stavite nešto da me otruje
Ako mi bilo to ponudi kavu danas ili bilo koji drugi dan molim da mi ponudite i kap otrova jer mi to sada treba, jednostavno koliko god se trudim nemam izlaza i ništa mi ne polazi za rukom sve mi ispada krivo. Gledam samu sebe i osjećam da nestajem a nestati ne mogu. Nedostaje mi razgovor, društvo, topli prijateljski zagrljaj, nedostaje mi smijeha, zabave, druženja. daleko sve mi je daleko i pusto, tražim samo malo svijetla, ali tama je prejaka i nisam sposobna razmišljati. Sretni dani su nestali i neće se vratiti jer za mene sretnih dana više nema jer nema Vas
anđeli moji trebam Vas

Dragi moji prijatelji znani i ne znani molim Vas ovim putem da sakupimo naše pozitivne misli i uputimo ih blogeru jer on treba nas, treba jačinu da se oporavi i ponovno bude s nama u našoj blogerskoj obitelji. Vjerujte mi nije teško svoju pozitivnu energiju i pozitivne misli uputiti tamo gdje Vas neko treba jer treba snagu koju mi svi imamo u sebi.
Ako do današnjeg dana niste pročitali ni jedan njegov post molim Vas i srcem i dušom svojom da odvojite nekoliko svojih minuta te pročitate jer tako ćete mu pomoći da skupi snagu i volju, pomoći ćete mu da se oporavi i ponovo bude sa nama i svojim divnim postovima.
http://smotani007.blog.hr/
Pokažimo svoju humanost i podarimo mu dio sebe, dio svojih pozitivnih misli jer on nas sada treba, treba našu ljubav i prijateljske osjećaje i samo malo naše energije.

Danas je tvoj dan, danas ti je rođendan. Želim ti su sreću i da ti se sve želje ostvare jer si to zaslužio. Na ovaj način ostavljam ti 1000 prijateljskih zagrljaja i imam samo jednu molbu, a to je da u tvojim očima ne vidim tugu jer tugu zaslužio nisi.
Popiti ću danas u tvoje ime jedan koktel prijateljstva jer si to zaslužio. BUDI SRETAN PRIJATELJU MOJ, SRETAN TI ROĐENDAN

OVO MI SE SLUŠA

Danas sam se dobro provela popodne sa mojom mezimicom koja je uživala u mom ručku i ukusnim čokoladnim srcima, bilo je veselo, puno smijeha što mi i sada odgovara, ali ne znam čemu da se smijem i sada bi vrištala ali ne smijem jer susjedi do mene imaju tek rođenu bebu pa bi bilo glupo s moje strane da bebi remetim spavanje jer ja kada vrištim čuje me se od mog kata od prizemlja i posljednjeg kata. Zato slušam ovo i lupam šakom o stol jer i to je jedna vrst terapije izbacivanja boli.
Nadam se prijatelji moji da uživate u ovom lijepom vremenu sa onima koji su Vam dragi. Uživajte, ali nemojte lupati šakom o stol kao što lupam ja, veselite se večeras i u moje ime.
zagrljaj svima

Vjerujte mi dosta mi je da me osoba koja nema razumijevanja da svojim gnjusnim komentarima maltretira sve blogere a to je po meni nedopustivo. Svjesna sam da ću sada sigurno ja biti krivac jer pišem ovo pismo u nadi da će nam netko pomoći protiv njegovog odvratnog terora.
I moram svima priznati da ja živim od milostinje i dobrote ljudi ali mene pica ne svrbi kako on navodi u svojim gnjusnim stihovima. Zar on ima prava da nas maltretira a mi njemu ne smijemo ništa reći, jednostavno mi je žao što mu se to svakodnevno dopušta.

S poštovanjem Andrea.

njemu

Toliko toga bih voljela staviti na papir, pisati i samo pisati, ali pisanje nema smisla jer moja pisma su puna boli, a svatko od nas ima svoju bol i nije lako čitati tuđu. Jedino me pisanje spašava da ne poludim, da izdržim surovost koja me okružuje i molim vas dragi moji da mi oprostite što svoju tugu dijelim s vama, što vas mučim ali tugu moram negdje ostaviti, a najdraže mi je pisati.
voli vas sve Andrea

