Znam da nisam sposobna voljeti samu sebe, da ja uistinu ne znam i ne mogu voljeti jer sam uistinu sam zaboravila voljeti. Znam samo sanjati, a snovi nisu stvarnost, oni su želja koja je u slikama, zbog koji sam sretna kada padne mrak i zaklopim oči kako bih utonula u svoje divne snove.
Vjeruj mi sretna sam što me razumiješ, što me trpiš ovako čangrizavu dva dana u tjednu jer jedino tebi mogu pričati svoje snove jedino se s tobom mogu smijati i biti sretna nekoliko sati, jedino tebi mogu vjerovati jer znam da mi pomažeš da pronađen dio sebe koji sam izgubila davno kada sam ga otjerala od sebe ne razmišljajući da ću godinama tražiti i trebati njegovu blizinu.
Nisam tada razmišljala da ću se udati iz inata i da ću tim inatom samo sebi nanijeti još veću neizdrživu bol. On je bio i ostao dio mene, a ja to tek sada znam kada mi se njegov lik vrača u snovima i ne želim se buditi jer kada se probudim njegovo ime u sebi dozivam i čekam sljedeću noć.

Stvarno sam sretna što si mi prijatelj jer jedino tebi mogu reći sve a da me ne osuđuješ zbog toga što čekam da mu se jednom vratim i da snovi postanu stvarnost.