Stajala sam pored prozora i gledala jesenje boje lišća, grane drveća što se njišu jer lagani prohladni vjetar svira taktove glazbe koja granama paše, oblaci na nebu izgledaju kao da će propustiti jesenju kišu. Osjećam da stojiš pored mene i vidim ti radost u očima jer volio si jesen, volio kišu, volio zvukove jesenjeg vjetra.
Još samo nekoliko dana treba proći i bio bi ti rođendan. Gdje li su nestali ti sretni dani? Zašto? Gdje li sam pogriješila? Reci mi anđele moj molim te, jer ne mogu, nemam više snage.
tvoja seka