Osjećam se danas kao klaun kojem se svi smiju, a njemu niz obraze klize suze i razmazuju bijelu boju na njegovom licu. Svi su radosni jer ga vide, mogu ga i dotaknuti, zajedno s njime nekoliko minuta skakutati, ali nitko ama baš nitko na njemu ne primjećuje njegovu bol i ne znaju da mu je potreban zagrljaj. Potpuno je sam, ali donosi drugima radost na umorna lica jer jedino ga tuđi osmijeh veseli.
Svakodnevno u gradu susrećem dobre drage ljude koji se trude da me razvesele jer moja tuga je vidljiva, a oni nisu naučeni na moj tužan izraz lica. Svjesna sam da nikome nije lako da se svi bore na svoj način, ali ja se više nemam snage boriti sama sa sobom i svojim životom jer moj život nije više život iako ga volim, ali život ne voli mene.

Osjećam Vas pored sebe i zbog Vas se borim da ponovno dobijem volju i snagu jer jedino tako mogu ići dalje i ponovo zavoljeti život i sebe. Želim da ostanem dijete jer jedino tako mogu biti sretna zbog Vas i zbog sebe. Nedostaje mi zabava, nedostaje mi društvo, nedostaje te mi vi, nedostaje mi on kome sam podarila srce i dušu jer sreća moja otišla je od mene zajedno s Vama i s njim, a ja moram živjeti jer me moj sin treba da bi bio pored majke sretan.
volim Vas