do 2025. možemo očekivati prelazak 10 milijardi. A to je kažu maksimalna brojka koju planet može podnositi.  Jer što nas je više, to brže trošimo zemljine prirodne resurse i posljedično više zagađujemo Zemlju. Problem globalnog zagađenja (zatopljenja) je više nego evidentan. Svjedoci smo promjene klime u zadnjih desetak godina. Ovaj Božić smo imali 24 stupnja. Razina mora raste centimetar godišnje, a u zadnjih 40 godina otopilo se 40% polarnog leda. Inače polarne kape su izvori oceanskih "rijeka" poput Golfske struje, čiji nestanak bi izazvao ne zamislive posljedice. Od industrijske revolucije u zadnjih 100 godina, temperatura planeta je porasla jedan stupanj. Znanstvenici smatraju, ako temperatura poraste još jedan stupanj, da će proces globalnog zatopljenja postati nepovratan. Drugim riječima, CO2 koji se oslobođa otapanjem polarnog leda, kao i oslobađanje metana koji je trenutno zarobljen u Sibirskom tlu, dovest će nas do točke bez povratka. To znači da se proces globalnog zatopljenja nakon toga nastavlja sam od sebe, tj. oslobođeni staklenički plinovi će autonomno nastaviti proces. A znanstvenici smatraju kako ćemo taj drugi stupanj Celzijusa premašiti u sljedećih 4 do 10 godina. Znači negdje od 2012. do 2018. globalno zatopljenje Zemlje će preći točku bez povratka.  Jedan od nama poznatih načina hlađenja planeta su erupcije vulkana. Zadnja zabilježena erupcija na Kamčatki izbacila je u atmosferu kilometar kubični zemlje, lave, pepela... koji su dosegli čak 13 km visine. Za posljedicu cijela regija je zabilježila pad temeperature od nekoliko stupnjeva. Ne zaboravimo i da je dinosaure istrijebilo ledeno doba, koje je bilo posljedica udara kometa/asteroida. Od udara tog "kamenčića" veličine trokatnice, nastao je krater kojeg danas nazivamo Meksički zaljev, a prašina koja je obavila planet na 1000 godina dovela je do pada hladnokrvnih gmazova i uspona toplokrvne vrste - nas sisavaca. No iako se erupcije i asteroidi još ne nalaze u ljudskom arsenalu, mi već imamo odgovarajući alat. Zove se termonuklearna eksplozija. Nakon koje, nuklearna gljiva podiže tone i tone zemlje u atmosferu. Znači, ako želimo opstati kao vrsta, termonuklearni rat je nužan. U prvom redu radi hlađenja planeta (uslijed nuklearne zime), a sekundarno radi redukcije populacije. I tako dolazimo do pitanja gdje bi se taj rat mogao "zakuhati"? Pa sukladno presjeku ta dva skupa, odgovor se nameće sam po sebi - rat će biti generiran tamo gdje nas je najviše. (nastavit će se...) |