Prijatelji su super svi ih imaju,uvijek pomognu u nevolji ali isto tako s njima barem ja sam radila puno smiješnih stvari koje su bile strogo čuvane tajne u tom trenutku,ali sad ću vam ispričati jednu meni podosta zanimljivu
Bilo je to prije kojih godinu dana kad sam još bila mlada hmmm dobro i sad sam ali ok,išli smo u školu kad smo ja i moja frendica vidjele oglas za prijavu u novinarsku grupu.Ja kako jesam inače malo lijena nisam htjela ići ali moja frendica je bila sigurna kako je to super idea a ja ko ja sam rekla ok ne misleći kako bi to moglo biti loše.Naravno osim što se kad smo se upisale ispostavilo da je to više posla nego što smo mislile bilo je tu još nešto. A to da su naše neprijateljice bile tamo i to je bio kaos živi prije izlaska časopisa svako bi uništavao i sabotirao tuđe članke e sad inače je to bilo ok sve dok nismo mi napokon izgubile živce kad su uništile naš članak (prvi koji nismo kopirale s interneta ili zamolile nekog da ga nam napiše) e sad naravno nismo htjele to isto napraviti pa smo odlučile napraviti nešto jako interesantno i našle smo jedinstvenu priliku na izletu u dugu uvalu na tjedan dana i naravno i kad smo na izletu mi smo morali imati nastavu najbolje od svega.Ali od hotele do te škole bilo je puno hodanja pa smo išli s biciklom sunce prži a mi s biciklom uh to nije bilo lijepo,ali da ne skrećem s teme i odlučile smo im vratit tako da im malo sabotiramo vožnju.Naravno to je teško napravit iz dva jednostavna razloga
1. ne znamo ništa o biciklima
2. A još važnije one se ne miču s njih
Ali eto smislile smo plan uzele smo nekakav odvijač i rastavile im bicikle dok su bile u nekakvom umnom razgovoru s jednom frendicom o tome gdje su najbolji popusti u gradu. A to sam saznala u jednom drugom događaju koji nije imalo veze s ovim.I tako one one sjele i počele se vozit a mi za njima.I tako se vozimo i vozimo i već si mislimo da smo krivo nešto napravile i taman kad smo već se maknule s te teme same se začuje nekakav spljoš u moru.I kad smo pogledale bolje to su one bile fino sve mokre i s njih se cijedila sva boja od šminke (tko bi rekao da su tako puno je imale) iskreno smo mi je malo falilo da se počnem valjati od smijeha, a moja frendica bez trka da htio ne napravim jer iskreno mislim da bi nas bacile u more sa zavezanim kamenom oko vrata ali i ona se jedva suzdržavala a kuda ćemo otići jer profa je skužila da je to neko napravio namjerno a ja izgledam sva crvena u licu mislila sam da će nas skužiti 100 posto ali na svu sreću ovog svijeta mislila da mi pozlilo i poslala na obadvije natrag u hotel.Mislim da smo se smijale 3 tjedna tome.I evo to je jedna moja zgoda a ima ih još puno.

tekst je napisala moja draga prijateljica s g+ Sandra, ostavila sam tekst u izvornom obliku. Uživajte čitajući njezinu zgodu, meni se sviđa. Pusa svima.

Stajala sam pored prozora i gledala jesenje boje lišća, grane drveća što se njišu jer lagani prohladni vjetar svira taktove glazbe koja granama paše, oblaci na nebu izgledaju kao da će propustiti jesenju kišu. Osjećam da stojiš pored mene i vidim ti radost u očima jer volio si jesen, volio kišu, volio zvukove jesenjeg vjetra.
Još samo nekoliko dana treba proći i bio bi ti rođendan. Gdje li su nestali ti sretni dani? Zašto? Gdje li sam pogriješila? Reci mi anđele moj molim te, jer ne mogu, nemam više snage.
tvoja seka

ako čuje shvatiti će
ako čuje shvatiti će

ugodni ti snovi ljubavi ne zaboravljena.

Zar niste dosadili sami sebi sa svojim glupim i gnjusnim komentarima, nazvala bih Vas gospodinom, ali Vi to niste, gori ste od stjenice i pijavice, potpuno ste izgubili kompas i svakodnevno uvredljivim komentarima provocirate blogere kojima se gadite.
Moram Vam priznati da mi se gadite i da ste mi postali odurni te mi se s Vama ne da prepucavati iako neprestano provocirate sa svojim glupim komentarima i koje sami moramo izbacivati jer ni uredništvo bloga za brisanje Vaših gluparija nema volje.
Stvarno ste gnjus i to će te i ostati jer nemate mozga ni za igranje sami sa sobom Vi sebe ne vidite jer mislite da ste popili svu pamet ali Vama nije pamet ni u gaćama. (molim uredništvo bloga da mi oprosti na ovom izrazu), ali njegovih gluposti po blogovima je previše.
Znam sada ću ispasti idiot, ali stvarno je oduran i neda mi se više brisati njegove komentare, ali ću ih brisati svakodnevno jer bezobrazluk i vrijeđanje ne podnosim.

ako čuje shvatiti će

ova pjesma mi je danas u uhu cijeli dan i ona je pismo sama po sebi, s druge strane je svaka pjesma pismo za sebe kada su stihovi divni.