Sjedim za stolom i gledam u praznu stanicu na kompjuteru razmišljajući kako ti je rođendan, a ja nisam pored tebe da te zagrlim i poželim sreću. Sin mi još spava i tišina, ova potpuna tišina mi vrača tvoj lik ispred mojih očiju, vrača mi tvoje ime koje se bojim glasno izgovoriti jer ne želim da ga probudim.
Ne, koliko god se već godina trudim da te zaboravim, da te ne dozivam u mislima, ne gledam u snovima ti postaješ bliži, a moja bol sve jača i ne ne mogu se maknuti, krenuti dalje jer u svima tražim mali dio tebe, a oni nisu niti će ikada biti ti. Oni su moja sadašnjost, a ti si prošlost koja je izbila na površinu moje duše, ja samo želim mali tračak sreće i krenuti daje ne čekajući uzaludno tebe moja voljena prošlosti.
Poklonila sam ti davno svoje srce, koliko god se trudim da si ga vratim ono samo pripada tebi. SRETAN TI ROĐENDAN